Foto: Djeca iz doma, Connaught Tribune, 21. lipnja 1924.
"ZABORAVITE molitve. Samo potpuno razotkrivanje može pomoći Katoličkoj crkvi da se iskupi za djecu koja su umrla pod njezinom skrbi", stoji u sažetku teksta objavljenom danas u britanskom Guardianu.
> Pored crkvenog sirotišta u Irskoj pronašli masovnu grobnicu s 800 vanbračnih beba
Do šokantne spoznaje o masovnoj grobnici u septičkoj jami došla je lokalna povjesničarka Catherine Corless kada je zatražila dokumentaciji o djeci preminuloj u domu. Dobila je gotovo 800 imena i otkrila kako je od 100 imena koje je istražila samo jedan dječak pokopan u obiteljskom grobu.
"Evo kako se Irska skoro do devedesetih obračunavala s nevjenčanim majkama i njihovom djecom: majke su zatvarane u državne institucije ili crkvene koje su se nazivale azilima za majke i djecu, gdje su one radile kako bi iskupile svoje grijeh, a djeca su im oduzeta.", piše Guardian.
Svi su smatrali kako nevjenčane žene i njihovu djecu treba kazniti
Prema istraživanju povjesničarke Corless, postotak smrtnosti u tim domovima i institucijama bio je četiri do pet puta veći nego smrtnost opće populacije. Prema izvješću odbora za zdravlje iz 1944. godine djeca u domovima bila su mršava, majke psihički jako loše, a domovi pretrpani. Kako je istaknula Corless, to ih nije razlikovalo od drugih domova u Irskoj. "Nije im bilo slično samo to već i mentalitet: svi su smatrali kako te žene i tu djecu treba kazniti", ističe Corless.
"Irska zna sve to. Znamo o zlostavljanju žena i djece u rukama svećenstva, teokratskom zlostavljanju financiranom od strane države. No, nismo znali da su mrtvu djecu bacali u neoznačene masivne grobnice. Nažalost, na takva otkrića već smo oguglali.", piše Guardian koji dodaje kako je Corless bila iznenađena što je medijima trebalo dugo da objave tako strašno otkriće. "Činilo se kao da nikog nije briga. Da je dvoje djece pronađeno u neoznačenom grobu to bi bila vijest, ali sada kada je pronađeno 800? Koja je razlika između smrti dvoje djece i zida laži, poricanja i tajnosti kojima se obavila crkva da bi zaštitila svoje pedofilske svećenike i zatajila betonsku ploču nad 796 djece osuđene na smrt zbog zanemarivanja od strane časnih sestara? Dobri ljudi otkrili su strašnu istinu, no crkva uvijek preživi.", stoji u komentaru Guardianove autorice.
Crkva ne bi sudila o prošlosti
"S našeg gledišta, ne možemo suditi o prošlosti. Sve što možemo učiniti je obilježiti prošlost na odgovarajući način i ovo mjesto učiniti prikladnim da ljudi mogu doći i sjetiti se svoje mrtve djece", kazao je tajnik nadbiskupije u Taumu Fintan Monaghan.
"Ne molite se za djecu koju ste zlostavljali"
"Nemojmo osuđivati prošlost po našem moralu, već obrnuto. No, je li to u redu? Je li u redu sredinom 20. stoljeća bacati dječja tijela u septičku jamu? Monaghan je zapravo rekao - "Nemojte uopće osuđivati prošlost.". No, moramo osuditi prošlost, jer jedino tako možemo nešto naučiti. Monaghan je u pravu kad je rekao da se prošlost mora obilježiti na odgovarajući način. Zato predlažem crkvi da učini sljedeće: nemojte se moliti za tu mrtve djece, nemojte vrijeđati one koji su računali na vas, ali ste iz ostavili i zlostavljali. Umjesto toga recite nam gdje su ostala tijela. Takvi domovi postojali su diljem Irske. Jesu li časne sestre iz reda Bon Secours buntovna sekta i anomalija? Ili je crkva prakticirala isto diljem zemlje? Ako je, koliko je djece umrlo u takvim domovima? Koja su njihova imena? Gdje su njihovi grobovi? Ne treba nam kontrola štete, već istina o našoj prošlosti", poručuje Emer O'Toole iz Guardiana.