Foto: Hina
GOSPODIN Goran Marić nakon veličanja Marksa , ponovo uzbuđuje Hrvatsku javnost sljedećom izjavom; da je neoliberalni model “slomio kralježnicu hrvatskog gospodarstva , a sada slama i kralježnicu naroda”. “Marić kaže da su hrvatski neoliberali opasniji od svjetskih, jer za njih su država, ali i narod višak”.
Krenimo u bližu povijest
Nakon 1994 i 1995 (naše ekonomsko dno) , kreće ubrzani rast do 2008. Od 1994 – 2008 godine, Hrvatski BDP per capita se skoro udvostručio. Lijepo. Nakon toga opet pad koji traje i danas. No zašto je 2008 došlo do oštroga pada? Zašto je Hrvatska 2008 imala javni dug oko 30% a sada već se spominje 100% BDPa za koju godinu? Pri tome treba naglasiti da smo naslijedili dug iz Jugoslavije koji je bio oko 20% BDPa. Da li je krivac ovome “neoliberalni kapitalizam” ili nešto drugo. Gospodin Marić koji je doktor znanosti iz ekonomije i profesor za ovo optužuje “neoliberalni kapitalizam” a usput govori da treba “uvažavati Marksa” te zajedno sa mnogim drugim profesorima “stare škole” poput Jurčića, Lovrinčevića i on zaziva Keynezijanski pristup (državni intervencionizam), što bi nužno značilo odbacivanje mjera štednje. (dakle nema rezanja plaća uhljebima niti otpuštanja ).
Kao što vidite, Hrvatska država malo po malo povećava svoj udio u BDP-u. Trend se čak nastavio za vrijeme krize (dakle politička elita vodi se politikom sve većeg državnog upliva u ekonomiju) – o nekom neoliberalizmu nema dokaza
Naime HDZovac Goran Marić nam govori da je za sve probleme kriv neoliberalni kapitalizam. Gospodin Marić ne priča istinu.
1) neoliberalni kapitalizam kao pojam u stručnoj ekonomskom terminologiji ne postoji; recimo ovdje vam je knjiga iz Makroekonomije što prolaze studenti ekonomskog fakulteta u ZGu i Splitu na višim godinama studija opće ekonomije; u ovoj knjizi koja je temelj razumijevanja kako funkcionira ekonomija – tko nađe 1 riječ koja se zove neoliberalni može tražiti bilo što od mene.
Vidimo da čovjek ima titulu dr.sc iz ekonomije. Dakle radi se osobi koja bi trebala ovakve knjige imati u malom prstu. Ja kao prosječni bivši student ekonomije ću dokazati da gospodin Marić doktor znanosti i profesor nije u pravu na polju opće ekonomije. Dakle tko ne vjeruje, nego uzme temeljne ekonomske predmete, tipa makro ekonomija 1 2 i 3 , mikro ekonomija 1 2 i 3, osnove računovodstva, statistiku 1 i 2, matematiku 1 i 2 , međunarodnu ekonomiju 1 i 2, monetarnu ekonomiju i druge – i neka pokuša naći pojam “neoliberalni kapitalizam” – to ne postoji. U tisućama stranica i zadataka iz temeljnih ekonomskih predmeta, nigdje nećete naći pojam “neoliberalni kapitalizam”.
2) čak i neoliberalni kapitalizam kako je definiran na wikipediji nije prisutan u Hrvatskoj.
Zašto je to tako; da ja ne pišem 100 puta ponovljeno gradivo – imate friški članak sa indexa ; imate odličnu analizu sa sljedećeg bloga; ako gospodin Marić ovo bude ikada čitao neka pročita i istaknute linkove;
Pod tim uvjetima zemlje najbliže nekom neoliberalnom kapitalizmu su Čile, Kanada, Australija, Švicarska, Britanija, Irska, Poljska, Estonija, Kina, J.Koreja, Singapur, Hong Kong itd. Nekim čudom ovo su zemlje sa najboljim standardom ili najvišim stopama rasta.
U čemu je stvarno problem?
