REDAKCIJI Indexa javio se ogorčeni roditelj iz Splita, revoltiran činjenicom da se danas, u doba krize, više novca izdvaja za jedan "ispodprosječni" nogometni klub, umjesto da se novac uloži u važnije projekte, kao npr. izgradnju škole. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti.
Rasprava o kreditu Hajduku je nakaradna
Uopće mi je nakaradna rasprava da li u ovakvom vremenu treba, iz gradskog proračuna, "dati" nogometnom klubu 60 milijuna kuna. Boli me što se pri tom stvara dojam da većina građana grada Splita podržava taj prijedlog. Ne znam na temelju čega novinari koji tako pišu donose takav zaključak. Možda su proveli nekakvo dubinsko istraživanje, možda su angažirali neku od agencija za istraživanje javnog mijenja pa su im oni nakon ispitivanja velikog broja ljudi dali takve rezultate ili su im tako rekli Pere i Ziko" sa zidića?
Ovo je vrijeme Ili Ili. Zašto ili ili? Zato jer novaca nema, jer je očito da u gradu jedva spajaju kraj s krajem te ukoliko se da u jednu stranu nema za drugu. Neću uopće govoriti zbog čega je sve do toga došlo i kako su postavljani prioriteti u gradskim investicijama do sada. E sad kad govorim ili ili onda se od mene očekuje da kažem nešto u što bi bilo važnije uložiti nego u odgodu neminovnog za Hajduk.
Već godinama Pazdigrad nema osnovnu školu. Stanovnici tog dijela grada molili su, apelirali, prosvjedovali, dobivali podršku i obećanja ali ne i školu. Dopisi godinama kruže na potezu Služba za prosvjetu grada Splita, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, pa čak i do predsjednika republike ali škole ni danas nema. Zapelo je na 40 milijuna kuna koliko košta izgradnja škole. Čak se svojevremeno propustilo prijaviti na sredstva kojim je Svjetska banka mogla značajno sufinancirati taj projekt.
E sad će netko reći da zašto uspoređujem kruške i jabuke, da treba podržavati i znanost i sport, kulturu i komunalu itd. A ja tvrdim da to nisu kruške i jabuke nego da su to u vremenima oskudice dvije investicije od kojih je potrebno procijeniti koja je za grad hitnija i važnija. Dati 60 milijuna kuna nogometnom klubu, od kojih za godinu dana neće ostati niti lipe, a većina će završiti u džepovima nekih domaćih ili stranih, ispodprosječnih gurača baluna, njihovih managera i onih koji za klub
volontiraju i imovinom garantiraju!? Zar to nije u skladu s onom "Kruha i igara" s tim da nam u ovom slučaju ni kruha nema.
Pitajte nas: želimo li da Hajduk bude prvi ili da imamo školu?
Kao što sam na početku rekao otac sam dvoje djece. Jedno ide u 2., drugo u 5. razred. Svaki dan ih žena ili ja vozimo u školu, a kako su u različitim smjenama imamo zabavu za cijeli dan. Neću dublje o poteškoćama i troškovima koje imamo jer takvo nešto prolaze sve obitelji na Pazdigradu. Pitajte nas želimo li da Hajduk i dogodine bude prvi, drugi, peti ili da nam se napravi škola. Pitajte to i
roditelje iz kotareva čija djeca, "zbog naše djece" imaju nastavu u tri smjene. Pitajte nas sve bi li radije da nam djeca imaju kvalitetno obrazovanje, u neposrednoj blizini kuće i to zamislite uvijek kroz jutro ili bi da Hajduk osvoji kup!!!
Iz svega ovog ispada da sam protiv Hajduka i da mu ne želim dobro što jednostavno nije istina. Radujem se pobjedi i želim tom klubu puno uspjeha ali ne na teret moje obitelji i moje djece. Ako želim pomoći Hajduku otići ću zajedno sa sinom na utakmicu i kupiti dvije ulaznice. Netko će reći da su skupe, a ja kažem da mogu biti i duplo skuplje i ako ih kupim kupit ću ih jer želim. Bitno je da imam izbor, a ovako me netko sili da pomognem Hajduku. Sad postoje i dionice, pa ako vjerujem u ekonomski uspjeh kluba ili mu altruistički želim pomoći mogu kupiti dionice. Postoji i članarina u udruzi Naš Hajduk kojom mogu, ako želim, pomoći voljenom klubu. Dakle postoje mnogi načini na koji mogu pomoći da se moj voljeni klub uzdigne iz pepela. Bilo je to svojevrsno referendumsko pitanje o tome da li Splićani žele dati svoj novac Hajduku i vjeruju li da će od toga biti koristi. Nisu se iskazali, niti se pretjerano iskazuju svakog drugog tjedna kad se na Poljudu odvija spektakl.
Škola moje djece važnija mi je od Hajdukove sezone
Događa se upravo teror manjine nad većinom, teror zbog kojeg se ja bojim potpisati na dno ovog teksta. Ne zbog toga što bi netko mogao reći ili napraviti meni, nego možda mom sinu ili kćeri čiji se otac usudio reći da je njihova škola važnija od Hajdukove sezone 2012/2013. Isti taj strah iščitavam i od gradskih vijećnika. Svi se boje kako će šetati gradom ako ne daju svoj glas novoj dubiozi. Hoće li ih negdje dočekati "Dena" i opsovat im majku purgersku ili će im "Mrki" po noći promijeniti izgled osobnog vozila. Ovi opozicijski sramežljivo traže dodatne podatke ne želeći otvoreno reći da se radi o bacanju novca u vjetar ili u najmanju ruku investiciji koja u ovom trenutku nije prioritet, a zato će vladajući svi od reda dignuti ruku za još jedan Kerumov spomenik pa nek on ostane "beg koji nije bija cicija" te je i zadnjom gradskom kunom odlučio ekipu počastit još jednim kreditom.
Gradski vijećnici su izabrani da predstavljaju svoje birače, većinu, a ne da se boje manjine. Za to su na funkcijama kojima jesu, imaju čast koju imaju, a u krajnjoj liniji imaju i za to kakvu takvu naknadu. Ovih dana se postavlja pitanje o financijskoj odgovornosti onih koji su u najmanju ruku nerazumno trošili Hajdukov novac, nadajmo se da neće doći do toga da građani za godinu dana od nove gradske uprave budu morali tražiti odgovornost za gradske vijećnike koji su nerazumno potrošili gradskih 60 milijuna. Možda će netko reći da bi umjesto škole na Pazdigradu trebalo prije napraviti kanalizaciju u nekom drugom kotaru ili nekome dovesti vodu ili takvo što. Ne znam, moguće. Znam samo da bi na referendumskom pitanju "Škola na Pazdigradu ili kredit Hajduku?" uvjerljivu pobjedu odnijela škola. Kako znam? Pitajte nas pa ćete vidjeti".
Svoje komentare o situaciji u Splitu, ali i problemima u drugim gradovima možete nam slati na mail desk@index.hr.