Foto: Zelena akcija
Stoga Kapović kako bi mogao izgledati provizorni nacrt nekih osnovnih početnih zahtjeva, koji bi mogli omogućiti tranziciju u puno demokratičnije i socijalno daleko pravednije društvo. Njima bi se, jasno, moglo još štošta dodati, izmijeniti i detaljnije ih obrazložiti, ali ove prijedloge nudimo tek kao vrlo provizoran i na brzinu sastavljen nacrt za početak rasprave. Nacrt može jednako funkcionirati, uz nužne lokalne razlike i preinake, i za BiH i za Hrvatsku.
Bitno je napomenuti da se malo toga dâ napraviti preko noći i da bi sve to nužno bio dugotrajan, težak i mukotrpan proces pun daljnjih političkih borbi. Također, ne može se očekivati ni to da od nerazvijene zemlje preko noći može nastati bogata zemlja. Prave društvene promjene su uvijek dugotrajne. Također, ovo su samo načelni zahtjevi, pri kojima se nije previše išlo u realpolitičke detalje i taktike, koji bi morali nužno biti prisutni na svim razinama i oko kojih bi nesumnjivo postojala velika politička borba, a uza sve to bi trebalo i puno mukotrpnog rada za boljitak cijelog društva.
Nacrt zahtjevâ za radikalnu demokratizaciju i socijalno pravednije društvo
1) Poništenje privatizacije i vraćanje onoga što je do 1990. bilo u društvenom vlasništvu opet u društveno vlasništvo, koliko je to realno moguće [Realpolitički: to treba provesti postupno i pažljivo da ne bude problemâ u provedbi i funkcioniranju ekonomije; najveći bi problemi tu bili s vraćanjem onoga što je sada u stranim rukama, a svakako bi bila riječ o dugom, zapletenom i mukotrpnom procesu u kojem rezultati sigurno ne bi na kraju bili potpuno zadovoljavajući]
2) Uspostava neovisnih pravosudno-istražnih tijela koje bi istražile sve najkrupnije oblike gospodarskog i političkog kriminala u zadnjih 25 godina, uključujući i privatnu imovinu, tajne račune u inozemstvu i sl. Glavnog državnog odvjetnika bi trebalo birati na izravnim izborima (naravno, među kvalificiranim pravnicima), morao bi biti moći smjenjiv u svakom trenutku, a ne bi ga smjela postavljati politika.
3) Uspostava međunarodne komisije za reviziju nelegitimnog inozemnog duga kao u Ekvadoru. Zamrzavanje, reprogramiranje i otkazivanje nelegitimnih dugova, koliko je to realpolitički moguće.
4) Konfiskacija imovine svih pripadnika dosadašnje političke i ekonomske oligarhije koji ne mogu dokazati da su je pošteno zaradili [Realpolitički: to treba napraviti preko zakonâ u stilu američkih mafijaških zakona, gdje se prvo oduzima kontrola nad sumnjivom imovinom, a tek se onda sudi]
5) Povećanje minimalne plaće i instantno smanjivanje nejednakostî i razlike u plaćama (omjer između minimalca i maksimalne plaće može biti npr. 1:5).
6) Početak postupne demokratizacije društva na svim razinama ‒ uvođenje mogućnosti direktnog odlučivanja na razini manjih mjesta i općinâ preko zborova građana, a na državnoj razini preko referendumâ; početak rada na uvođenju elektronskoga glasanja preko interneta i mobitelâ (princip glasanja može biti sličan kao u državama gdje već postoji takvo internetsko glasanje u okviru predstavničke demokracije i sl.). Uz demokratizaciju nužno ide i povećanje ovlastî (lokalne) samouprave, decentralizacija i regionalizacija.
7) Izabrani državni dužnosnici se moraju moći u svakom trenu smijeniti putem referendumâ i drugih direktnih demokratskih načina odlučivanja na svim razinama ‒ izabrani ljudi moraju biti birokrati/tehnokrati/stručnjaci koji će provoditi u praksu ono što ljudi demokratski izglasaju (nakon javne i demokratske rasprave). Privremena zabrana (recimo, na 20 godina) kandidiranja na izborima ljudima koji su dosad obnašali političke dužnosti (eventualno samo na višim razinama i uz određene iznimke, kako bi se omogućio postupan i nesmetan prijelaz), da bi se omogućio prostor novim ljudima i uklonio utjecaj dosadašnje korumpirane partitokracije.
8) Na izborima treba zabraniti bilo kakvo financiranje i uplitanje privatnog kapitala; to znači i zabranu bilo kakvog reklamiranja, plaćenih kampanja, plakatâ itd., koliko god je to u realnosti moguće (uz drakonske kazne za prekršioce); svi se mogu slobodno prijavljivati za sudjelovanje na izborima, a politička kampanja se može provoditi tako da se, recimo, pola godine unaprijed svakodnevno na javnoj televiziji, radiju i u javnim prostorima širom zemlje odvijaju rasprave, javne tribine i predstavljanja svih kandidata u jednakim omjerima (koji će glasove za svoje kandidature skupljati pod istim uvjetima na internetu).
9) Postupno uvođenje demokracije na radnim mjestima putem povećanja ovlastî radničkih vijeća i sl. uz postupno uvođenje demokratskog nadzora nad društvenom imovinom i kroz demokratsku koordinaciju na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Točne mehanizme toga bi trebalo tek razraditi.
10) Prestanak financiranja vojnih avantura u inozemstvu (Afganistan itd.), vjerskih zajednica, povlaštenih mirovina, suvišnog državnog aparata (uključujući i suvišne općine, županije, kantone i sl.), privilegijâ državnih dužnosnika (uključujući i prijevoz, smještaj, plaće i sl.) itd. Uvođenje alternativnih mjera štednje koje ne bi išle preko grbače običnog naroda.
11) Uvođenje potpuno besplatnog (za krajnjeg korisnika) i dostupnog obrazovanja i zdravstva za sve na svim razinama. Povećavanje naknadâ za nezaposlene i ukidanje manipulacijâ oko dotičnih.
12) Postupna uspostava stručnih ekonomskih tijela na svim razinama društva (od državne do općinske razine) koja bi sustavno radila na planskom razvoju zemlje (pogotovo što se tiče reindustrijalizacije i poljoprivrede, ali i drugih sektora).
13) Uvođenje drakonskih kazni za korupciju (npr. 30 godina zatvora uz prisilni rad za oblike krupne korupcije) i potpune transparentnosti u radu društvenih poduzeća i institucija ‒ svi zapisnici, računi, izvještaji itd. moraju se automatski stavljati na internet, gdje će svi u njih moći imati trenutni uvid
Pozivamo vas da u komentarima ispod članka također ostavite prijedlog za koji smatrate da bi dobro došao boljoj hrvatskoj budućnosti!