Foto: tomislavrados.com
Prvi pogled na Radoševu biografiju sugerira da se radi o uglednom poduzetniku. Rođen je 1971. godine, 2009. godine bio je nominiran za Zlatnu knjigu, nagradu koja se dodjeljuje najboljim hrvatskim poduzetnicima i menadžerima, a povezan je s čak 33 različite firme, što kao direktor, što kao član nadzornih odbora.
Upropaštene firme
Radoševi poslovi, međutim, nisu pretjerano uspješni. Firma Hi-Tech u kojoj je direktor od 2008. godine tako je dužna 434.055,46 poreza, a prošlu godinu završila je s minusom od 378.500 kuna. U firmi Proventus transmisije Radoš je direktor od 2010. godine, a ova firma prošlu godinu također je završila s minusom od 169.200 kuna, te joj je blokiran račun.
U minusu od 219.200 kuna je prošlu poslovnu godinu završila i firma Strateški plan, koju je Radoš osnovao, ali je 2013. godine iz nje izišao. Radoš je osnovao i firmu IMS građenje, iz koje je izašao 2012. godine. Radi se o firmi koja je nekad imala milijunske prihode, ali joj je poslovanje kroz godine drastično opadalo pa je prošle godine zarađeno 279.900 kuna, a profit je iznosio 18.800 kuna.
Radoš je 2009. osnovao firmu Strateški plan - energija, u kojoj je bio direktor do 2013. godine. Tu godinu firma je završila s minusom od 726.300 kuna, a račun joj je trenutno blokiran. Firma Infinitas multimedija, u kojoj je Radoš bio direktor do 2014. godine, je u stečaju, firma Drvna biomasa, u kojoj je Radoš bio direktor do 2013. godine, ima blokiran račun, isto kao i firma Kreativna zona, u kojoj je Radoš bio direktor do 2013. godine.
Bio je Radoš direktor i u firmi Auto Moto Fest, koja je također završila u stečaju, dok je Infinitas grupa, u kojoj je Radoš bio prokurist, u blokadi, te ima porezni dug od 695.272,49 kuna. Spomenimo i da je Radoš najpoznatiji po tome što je od 2004. do 2007. godine bio šef uprave firme Autozubak d.o.o.
Usprkos svemu navedenom, ministar gospodarstva Vrdoljak vjeruje Radošu pa ga je već ranije imenovao za svog savjetnika i dao mu zadaću izrade "Strategije industrijskog razvoja do 2020. godine". Tu strategiju je Radoš u međuvremenu zgotovio, a za vrijeme rada na ovom dokumentu od Ministarstva gospodarstva dobivao je mjesečnu naknadu od 7380 kuna neto.
Mešetarenje sa zemljištem
Kada je zapošljavao Radoša, Vrdoljaku nije smetalo što su se uz ime njegovog bivšeg savjetnika, a sadašnjeg pomoćnika, već vezivale neke afere. Prvenstveno se to odnosi na tvrtku Strateški plan, koja je u Županji trebala graditi energanu na zemljištu koja je kupila od grada.
Način na koji je Radoš došao do navedenog zemljišta u Županji je svojevremeno podigao priličnu buru. Natječaj za prodaju je Grad Županja objavio samo dva mjeseca prije lokalnih izbora 2009. godine, te su zatražili cijenu od 18 kuna po kvadratu. Pažnju je privukla činjenica da je ta cijena bila identična onoj koju je Radoševa firma Strateški plan predložila u pismu namjere o kupnji tog zemljišta. Sve je to napravljeno bez procjene lokalne Porezne uprave, zbog čega su oporbeni čelnici optuživali HDZ-ovog gradonačelnika Županje Davora Miličevića da se radi o mutnom poslu.
Nova afera nastala je kada je Radoš sporno zemljište, koje je kupio za 12,1 milijuna kuna, prodao norveškoj firmi Verdispar, u kojoj je direktor tada bio Erik Mohorović, koji će kasnije postati ravnatelj Agencije za upravljanje državnom imovinom. Norveški vlasnici Verdispara naknadno su optužili Mohorovića da je zemljište kupio bez njihove dozvole, te ih tako prevario za čak 16,5 milijuna kuna.