Kabinet ministrice Ministarstva socijalne politike i mladih: Istina je sljedeća

 

SUKLADNO odredbama članaka 40., 41. i 42. Zakona o medijima, molimo objavu ispravka tvrdnji objavljenih 22. rujna 2014. na web portalu index.hr u tekstu pod naslovom "Moje ime je Marijana Fel, a ovo mi se dogodilo nakon što sam prijavila nasilje u obitelji“.

To što gospođe Neva Tolle iz udruge Autonomna ženska kuća i njihova odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić tvrde da je Obiteljski zakon baziran na potpuno krivim osnovama zona je osobnog mišljenja i tu se nema što polemizirati, no kad je to mišljenje bazirano na krivom tumačenju zakona, onda priča o „potpuno krivim osnovama zakona“ padaju u vodu i postaju još jedan pokušaj manipulacije javnosti.

Naime, kao jedan od argumenata u novinskom članku navodi se netočna tvrdnja da prema odredbama novog Obiteljskog zakona, supruga mora dobiti pristanak supruga (nasilnika) da odvede djecu s adrese stanovanja. Isto tako je netočno da ukoliko pristanak supruga ne dobije, to može nadomjestiti samo odlukom suda u izvanparničnom postupku, što pak upućuje na generalno krivi zaključak da Obiteljski zakon počiva na tezama koje nisu u skladu s Konvencijom Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilju u obitelji.

Istina je sljedeća; Članak 100. Obiteljskog zakona govori samo da je za formalnu promjenu prebivališta i/ili boravišta (preko zahtjeva u MUP-u), potrebna suglasnost oca i to samo u nekim slučajevima. To ni u jednom dijelu ne utječe na prava koje žena žrtva nasilja i njena djeca imaju prema svim važećim propisima u RH. Drugim riječima, nije točno da dijete mora ostati s ocem nasilnikom. Točnije, to nije ni moguće.

Isto tako, Ministarstvu socijalne politike i mladih nije jasno hiperboliziranje predstavnica Autonomne ženske kuće kad tvrde da su „analize“ utvrdile da su razvodi prečesto nepromišljeni i brzopleti, da su najvećim dijelom temeljeni na činjenici da žena ima dijete drugog muškarca, da žene manipuliraju preseljenjem djece i sebe radi opstrukcije susreta i druženja s očevima. Ti momenti su spominjani u pripremi Obiteljskog zakona i kasnijim raspravama, ali svakako ne u kategorijama „prečesto“, „najvećim dijelom“ i slično. To stvara krivi dojam da tvorci zakona nisu bili svjesni da su ozbiljne nesuglasice i nasilje u obitelji najčešći razlog rastava što je manipuliranje javnošću. Dobar zakon mora pokriti sve ili što veću moguću većinu situacija, pa držimo da onda i one u postocima manje zastupljene razloge rastava treba regulirati, bila riječ o činjenici da postoje razvodi koji su brzopleti i afektivni ili o činjenici da postoji manipulacija preseljenjem djece radi opstrukcije susreta djece s drugim roditeljem. Za razliku od stava Ženske autonomne kuće, potpuno je svejedno je li u toj opstrukciji u pitanju otac ili majka.  

Kabinet ministrice Ministarstva socijalne politike i mladih