Pobjednički SDP i istinski dosljedna politika. Može li to zajedno?

Foto: Privatni album

DAVOR BERNARDIĆ, Gordan Maras i Mirando Mrsić, trojica kandidata za predsjednika zagrebačkog SDP-a, ipak imaju nešto zajedničko. Sva trojica obećala su istu stvar: pobjedu za 4 godine na lokalnim izborima.

Slažem se u cijelosti s jedinom zajedničkom tezom Davora, Gordana i Miranda, a to je potreba da zagrebački SDP postane pobjednički i ujedinjen.

Pobjeda neće doći sama po sebi.

Pobjeda, kao i sve vrijedne stvari u životu, obično je rezultat spremnosti na znoj, muke i promjene. Spremnosti koje je, na moju žalost, tako malo prisutno u mojoj stranci. Pobjede nema od mrtvih fraza na papiru. A fraze bilo kojeg kandidata o pobjedničkoj i ujedinjenoj stranci ostaju fraze tako dugo dok kandidati ne izađu sa stavom o promjenama koje su nužne za pobjedu.

Pobjednička stranka je ona koja u svojim redovima okuplja "pobjednike" i koja u svoje redove privlači "pobjednike". A to je moguće samo uvođenjem politike jednakih šansi tj. transparentnih pravila za napredovanja u stranci. Bez njih gledat ćemo i dalje multipliciranje funkcija i napredak mediokriteta. Dapače, uspješni i kvalitetni pojedinci u našem društvu pridružit će se SDP-u tek u onom trenu kada SDP počne objektivno evaluirati doprinos svakog pojedinca stranci i društvu. Tako dugo dok umjesto rezultata jedini kriteriji za stranačko napredovanje budu poslušnost i podobnost, politika će ostati zanimanje bez reputacije, koje će najbolji među nama zaobilaziti u veeeeelikom luku.

Bez lokalne autonomije nema pobjedničke stranke, već samo poslušničke stranke

Pobjednička stranka je ona koja najbolje prepoznaje probleme Zagrepčana i nudi najbolja rješenja za te probleme. A iznalaženja najboljih rješenja nema bez široke, demokratske unutarstranačke diskusije. Ono je nemoguće u komitetskom stilu odlučivanja. Najbolja rješenja događaju se jedino uz uvođenje konzultacija i javne rasprave sa članstvom o svim važnijim potezima stranke u Zagrebu. Bez toga bit ćemo komitetska, a ne pobjednička stranka.

Pobjednička stranka u svakom kvartu i u cijelom Zagrebu može biti samo stranka u kojoj se sve odluke o zagrebačkim stvarima donose u Zagrebu. Kao i što se sve odluke koje su ključne za Trnje ili Trešnjevku ili moje Šestine, moraju donositi na licu mjesta, u mjesnim organizacijama. Oktroiranje kandidata, nametanje listi, diktiranje kvartovskih odluka odozgora nema veze s lokalnom demokracijom i samoupravom. Ima isključivo i samo veze s demokratskim centralizmom. Bez lokalne autonomije nema pobjedničke stranke, već samo poslušničke stranke.

Luzeri grade pobjedu medijskim manipulacijama

Pobjednička i ujedinjena stranka ne gradi se medijskom manipulacijom, blaćenjem neistomišljenika kroz anonimne izvore, prebacivanjem cjelokupne političke odgovornosti na protivnika, uz nesposobnost priznavanja čak i mrvice vlastite odgovornosti. To nije pobjedničko nego luzersko ponašanje.

I na kraju pobjedničke stranke, u današnjem kontekstu gdje smo svi "razočarani građani", nema bez istinski dosljedne politike. Bez politike u kojoj su riječi u suglasju s djelima, u kojoj su kriteriji isti za sve i bez političara sposobnih za kritičko razmišljanje i o potezima najviših stranačkih dužnosnika.

A zašto je to sve bitno za Zagrepčane?

Pa zato jer će SDP, prije ili kasnije, opet doći na vlast u našem gradu. A jedini način da Zagrepčani dobiju sposobne, kvalitetne i odgovorne gradonačelnike i vijećnike je da stranke počnu vrednovati upravo takve pojedince.