Gospodin Marić kao rješenje problema “neoliberalnog kapitalizma i Hrvatske krize” zaziva povratak Keynezijanizmu i većoj ulozi države u ekonomiji. Da je kojim slučajem Hrvatska neoliberalni kapitalizam onda bi po indexu ekonomskih sloboda bili odmah kraj Čilea, a porezi bi bili minimalni, državna birokracija koja regulira ekonomiju gotovo i ne bi postojala – parafiskalnih nameti bi bili nepoznanica. Sve bi bilo privatizirano, a baš ništa ne bi bilo državno. Strani neoliberalni kapitalisti bi se otimali za Hrvatsku umjesto da kapital investiraju u Kinu, Švicarsku ili Poljsku. Dok nekim čudom strani kapitalisti nas zaobilaze. Državni proračun bi bio vrlo malen u odnosu na BDP i financirao bi isključivo vojsku i vojnu huntu koja štiti neoliberalni poredak itd. Vrijeme je da uskrsnemo Keynesa a možemo i Marksa (kojeg je HDZovac dr.sc ekonomije gospodin Marić prizivao)
Međutim kako bi bilo da bivši prosječni student sa prosječnim ocjenama dokaže da uzrok krize nije neoliberalni kapitalizam nego – suprotno - upravo Keynezijanski pristup (veći udio države u ekonomiji) u hrvatskoj ekonomiji kao naš glavni problem i to za vrijeme dok je Gospodin Marić bio u vlasti?
Državni intervencionizam u praksi – kako su uhljebi ubili budućnost Hrvatske
Da bi država intervenirala u ekonomiji treba početi trošiti novac. Veća državna potrošnja generira i veću potražnju, a veća potražnja veću ponudu(usluga i proizvoda). Rezultat je rast BDPa. To zaziva G.Marić, na tom pragu je HDZ, a iskreno to se i događalo? Kako?
Krenimo od najvažnije varijable; državne potrošnje.
Na ovom newsletter-u Instituta za Javne Financije možemo vidjeti kako se kretao državni proračun od 1999 – do 2008 (krize).
1999 godine tadašnja vlast je imala u planu da Hrvatski proračun završi na pozitivnoj nuli. Lijepo od njih i ja se isto slažem da proračun mora biti na pozitivnoj nuli. Međutim 1999 je bila globalna ekonomska kriza, i zbog toga je Hrvatska ekonomija imala neplanirani pad BDPa, pa su prihodi proračuna bili 46.4 milijarde kuna a rashodi 48.9 milijardi kuna. 2.5 milijarde kuna deficita. Deficit je bio 1.2% BDPa i to ne planirani. Ta 1999 godina bi se mogla nazvati zadnja godina “neoliberalizma” (barem glede državne potrošnje). Jer država je planirala uravnotežen proračun. Ove godine planirani deficit je čak 5% BDPa ili 4 puta veći. Keynes bi bio ponosan na Zokija i koaliciju. Dolaskom Račana na vlast a kasnije Sanadera, Hrvatska je rasla u prosjeku preko 4%. Hrvatski realni BDP je od 2000-2008 povećan za 40%. u 7 godina rast standarda oko 40%. Vrhunski. Međutim BDP neke ekonomije se sastoji od nekoliko glavni komponenti. BDP = državna potrošnja + osobna potrošnja (ovo ponekad ide zajedno jer je i povezano pogotovo u primjeru Hrvatske) + investicije + izvoz – uvoz.
Dakle od 2008 godine – BDP se povećao za oko 40%.
Izvoz kao glavni pokazatelj industrije je porastao za svega 15%
Uvoz u 2000 godini je bio približno 8 milijardi $ a pokrivenost uvoza izvozom oko 56%.
Prema podacima DZS-a u 2008. ukupno je uvezeno robe u vrijednosti od 30,7 milijardi $ (prema cijenama iz 2008) a pokrivenost uvoza izvozom je pala na mizernih 46%.
Zamislimo da imate konstantnu državnu i osobnu potrošnju i razinu investicija. Ako tada raste uvoz puno brže od izvoza – matematički Hrvatska ekonomija je trebala pasti?
