HOĆE li švicarska tvrtka United Energy Commodities, kojoj su vladajući spremni prodati Dina Petrokemiju, doista u Omišlju pokrenuti proizvodnju i osigurati egzistenciju za 350 radnika?
Tvrtka United Energy Commodities registrirana je u Genevi prošle godine, sa 100 tisuća švicarskih franaka kapitala i jednim zaposlenikom, Dimitri Ruscom, menadžerom u još pet tvrtki. U ožujku ove godine direktor postaje Stanislav Roth, odvjetnik s mjestom boravka u australskom Sydneyu. Tvrtka za trgovinu polimerima, kemikalijama i naftom ima i internetsku stranicu, registriranu u Ukrajini, a u Kijevu i ured. Sa 15 milijuna uloženih eura ta bi tvrtka do rujna tebala pokrenuti proizvodnju i zaposliti svih 350 radnika Dine, a prije uplatiti pet milijuna eura iz kojih bi se isplatile plaće radnicima Dine i Diokija, obznanio je jučer ministar gospodarstva Radimir Čačić. Za radnike Dine koji mjesecima životare bez plaće i njihovog sindikalca Predraga Mihaljevića vijest je više nego dobra. Bitno im je nastaviti proizvodnju i dobivati plaće.
Ježić bi se mogao vratiti na mala vrata
"Tvrtka je tražila jamstva za uplatu tih prvih 5 milijuna eura. Isto tako se obavezala da će osiguravati kontinuirano sirovinu za proizvodnju i ne vidim razloga zašto treba sumnjati u bilo koju tvrtku", rekao je Mihaljević.
Razloga sumnjati imaju, međutim, u Diokiju, tvrtki u čijem je Dina Petrokemija stopostotnom vlasništvu, a koji će nakon višemjesečne agonije, prvo radničkih štrajkova glađu, pa povlačenja iz firme vlasnika Roberta Ježića, a onda i nade da će vladajući pronaći strateškog partnera, ipak u stečaj. Radniku Diokija Bojanu Kovačiću cijela je priča sumnjiva.
"Ježić je otišao tako kako je otišao, ali bojim se da se Ježić ne vrati na mala vrata. Interesantno je da je on imao tvrtke u Švicarskoj i kud baš sad se švicarska firma pojavljuje. Možda se za nekakvih godinu dana vidi kakve su tu bile igre", izjavio je Kovačić.
"Znamo što se radilo ispod stola"
Za godinu dana, a možda i prije, sudac Ivan Turudić trebao bi utvrditi i je li pet milijuna eura, uplaćenih na račun Ježićeve tvrtke Xenoplast iz Zuricha, bio predujam od 10 milijuna eura mita zbog kojih je Sanader MOL-u prepustio upravljačka prava u Ini, kao što to tvrdi Robert Ježić, ili je novac na računu Ježićeve firme bio predujam za otkup zemljišta u projektu Družba Adria, za kompaniju Russnjeft, kao što tvrde vlasnik Russnjefta Guceriev i mađarski konzultant Fazekas. Lako je utvrditi, i za to ne treba biti ni Bajić ni Turudić, da je Dioki MOL-u bio direktna konkurencija, da su gašenjem proizvodnje Mađari preuzeli dobar dio njihovog tržišta i da im stečaj Diokija, a poslije vjerojatno likvidacija, odgovara. Ostaje, međutim, pitanje je li bilo dovoljno političke volje za pronalazak partnera koji bi pokrenuo proizvodnju u nekad profitabilnom proizvođaču sa zagrebačkog Žitnjaka.
"Ovo je prljava igra. Iznijet ćemo sve informacije koje znamo i što se radilo ispod stola. Mirno otići nećemo pa makar sve propalo, makar propala i lokacija Žitnjak i lokacija na Krku", istaknuo je Kovačić.