Poduzetnički impuls obična je populistička smicalica koja šteti ekonomiji

Foto: FAH, Index

MALO je onih koji nisu čuli za “Poduzetnički implus”, vladin program za poticanje poduzetništva kojim se ministar Gordan Maras neobično ponosi. Tako je prošli tjedan rezultate za 2014. nazvao “spektakularnima” i kao potvrdu iznio podatak da su sredstva namijenjena za ovaj program narasla sa 376 milijuna u 2012. na 4,37 milijardi kuna u ovoj godini. Očito smatrajući da je to nešto na čemu bismo mu trebali pljeskati i čestitati.

Država ne posuđuje novac, već kapital

Prvo pitanje koje bismo si trebali postaviti kada ovako nešto čujemo jest odakle taj novac uopće dolazi? Drugo, još važnije pitanje, kako bi se taj novac potrošio kada bi vlada dopustila da isti cirkulira na slobodnom tržištu, mimo paske centralnih planera?

Odgovor na prvo pitanje je jasan ako se sjetimo država nema nikakvih drugih izvora prihoda osim oporezivanja. Riječ je dakle o novcu poreznih obveznika. Na drugo pitanje lako ćemo odgovoriti ako se sjetimo da je novac samo intermedijalno sredstvo u alokaciji kapitala, i da poslovni kredit zapravo odgovara raspodijeli kapitalnih dobara prema nekim određenim kriterijima. A kako su kapitalna sredstva uvijek ograničena (na raspolaganju imamo samo toliko-i-toliko trakora, kombajna, strojeva za šivanje ili plotera), to znači da odluka da nekome odobrimo kapitalni kredit u isto vrijeme znači da ga nekom drugom moramo uskratiti. Što nas dovodi i do trećeg, najvažnijeg pitanja: tko u ovom slučaju ostaje zakinut za poslovni kredit?

Uzimanje sposobnima da bi se dalo nesposobnima

Kada na slobodnom tržištu poduzetnik dođe u banku ili se nađe pred poslovnim anđelima, on ih mora uvjeriti da posjeduje sposobnosti i kompetencije dovoljne da bi kreditori bili spremni preuzeti rizik poslovne suradnje. Da bi u tome uspio, poduzetnik obično mora demonstrirati svoju sposobnost u prethodnim poslovnim pothvatima, ili izložiti briljantan poslovni plan koji će kreditore uvjeriti da je baš on taj zbog kojeg se isplati riskirati svoj kapital.

I onda u priču uđe država, ponosno obznanjujući program koji će omogućiti kreditiranje onima koji po tržišnim uvjetima ne bi mogli dobiti kredit. A budući da je kapital ograničeni resurs, to znači da vladin program efektivno uzima sredstva od onih koji su dokazano sposobni kako bi ih dala onima čiju poslovnu sposobnost tek treba utvrditi.

Ogledni primjer fiskalne neodgovornosti koja onemogućava ekonomski rast

Primijetimo da je ovdje po definiciji riječ je o izrazito rizičnoj investiciji. Vlada se praktički kocka s novcem poreznih obveznika, upravljajući njime onako kako nitko ne bi upravljao sa svojim vlastitim novcem ili s novcem svojih klijenata. Takvo ponašanje predstavlja krajnji odraz fiskalne neodgovornosti i nonšalantnost u odnosu prema tuđem novcu.

Ekonomski rast dolazi kao posljedica akumulacije kapitalnih dobara. Ono što vlada ovakvim programima postiže jest upravo obrnuto: davanjem kapitala u ruke ljudima nedokazane poslovne sposobnosti dolazi do destrukcije kapitala koji bi inače bio akumuliran. Vlada tako ne samo da usporava, već najčešće i potpuno onemogućava ekonomski rast.“

Želite pomoći poduzetnicima? Smanjite im namete!

Kada bi vlada zaista željela pomoći poduzetnicima i potaknuti gospodarski rast, onda bi smanjila poreze, ukinula par stotina parafiskalnih nameta i prestala se ponašati kao reketar koji samo čeka da netko prekrši jedan od nekoliko milijuna propisa kako bi mu inspektor mogao zalijepiti kaznu u visini šestomjesečne dobiti. Umjesto da im daje milostinju u obliku par desetaka tisuća kuna (koju će po svoj prilici kroz poreze i namete uzeti nazad već u prvoj godini poslovanja), neka im radije omogući da nesmetano rade i stvaraju novu vrijednost.

To se dakako nikada neće dogoditi. Jer kada bi se to dogodilo, onda bi odjednom postalo jasno da institucija poput Ministarstva poduzetništva i obrta, zajedno sa cijelom vojskom birokrata koji provode vladine programe, ne služi ama baš ničemu osim da poduzetnicima zagorčava život i otima im teško stečenu zaradu. A to ne smijemo dopustiti, zar ne?

Autor je zaposlen kao istraživač na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Javno djeluje kao ekonomsko-politički komentator, piše blog Katkapital te često sudjeluje na javnim panelima i networking konferencijama.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.