Ekonomija koja konstantno ima veći rast uvoza nego izvoza (najviše za vrijeme Sanadera kada je g.Marić bio u vlasti) mora padati.
A mi smo narasli za vrhunskih 40%? Kako to? Jednostavno uz pomoć Keynezijanizma koji zagovara G.Marić pa i mnogi drugi. Pogledajte samo Hrvatski proračun iz 2000 godine. Ukupni prihodi 44.6 milijarde kuna -a rashodi 50.7 milijardi kuna. Svega 8 godina kasnije državni proračun – rashodi 118.6 milijardi kuna. Dakle u 8 godina mi smo državnu potrošnju , kada ubacimo inflaciju – udvostručili. U isto vrijeme izvoz industrije je nadrastao samo 15%. A nama standard i BDP narasli za 40%. Proizvod Keynezijanizma. Račan i Sanader su trošili i trošili ogroman državni novac. Svake godine su sve više trošili. Povećavali su broj birokracije, gradili autoceste, dvorane, krali, uhljebljivali - dakle radili su ono što zaziva G. Marić i što zaziva Keynes.
Kako to izgleda na jednom banalnom primjeru. Država izmisli novu agenciju; uhljebi u nju 1000 ljudi da lupa pečate (dakle parazitiraju). Država diže kredit da im isplati plaće. Zatim tih 1000 ljudi koji lupa pečate počne dobivati lijepe plaće (u državnom sektoru su dosta veće od prosjeka).
Uhljebi sa tom plaćom odlaze u njemačku banku, uzimaju njemački kredit, da bi kupili njemačko auto, kinesko računalo, te odlazu u njemačku trgovinu Lidl da kupuju njemačke prehrambene proizvode. Država na sve to obračuna PDV i druge poreze i tako vrati dio državne potrošnje u proračun. Isto tako uhljeb gleda riješiti stambeno pitanje, pa si diže kredit za stan – naravno kada je 100 000 novih uhljeba, onda se osjeti boom u građevinskom sektoru. Osnivaju se nove građevinske firme da zadovolje potražnju.
Građevinski sektor raste i raste. Sve više je ljudi zaposleno u građevinskom sektoru i u trgovinama (ili građevinski sektor gradi stanove za uhljebe na državnoj sisi, ili rade skupe poslove za državu, tipa grade autocestu po nekoliko puta većoj cijeni od tržišne, ili dvorane za rukomet). Na kraju i radnici u građevinskom sektoru isto tako troše novac i to se opet vrti u ekonomiji i raste BDP. Na račun toga niču strane banke i šoping centri. Hrvatska je tih godina imala eksploziju investicija u šoping centre a a vrlo malo investicija u industriju. Osim toga takav rast plaća , diže plaće u cijeloj zemlji pa recimo firme koje izvoze postaju manje konkurente zbog inflatornih pritisaka na plaće radnika u proizvodnji. Dakle uvozimo sve više, izvozimo sve manje, a nama luđački raste standard. Kako to? Država u roku 8 godina udvostručila državnu potrošnju, a lova potrošena na uhljebe, korupciju, lopovluk, autoceste, i rukometne dvorane se vrti u ekonomiji. Međutim – netko će morati vratiti te dugove.
Dakle da objasnimo grafikon; grafikon koji raste je naš BDP u desecima milijardi kuna u tekućim cijenama(bez inflacije). Grafikon koji pada je omjer priljeva i odljeva kapitala; (najviše radi uvoza te profita stranih banaka i trgovačkih centara).
Ovakav grafikon imamo zbog državnog intervencionizma odnosno Keynezijanizma – ono što zagovara gospodin Marić, i ono što se provodilo za vrijeme dok je Marić bio na vlasti u vrijeme vladavine gospodina Sanadera, i ono što je “suprotno od neoliberalnog kapitalizma” kojeg optužuje G. Marić. 100 puta ponovljena laž postaje istina prema Goebbels-u. (neoliberalni kapitalizam je glavni krivac standardna mantra trash marksista) . Ovdje vidimo da nekim čudom što je veći deficit na tekućem računu platne bilance, brže raste Hrvatski BDP. To je jedino moguće uz trgovačkoj-građevinskoj ekonomiji koju je indirektno stvorila državna potrošnja i intervencija koju zagovara Marić i mnogi drugi(gotovo sva politička elita).
