POJAVOM pametnih telefona postali smo jedan od najpametnijih naroda na svijetu, glavni grad Azerbajdžana, pis of kejk, recept za ratatouille, pičkin dim, stari pozdravi i budnice smiješnih pet sekundi googlanja.
Svi smo odjednom postali vrhunski povjesničari, chefovi elitnih restorana, turistički vodiči i lingvisti. Čisto te strah upisat se za neku banalnu operaciju, recimo krajnika, upišeš se fino, dobiješ termin u dvanaesti dvije tisuće dvadeset i šeste godine taman kada će ti usput trebati i umjetni kuk i eto te na stolu, a kirurg naravno Zoran Milanović, čovjek sve zna, googlao on, zna sve o tečaju franka i zaduživanju unuka za milijardu – dvije, o euru i bankarskim lobijima. Orosi ti se čelo ali Zoka mirno sa skalpelom u ruci kaže ti da ne brineš, prošao on cijelu operaciju na Youtubeu na simulatoru, kiksao tek šest puta.
Svi smo postali lingvisti, trtlamo jezike sve u šesnaest, učiti engleski? Ma hajte molim vas, pa google translator radi ko urica, istina pošaljemo tu i tamo kojeg Japanca umjesto na Plitvice na Lastovo, ali Bože moj nitko nije savršen pa ni vrhunska tehnologija koju vučemo sa sobom tražeći besplatan Wi – Fi.
Maljevima u potiljak
Pojavom pametnih telefona ukratko postali smo nenadjebivi. Povijest učimo sa službenih stranica HDZ-a, a na zaslonima mobitela svega, svake mudrosti što je svijet vidio, od lansiranja space – shuttlea do ekstremnih islamista i skinheada. Pojavom suvremene tehnologije ukratko da vas više ne zajebavam danas imamo sve, mišljenja svake druge budale koja uz nenadjebiv vizualan prikaz i slike postavi tako što mu padne na pamet i eto ti informacije zdravo za gotovo no ono što fali u cijeloj priči je jedna riječ koju ne nalazimo u toj šumi mraka koju nazivamo internet. Riječ je banalna a zove se – kontekst.
Divno mi se poklopilo da mi dijete ima epilepsiju i da samim tim ne koristi pametne telefone ni pametne zaslone elektroničkih uređaja. Za sve informacije moje dijete ima svoga pametnog oca kojem internet služi za posao, a zaslon mobitela za zvanje rodbine i prijatelja. Na pitanje svog djeteta koje nije tražilo odgovor na službenoj stranici HDZ-a ili Kolinde Kitarović što je povijesni pozdrav ZA DOM SPREMNI odgovor sam potražio u dva reda, ponavljam, dva reda stalaža gradske knjižnice koja se bave istinitom i povijesnom građom rečenog doba. Dakle da ne dužim ukratko ću vam sažeti pročitano iz istinitih svjedočanstava ljudi koji su napisali te knjige na tim stalažama.
Nacistička ideologija temeljila se na doktrini da je arijevska rasa, tj. Nijemci superiorna ostatku svijeta. Produkt te i takve ideologije na koncu je završio pred komorom u kojoj se natiskalo židovskog svijeta, a opisuje je Primo Levi, autentični svjedok događaja koji to svoje svjedočanstvo opisuje u knjizi Anus Mundi objavljenoj na dvije stotine jezika na kugli zemaljskoj. Njemački sturbanfuhrer Franz inače poručnik SS–a doveo je svoju obitelj da gledaju kako se stotinu i pedeset židovske djece u dobi od deset do petnaest godina guše plinom u komori pod Ciklonom B, plinom koji se pokazao iznimno učinkovit. Njegova obitelj, majka Ende i četvero djece sličnih godina gledali su kao u kinu kako se ta djeca guše, kako gaze jedni preko drugih u potrazi za tračkom zraka negdje pri vrhu komore i kako im ispadaju oči u samrtnom hropcu kao posljedica gušenja plinom. Primo Levi navodi da je obitelji dvadeset minuta kasnije servirao večeru koju su pojeli u slast ni jednom riječju ne spomenuvši događaje od prije pola sata. Negdje južnije, negdje u okolici Jasenovca slični neki ljudi izvodili su djecu iz kamiona i u nedostatku tako sofisticirane tehnologije ubijali ih maljevima u potiljak, male glave pucale su hvalio se Maks Luburić kao orahove ljuske. Rečenog Maksa krvnici su prije tog masakra pozdravili sa starohrvatskim pozdravom ZA DOM SPREMNI.
Ubi nas kontekst
Pitao sam svoje dijete koje na žalost ne koristi pametne telefone već svog oca konta li ono što Tomislav Karamarko, Joe Šimunić i Marko Perković Thompson jebiga ne kontaju jer slične stvari ne nalaze na svojim stranicama i moje dijete mi je odgovorilo potvrdno, da razumije. Moje dijete je shvatilo kontekst priče, moje dijete se upoznalo sa riječju KONTEKST. Obična riječ koju nećete naći na stranicama HDZ-a.
Moj stariji sin je vjerojatno na stadionu izvikivao ono poznato i uobičajeno Ubij Srbina. Primijenio sam sličnu taktiku i na njega. Upitao sam ga kako bi bilo da mu otac siđe u podrum i djevojčici od dvanaest godina koja se nesrećom preziva Zec, a ne šta ja znam, Anić, ispali metak u sljepoočnicu? Pogledao me u tupilu od nekuženja, a tada sam mu objasnio pozadinu tog ubojstva i ono što on izvikuje i na kraju mu spomenuo riječ – kontekst koju je po prvi put razumio i prihvatio. Ubi nas kontekst, ubi nas prejaka riječ.
Jebiga internet je korisna stvar. Danas korisna kao i struja, kao i voda pa sam malo pronjuškao likom i dijelom rečenih agitatora za te i takve povijesne spoznaje i pozdrave bez rečenog konteksta i došao do sjajnih statusa i imovinskih kartica. Jebiga, ubi nas prejaka riječ, ubi nas kontekst, vidite li i vi u kontekstu njihove plaće, njihove dvorce i vile i njihove imovinske kartice? Ili ste u kontekstu da ste, jebeš ga, glupi ko kurac? No to nikada naravno nećete znati, jebiga glupi ste samo u kontekstu.