Foto: FAH
UPRAVLJANJE internetom postaje jedno od gorućih političkih pitanja oko kojeg se dogovor međunarodne zajednice još i ne nazire, pišu europski mediji.
Plod rada inženjera kao što su Vint Cerf i Bob Kahn od 1970-ih, internetom uglavnom upravljaju inženjeri koji su ga kreirali. Upravljanje internetom prepušteno je stručnjacima. Političari su ostali postrani.
No zadnjih godina upravljanje internetom postaje sve više političko pitanje. Rasprave o neutralnosti interneta, privatnosti podataka, kibernetičkoj sigurnosti i budućnosti strukture za upravljanje internetom sve su više u političkom fokusu, piše EUobserver.
Otpor javnosti sporazumu protiv krivotvorenja ACTA, koji se ponajprije odnosi na zaštitu intelektualnog vlasništva, ali ga je javnost doživjela kao pokušaj vlada i pružatelja internetskih usluga da stave internet pod kontrolu, doveo je do veta Europskog parlamenta na taj sporazum u srpnju 2012.
Edward Snowden kao početak novog poglavlja
S druge strane, otkrića zviždača iz NSA-e Edwarda Snowdena prošlog ljeta o masovnom prikupljanju podataka i nadzoru američkih obavještajnih službi izazvala su veliko ogorčenje svjetske javnosti i postavljaju pitanja o tome kako vlade prikupljaju i koriste podatke.
Iako nema baš naznaka da je to odvratilo ljude od korištenja interneta, postoje dokazi da je NSA skandal bio štetan za online ekonomiju, koja se temelji na povjerenju potrošača i sigurnosti.
Poljuljano povjerenje potrošača u upravljanje internetom
Izvješće koje je ovog proljeća objavila Zaklada za informacijsku tehnologiju i inovacije, institut iz Washingtona, procijenilo je da bi američka industrija računarstva na uslugama interneta i čuvanja datoteka mogla zbog toga izgubiti do 25,8 milijarda eura prihoda.
To također ima implikacije za metode i strukture za upravljanje internetom.
Američko ministarstvo trgovine u ožujku je objavilo da želi smanjiti svoju ulogu u upravljanju internetom, predstavivši planove da u rujnu 2015. okonča ugovor s Internetskom korporacijom za dodjelu imena i brojeva (ICANN), nevladinom neprofitnom korporacijom sa sjedištem u San Franciscu koja među ostalim upravlja nazivima domena od kraja 1990-ih.
Uz to, prethodna Europska komisija predvođena Joseom Manuelom Barrosom je u dokumentu pod nazivom "Uloga Europe u oblikovanju budućnosti upravljanja internetom" istaknula da podržava da ICANN zamijeni međunarodna skupina i upozorila da se ne bi smjelo dopustiti da se internet "raspadne u niz regionalnih ili nacionalnih mreža".
Istodobno, druge vlade i analitičari razmatraju mogućnost uspostave međunarodnog foruma za upravljanje internetom po uzoru na Vijeće sigurnosti UN-a, iako se tome protivi većina tehnološke i poslovne zajednice.
Mark Raymond, docent na Sveučilištu Oklahoma, kaže da potrošači "više nisu zadovoljni time da upravljanje internetom bude prepušteno stručnjacima."
"To je previše važno da bi se prepustilo inženjerima", rekao je za EUobserver na konferenciji o upravljanju internetom u organizaciji Instituta inženjera elektrotehnike u Bruxellesu u prosincu.
Iako se čini da se političari, civilno društvo i industrija slažu da upravljanje internetom treba modernizirati, ne postoje nikakve naznake konsenzusa o tome kako bi taj vrli novi cyber-svijet trebao izgledati.
Nema suglasja o budućem izgledu cyber-svijeta
'Zapadni' blok snažno se protivi jakoj ulozi država i mogućoj internacionalizaciji upravljanja internetom pri kojoj bi države i međunarodne organizacije preuzele vodeću ulogu, i zastupa globalizaciju kroz osnaživanje trenutačnog "multiakterskog" (multistakeholder) modela u kome bi svi svjetski akteri imali jednaku mogućnost da utječu na buduće globalne politike (koje bi se donosile dijalogom i konsenzusom a ne tradicionalnim odlukama i glasovanjem), dok se 'istočni' blok zauzima da se internet, uključujući ICANN, stavi pod okrilje postojećeg sustava UN-a uz vodeću ulogu država.
"Kako bismo mogli postići globalni konsenzus kada se strane ne mogu čak ni dogovoriti o procedurama za izradu pravila?", pita se Raymonds.
"Postoji rizik da upravljanje internetom bude poput kanarinca u rudniku ugljena", dodaje, izražavajući zabrinutost da bi nemogućnost da se postigne međunarodni dogovor "mogla značiti da se ne možemo dogovoriti o upravljanju u drugim područjima međunarodne politike."
Govoreći na istoj konferenciji, jedan od utemeljitelja interneta, Vint Cerf, istaknuo je da je povijest interneta pokazala da su se nove institucije i upravljačke strukture osnivale "kada se pojavila jasna potreba", a ne kao odgovor na politički pritisak.
Cerf kaže da internet djeluje u "postwestfalskom svijetu", što je referenca na mirovni sporazum iz 1648. između Francuske i Habsburgovaca koji je okončao Tridesetogodišnji rat i postavio temelje modernog međunarodnog sustava suverenih država.
Cerf: Internet namjerno ustrojen neovisno o nacionalnim granicama
Internet ne poštuje nacionalne granice, smatra Cerf, napominjući da je to "namjerno tako učinjeno u originalnom ustroju mreže."
To za posljedicu ima da su "stvari koje se događaju na internetu odgovornost svih nas ma gdje se dogodile."
Znači isto tako da nacionalni ili čak europski propisi mogu imati malo utjecaja osim onoga da fragmentiraju online svijet.
Zakonodavci to polako shvaćaju kako oblikuju odgovor na presudu Europskog suda pravde (ECJ) o pravu na zaborav donesenu u svibnju, po kojoj Europljani po europskim propisima o zaštiti podataka imaju pravo zatražiti od pretraživača interneta da izbrišu rezultate pretrage na osnovi njihova imena ako su podaci irelevantni, zastarjeli, netočni ili zadiru u privatnost.
To pravilo odnosi se na Europu, ali ništa ne priječi da isti ti podaci budu dostupni negdje drugdje u svijetu.
Može li internet preživjeti ako se političari, inženjeri, poslovna zajednica i aktivisti ne mogu dogovoriti o tome kako bi njime trebalo upravljati?
Tehnološka zajednica uvjerena je da se internet neće tako skoro raspasti.
"Nadamo se da naši sustavi mogu preživjeti bez konsezusa", rekao je Cerf. "Internet će biti nespretan ako se ne uspijemo dogovoriti, ali će i dalje raditi."