2009 dolazi prava kriza i naš “ekonomsko lijevi” Keynezijanski ekonomski model koji se temelji na državnoj potrošnji (a država je trošila na uhljebljivanje i javne radove gdje se najlakše mogao ukrasti novac a većina novo zaposlenih uhljeba ne stvaraju dodatnu vrijednost nego troše tuđi novac dok većina državnih investicija tipa rukometne dvorane ili autoceste gomilaju gubitke). Sve te kredite za dvorane i uhljebe će porezni obveznici vratiti sa kamatama. U bliskoj budućnosti velik broj Hrvata će morati raditi desetljećima noćne smjene u tvornicama za veoma sitnu plaću – da se vrati sve ovo što je država rasipala 2000 -2015.
Dakle ekonomski podaci pokazuju da je Hrvatska od 2000 do 2008 – pa i danas 2015 (iako nešto manje ova vlada je obuzdala rast državne potrošnje ali nije provela rezove) , vodila čistu Neokeynezijansku ekonomsko lijevu politiku. I to nas je dovelo gdje nas je dovelo. I danas vodio takvu ekonomsku politiku (nešto manje jer smo blizu bankrota). Od neoliberalnog kapitalizma o kojem priča G. Marić nismo ništa vidjeli.
Imate hrpu primjera propalog Keynezijanizma; recimo izgradnja rukometnih dvorani. Dvorane za svjetsko rukomento provestvo su koštale sve skupa preko 5-6milijardi kuna, dakle u vrijeme kada su građene – radile su “rodijačke firme tadašnje vlasti” , radnici dobivali novac, trošili novac u trgovinama, država okretala porez – ukratko država se zadužila za jedni kapitalnu investiciju, koja je Keynezijanskim načinom tada i digla BDP Hrvatske – međutim većina tih dvorana danas zjapi prazna i gomila gubitke koje trebaju sanirati sve siromašniji porezni obveznici, a treba vratiti kredit sa kamatama. Rezultat jest da će dugoročno cijena tih dvorana puno više srušiti standard RH građana nego što je tada stvoren. To je valjda model koji je provodio Sanader i kojeg g.Marić ponovo želi. Ne hvala. Još par godina takvog ekonomskog modela i nas više nema.
Imate i druge primjere; u 10-ak godina broj zaposlenih u ministarstvu poljoprivede povećan za 4-5 puta. U isto vrijeme ljudi govori se da RH sve manje proizvodi hrane itd.. Čemu onda povećanje birokracije za 4-5 puta? Keynezijanizam. Državni intervencionizam. Uhljebizam. Stranačko uhljebljivanje. Neosocijalizam. Kako god hoćete. 75-80% tih birokrata u ministarstvu poljoprivrede (a vjerojatno i u svim drugim ministarstvima) jest višak – kojeg financiraju porezni obveznici. To nije neoliberalni kapitalizam – u neoliberalnom kapitalizmu država se ne zadužuje da bi gradila dvorane koje gomilaju gubitke, ili da bi trpala administraciju koja ne radi ništa korisno.
Rashodi na plaće uhljeba od 2000-2008 skoro pa udvostručeni(100%). Izvoz realnog sektora tipa industrije porastao za svega 15% u tom periodu.
Gospodine Mariću, ako ja kao bivši student sa prosječnim ocjenama mogu vidjeti kakvu ekonomiju vodi RH država od 2000 -2009- 2015 (Keynezijansku ili veću ulogu države u ekonomiji – suprotnu mjerama štednje i neoliberalnom kapitalizmu ) možete li mi objasniti po kojoj logici i gdje vi kao dr.sc ekonomije i profesor vidite u Hrvatskoj “neoliberalizam”?
Luka Kujundžić Lujan
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala