TO JE više gotovo nemoguće pohvatati.
Zoran Milanović ponavlja mantru da se ova koalicija neće baviti sporednim temama, pa onda ukida pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu. Uporno bježi od provociranja desnice, pa onda zabrani skup desničara u Zagrebu.
Govori kako se neće zamjerati Crkvi, pa otvara pitanje nastave vjeronauka. Taman se krene zamjerati Crkvi, pa onda pod njezinim pritiskom odustane od najavljene hitne procedure Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji.
Poručuje da ne namjerava mijenjati Ugovor s Vatikanom, pa onda prijeti Crkvi revizijom poslovanja. Ministar Jovanović zarati sa Crkvom oko vjeronauka i seksualnog odgoja, pa ga Milanović baci na led.
Žurimo polako
Tko se više može snaći u ovom neredu?
Neki bi to nazvali političkom taktikom. Popusti ovdje, stegni ondje. Finta lijevo, prolaz desno. Korak naprijed, dva nazad.
Toplo se nadamo da Vlada zna što radi, jer mi baš ne znamo.
Pogledajmo samo što se radi oko dva zakona koja izazivaju najveću pažnju: o HRT-u i o medicinski potpomognutoj oplodnji.
Rafalno puštanje balona
Ministrica kulture Andrea Zlatar od prvog dana je najavljivala sređivanje stanja na javnoj televiziji. Rafalno je puštala u javnost probne balone, poručivala kako je sređivanje stanja na Prisavlju apsolutna nužnost, hvalila se da će izmjene zakona biti usvojene već "do sezone kratkih rukava".
Sve to samo je pojačavalo dojam kaosa na Prisavlju.
Lobiranje za fotelje
U mjesecima u kojim se čekalo na konkretan prijedlog izmjena zakona, u Ministarstvo kulture hodočastili su novinari HTV-a bez ikakvog reda i kriterija, da bi na sastancima s ministrima iznosili svoje prijedloge koji su sve više počeli ličiti na lobiranje za vlastitu fotelju.
Kao da se javna televizija opet ustrojava po kadrovskom kriteriju: prvo nađimo svoje ljude, pa ćemo onda po njima skrojiti zakone.
To ne mora nužno biti tako, ali tako to izgleda.
Vjerski zakoni u sekularnoj državi
S druge strane, ministar zdravlja Rajko Ostojić mjesecima najavljuje da će se izmjene Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji uputiti u hitnu saborsku proceduru, da bi pod pritiskom s Kaptola od toga odustao. Na zadovoljstvo biskupa i na razočaranje nevladinih udruga.
I tako Crkva opet ima priliku utjecati na zakon na koji je utjecala prije skoro tri godine. Kao da njezini stavovi već nisu poznati, i kao da bi stavovi Crkve u sekularnoj državi trebali biti putokaz Vladi u krojenju zakona.
Bolje gnjev javnosti, nego gnjev Crkve
Ali Vlada je očito zaključila da joj je bolje izgubiti pola godine u redovnoj saborskoj proceduri, nego se izlagati pritisku Crkve.
I to opet to izgleda kao nekakva taktika. Samo je teško baš točno reći kakva. Osim taktika pukog političkog preživljavanja. Pusti balon i čekaj da se bura ispuše. Kad se ispuše, tada će se možda i donijeti neka odluka. Pa makar i dobra.
Opet, iskreno se nadamo da se Vlada snalazi u tom kaosu, jer nama to sve teže polazi za rukom.
Gay baš i nije okej
Recimo, prije nekoliko godina SDP se iz oporbenih klupa u Saboru zalagao za to da se i istospolnim osobama dopusti usvajanje djece, jer je "interes djeteta da bude voljeno i da ima dom". Sada iz ministarskih fotelja poručuje kako "ne bi bilo dobro da djeca idu u sredinu u kojoj će ih ostatak društva stigmatizirati".
I tako, umjesto da se svim metodama bori protiv stigmatizacije, SDP pred njom popušta.
Ako je to i taktika, onda bi bilo pošteno da nam kažu da od ove vlasti možemo očekivati samo ono neočekivano.
To bi u ovom kaosu jedino imalo smisla.
Ostale komentare autora pročitajte ovdje