Foto: Guliver Image / Getty Images
URUGVAJSKI predsjednik Jose Mujica jedna je od rijetkih primjera političara koji žive u skladu s gospodarskom situacijom u svijetu. Predsjednik Mujica je umjesto raskošne državne palače izabrao običnu farmersku kuću, većinu svoje plaće donira socijalnim projektima, leti ekonomskom klasom i vozi staru Volkswagen Bubu. Mujica nosi i staru odjeću te iznošenu obuću.
"Nisam najsiromašniji predsjednik"
"Nisam najsiromašniji predsjednik. Najsiromašniji je onaj kojem treba puno sredstava za život", kazao je Mujica i dodao da je bilo godina kada bi bio sretan samo da ima madrac na kojem može spavati.
"Kada bi to tražio od ljudi, ubili bi me", kazao je Mujica za The Guardian u intervjuu koji se održao u jednosobnoj kući koja se nalazi usred polja krizantema izvan Montevidea. U kući živi zajedno sa svojom suprugom Luciom Topolansky, članicom Kongresa.
Jedino osiguranje na putu prema njihovoj kući su dva stražara parkirana na prilaznoj cesti te tronogi pas Manuela.
Novac i hranu dijelili siromašnima
Mujica je bivši član gerilske skupine Tupamaros koja je poznata po pljačkama i otmicama u 70-im godinama, ali i po dijeljenju hrane i novca među siromašnima. 78-godišnjak je u zatvoru proveo 14 godina, a policija ga je upucala čak šest puta.
Na čelo Urugvaja došao je 2010. godine te je ubrzo dobio pohvale iz cijelog svijeta zbog skromnog načina života i osuđivanja pretjerane potrošnje. Pohvale je dobio i zbog politike prema istospolnim brakovima, pobačaju i legalizacije kanabisa što je ovu zemlju učvrstilo kao najliberalniju državu Latinske Amerike.
78-godišnjak je ponosan na svoju zemlju. Urugvaj je jedna od najsigurniji zemalja regije te bilježi najmanji postotak korupcije. Svoju državu je opisao kao "otok izbjeglica u svijetu ludih ljudi". Vlada se brine za svoje građane te određuje cijene bitnih potrepština kao što je mlijeko, no pruža i besplatna računala i besplatno obrazovanje sva svako dijete.
Legalizirana marihuana
Energetska i telekomunikacijska industrija je nacionalizirana, a Urugvaj je pod vodstvom Mujice došao do svjetskog vrha kada je u pitanju ograničavanje korištenja duhana. Nedavno je legalizirana marihuanu te je država tako dobila glavnu ulogu u njenoj proizvodnji, distribuciji i prodaji.
"Moja zemlja nije pretjerano otvorena. Ove mjere su logične. Kada je u pitanju marihuana, tu nije stvar liberalizacije. Mi želimo korisnike maknuti od dilera, no također ćemo im i ograničiti korištenje ako prelaze razumne količine potrošnje. To je poput alkohola, ako dnevno popijete bocu viskija onda vas treba tretirati kao bolesnu osobu", kazao je Mujica za The Guardian.
Mujica vjeruje kako snaga globalnog kapitala limitira mogućnosti Urugvaja da poboljša društvo.
"Gadi mi se postojeće stanje stvari. Nalazimo se u vremenu u kojem ne možemo živjeti ako ne prihvatimo logiku tržišta", kazao je Mujica i dodao da je svijet napustio religiju i filozofiju te da je preostala automatizacija prema kojoj radimo ono što nam tržište govori. "U suvremenoj politici radi se o kratkoročnom pragmatizmu", objasnio je Mujica.
"Moramo izgraditi stvari koje traju"
Prošle godine suprotstavio se ideji predstavljenoj na konferenciji Ujedinjenih naroda Rio +20 prema kojoj bi se gospodarski rast ostvario većom potrošnjom. Ipak, sa stopom rasta od malo više od 3 posto, Mujica nevoljko prihvaća imovinsku ekspanziju.
"Ja sam predsjednik. Borim se za veća ulaganja i više rada zato što ljudi traže sve više i više. Pokušavam proširiti potrošnju, ali i smanjiti nepotrebnu potrošnju...protivim se nepotrebnoj potrošnji energije, resursa i vremena. Moramo izgraditi stvari koje traju", pokušao je objasniti Mujica.
Priznao je da nema odgovor na rješenje ovih kontradiktornosti, no bivši marksist je kazao kako traženje rješenja mora biti političko.
"Sada možemo reciklirati skoro sve. Kada bi živjeli sukladno našim potrebama, kada bi bili oprezni, svih ljudi na svijetu dobili bi ono što trebaju. Globalna politika trebala bi se kretati u tom smjeru. No, mi razmišljamo kao ljudi i kao države, ne kao jedna vrsta", izjavio je Mujica.
Urugvajski predsjednik ima pomiješane osjećaje kada su u pitanju prosvjedi u Brazilu, Turskoj i Egiptu. Smatra da svijetu treba revolucija, no bez pucnjave i bez nasilja. Smatra da se pod revolucijom podrazumijeva promjena mišljenja, a kao primjer je dao Konfucijanizam i Kršćanstvo.