Samoubojstva uzrokovana teškom ekonomskom situacijom u Europi su sve učestalija pojava, pisali su ovog vikenda u opsežnoj reportaži novinari Timesa Elisabetta Povoledo i Doreen Carvajal. Krugman se nadovezao na njihovu analizu, ustvrdivši da samoubilačke nisu samo akcije pojedinaca, već i čitavog kontinenta.
Krugman, jedan od najistaknutijih zagovornika kejnzijanske ekonomske doktrine, godinama već u svojim analizama tumači da mjere štednje ne mogu okončati krizu. Mogu je samo produbiti. Europa trenutno na svojoj koži osjeća ispravnost Krugmanove dijagnoze.
Depresija uzrokovana štednjom
Kao primjer, Krugman uzima Španjolsku - zemlju koja je trenutno epicentar financijske krize eurozone. Nezaposlenost u Španjolskoj dosegla je vrtoglavih 23,6 posto, dok je stopa nezaposlenih među mladima iznad 50 posto.
Primijetit ćete da se radi o brojkama koje su vrlo slične hrvatskima: nezaposlenost u RH vrti se oko brojke od 20 posto, od čega 46 posto otpada na osobe mlađe od 34 godine. "Zaboravite recesiju, Španjolska je u pravoj depresiji", tvrdi Krugman.
Malo kome među legijom nezaposlenih Španjolaca je bitno kako je država došla u trenutnu situaciju. No, političkim liderima moralo bi biti jasno da je krivnja njihova. "Španjolski fiskalni problemi su posljedica depresije, ne njen uzrok", kaže Krugman.
Uzrok su, tvrdi Krugman, prisilne mjere štednje koje se uporno nameću iz "glavnog grada eurozone" - Berlina. Poznavatelji historijskih okolnosti, kaže Krugman, odavno su predvidjeli rezultat nametnutih mjera štednje. No, savjeti uglednih ekonomista i dalje se ignoriraju, iako je sada i laicima jasno da Europa tone sve dublje u gospodarsku depresiju.
Ili napuštanje eura ili inflacija i veća potrošnja
Europskom gospodarstvu, smatra Krugman, potreban je šok kakav je svojevremeno bilo napuštanje zlatnog standarda. U današnjim okvirima to bi bilo napuštanje eura kao zajedničke europske valute. No, takav potez istovremeno bi predstavljao ogroman rizik, kako u ekonomskom, tako i u političkom smislu.
Alternativa, koja podrazumijeva spašavanje eura, značila bi hitno donošenje niza odlučnih mjera. Glavnu ulogu bi, po Krugmanu, morala odigrati Europska središnja banka, koja bi morala pristati na veću inflaciju. Također, mjere štednje moraju se svesti na minimum, a bogate države poput Njemačke morale bi i povećati svoju potrošnju.
Zbog tvrdoglavih političara nema nade u oporavak
"Čak i u slučaju takve politike, rubne zemlje bile bi suočene s nizom teških godina, ali barem bi postojala nada u oporavak", kaže Krugman. Takva nada, po njegovom sudu, danas nažalost ne postoji. Europa na svaki novi problem odgovara dodatnom štednjom, a Središnja banka ne dopušta gotovo nikakvu inflaciju.
"Teško je suspregnuti osjećaj očaja. Umjesto da priznaju da su bili u krivu, europski lideri odlučni su u namjeru da svoje ekonomije - i svoja društva - odvedu u ponor. A cijeli svijet će plaćati cijenu", poentira Krugman.