Foto: Martina Japundžić Perčić/Chudofix Photography
TONĆI RAK se prije dva mjeseca otisnuo put Dublina kako bi provjerio tvrdnje da se tamo ovih dana lako nalazi posao. Otišao je u petak, a već u ponedjeljak je bio zaposlen, kaže njegova supruga Brankica koja će u ponedjeljak s 20-mjesečnim sinom Noom također krenuti u Irsku.
Po dolasku u Irsku, Tonći se prvo zaposlio kao konobar, ali se brzo prebacio na bauštelu gdje svakodnevno radi od 7 do 16 sati i ima slobodne vikende, priča Brankica. "Isplata je na tjednoj bazi, oko 400-500 eura. Do prije nekoliko dana živio je u hostelu, ali sad nam je iznajmio stan," kaže.
"Nije me strah, zašto bi me bilo? Nemam što izgubiti. A i znam sebe, za 20 godina bih žalila, možda onda kad bi sin izrazio želju da ode na fakultet, a mi mu to ne bismo mogli priuštiti," dodaje.
Dublin pun Hrvata
Strah od budućnosti umanjuje i njezin suprug koji kaže da u Irskoj već ima puno Hrvata spremnih da pomognu sunarodnjacima s kojima dijele slične životne priče i nedaće.
"I ovdje smo živjeli u iznajmljenom stanu, jednako kao što ćemo u Dublinu. Obitelj i prijatelji su nam velika podrška, a ako ne uspijemo ostvariti bolji život, uvijek se možemo vratiti," ocijenila je Brankica ne krijući da je povod za migraciju želja da svom sinu omogući sve što poželi.
Brankica još nije poslala svoj životopis potencijalnom poslodavcima u Irskoj gdje će se prvo pobrinuti da osigura tko će čuvati Nou. Boravak u vrtićima za dijete do tri godine košta oko 800 eura, zbog čega će za početak tražiti posao kojeg može obavljati u popodnevnim satima, odnosno u suprotnoj smjeni od supruga.
Mlada Šibenčanka kaže da će o iskustvima svoje obitelji u Irskoj izvještavati na blogu "Dublin efekt".
"Postoji po internetu mnogo informacija o Irskoj, odnosno o životu tamo, ali kad su suprugu i meni trebale neke konkretne informacije, nismo dobili odgovore. Upravo o tome namjeravam pisati. Već sam počela, a ozbiljno se hvatam posla od trena kad sjednemo u avion," rekla je Brankica koju već trese putna groznica.