Screenshot: Youtube/Podemos
ŠPANJOLSKI Podemos je jedna od friških alternativa koje niču kao gljive poslije kiše u ustajaloj europskoj atmosferi u kojoj glavne političke struje, iliti establishment, ne mogu odgovoriti na brige i želje građana.
Najistaknutiji član stranke, Pablo Iglesias Turrión, slovi kao čovjek bez dlake na jeziku, a mi vam donosimo prijevod njegovih, manje ili više provokativnih promišljanja koje je tijekom rasprave o sigurnosnoj situaciji u Libiji podijelio s zastupnicima u Europskom parlamentu. Rasprava je održana u petak, 19. rujna.
"Rooseveltovi sinovi"
"Hvala vam. Gospodin predsjednik Franklin Roosevelt je rekao, govoreći o diktatoru Somozi (Nikaragva): 'Somoza je kurvin sin, ali je naš kurvin sin.' Sjeća li se parlament kada je Gaddafi bio naš kurvin sin? On je to postao 2000-e godine kad je privatizirao svoje naftne kompanije i otvorio pristup multinacionalnim korporacijama. Bilo je to doba kad je Gaddafi bio prijatelj Europe, surađivao u migracijskoj politici, s vojničkom rukom, kao što to diktatori čine. Bilo je to vrijeme kad je Gaddafi financirao predizbornu kampanju gospodina Sarkozyja i poklanjao konje Joséu Maríji Aznaru (španjolskom premijeru na prijelazu tisućljeća).
Čak u 2011., jedan mjesec prije intervencije NATO-a, MMF je hvalio Gaddafijeve ekonomske reforme. Što se dogodilo u ožujku? Dogodilo se to da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u svojoj rezoluciji 1973 apeliralo na odgovornost za zaštitu civilne populacije i vojnu intervenciju, o čijim posljedicama sada razgovaramo. Intervencija pak nije imala ništa s obranom civilnog stanovništva, ona je služila za obranu interesa zapadnih naftnih kompanija, koje su se suočile s mogućnošću da ruske,kineske i indijske kompanije iskorištavaju libijske resurse. To je razlog zašto su te tri nacije bile suzdržane u Vijeću sigurnosti. Ja od vas ne tražim da prestanete biti to što jest, ali barem prestanite lagati ljudima."
Repliku je ponudila Ana María Gomes, zastupnica španjolskog SDP-a, upitavši:
"Gospodine Iglesias, ignorirate li vi borbu Libijaca da se oslobode Gaddafijeve ubilačke diktature? Zato što je to bio odlučujući faktor za provedbu revolucije, dakako, uz vanjsku pomoć. To se dogodilo i ja sam bila tamo i vidjela samo to svojim očima; bila sam na fronti, kad su se mladi ljudi borili protiv Gaddafijeve diktature. Gdje ste vi bili kad se to događalo? Zaboravljate li vi sve? Je li sve dozvoljeno u napadu na snage koje su se okoristile Gaddafijevom diktaturom?"
Iglesias je ustrajao i ponovio:
"Hvala najljepša za pitanje, gospođo Gomes. Vi ste u pravu, bilo je mnogo demokrata suprotstavljenih Gaddafiju u Libiji, ali ti demokrati nikad nisu dobili pomoć NATO-a ili EU dok se financirala Sarkozyjeva kampanja ili dok je Gaddafi bio moćni saveznik za europsku migracijsku politiku. Nemojmo lagati, intervencija u Libiji nije provedena da bi se osigurala prava civilne populacije, intervencija je izvedena isključivo u ime multinacionalnih interesa. Dosta, prekinite ljude vući za nos señora Gomes."