Foto: Čitatelj Indexa
ISTEKLA vam je osobna karta, a trebate podići poštu, mirovinu, plaću u banci...? Ne brinite, u Hrvatskoj se to rješava za samo mjesec i pol dana. Tri dana čekanja u redu su vam potrebna samo da predate zahtjev. Ministar Ostojić vjerojatno ne zna ništa o ovome, a da pitate Linića, vjerojatno bi odgovornost svalio na građane. Tako je to sada kada smo dio Europe.
Dobio sam broj 257, nakon nekoliko sati čekanja ustanovio da sam zapravo 857. po redu
S obzirom da radim od 09:00h, nakon što sam se došao javiti u firmu, u utorak sam ispred Petrinjske bio oko 9:45h. U samo zgradi i ispred nje je vladao neviđen kaos. Teško je pretpostaviti koliko ljudi je u tom trenutku bilo unutra, no radilo se o stotinama izgubljenih individua. Svi su nešto tražili, čekali, molili... Atmosfera je bila potpuno nepodnošljiva. Gotovo na rubu incidenta. Dobio sam broj 257 što mi se i nije činilo tako loše jer je tada na redu već bio 105. Pretpostavio sam da ću sve obaviti u tri sata. Uplatio sam potrebnu naknadu, sliku sam imao od prije i jedino što mi je preostalo bilo je čekati. I zaista, nakon otprilike tri sada čekanja u redu s gomilom nervoznih ljudi koji sjede po stepenicama ili po kutevima čekaonica, na red je stigao i broj 257. Nažalost, ja nisam bio jedini 257. U istom trenutku na šalteru smo se pojavili ja i stariji gospodin koji mi je počeo tumačiti da ja nisam sada na redu. I bio je u pravu. Zaista nisam bio na redu. Naime, kako mi je gospođa na šalteru objasnila, automat koji izbacuje redne brojeve ide do broja 600, a onda se resetira ponovno na nulu. Ja sam zapravo bio 857. na redu. Ispred mene je još bilo 600 ljudi. Zamolio sam je prilično uljuđeno (koliko je to moguće), da mi objasni kako je moguće da čekam već tri sata u redu, a da nisam dobio ovu informaciju, odnosno da ona nigdje nije istaknuta. Rečeno mi je da ona samo radi na šalteru i da se obratim na informacije.
Ne budi mi teško (kao da sam imao raditi što drugo) otišao sam do informacijskog pulta. Dvije gospođe koje tamo rade su bile vidno "lude", gotovo na rubu živaca od odgovaranja na pitanja na koja se ne može odgovoriti. Konkretno, moje pitanje je glasilo zašto se nitko ne udostoji objasniti ljudima koji su zapravo u redu čekanja, i ono što je još bitnije, hoće li se danas zaprimiti moj zahtjev za osobnu kartu. Ponavljam, sve ovo se događa nakon što sam već otprilike četiri sata u redu bez vode, hrane, WC-a na gotovo neljudskim uvjetima i u potpunom nedostatku kisika. Odgovor koji sam dobio je bio bizaran - odite kod šefice u sobu 107 na prvi kat. Ona će vam sve znati reći.
I ispred sobe 107 je vladao kaos.
Desetak ljudi već je čekalo pred vratima očekujući odgovore od nekog "odgovornog". Kako ta riječ zvuči smiješno nakon što sam napisao ova tri odlomka. Pričekajte još malo jer će zvučati još smješnije. Nakon 20-tak minuta pojavila se "šefica". Znavši već što je čeka, "s vrata" se krenula braniti. "A što vi očekujete? Žalite se Ministarstvu da nam da više ljudi. Šta da ja radim s ovakvim brojem ljudi?" - pitala je ona nas. No najbizarniji odgovor je ipak bio kada sam je pitao zašto građani nisu informirani da se brojevi vrte u krug kako bi znali da li im se isplati čekati ili ne? Gospođa mi je odgovorila nevjerojatnom rečenicom: A kako da vas informiramo? Mi činimo sve što je moguće i netko od ljudi je uvijek tu negdje i objašnjava građanima kakva je situacija. Tada sam shvatio da s osobom njezine razine komunikacije i razumijevanja problematike, ne treba polemizirati. Znate već onu poslovicu koja objašnjava što se dogodi kada se spustite na nižu razinu rasprave... Pokopaju vas iskustvom.
No, onu najbitniju informaciju sam ipak dobio. "Šefica" iz sobe 107. mi je objasnila da će svi koji su dobili broj taj dan biti riješeni. Jedini uvjet je da su u 15:00h, kada se zatvaraju vrata, i dalje u zgradi. "Nemojte se bojati, svi ćete danas stići na red jer naši službenici rade dokle god je potrebno."
Vođen time, otišao sam nešto pojesti i vratio sam se u Petrinjsku nakon otprilike sat vremena. Sat je pokazivao 14.30h, a ekran 370. osobu na redu. Jasno je da je ispred mene u tom trenutku još bilo oko 500 ljudi. Laganim izračunom s obzirom na broj ljudi koji su do tada bili obrađeni, došao do toga da bi na redu mogao biti eventualno oko 21h. "Ne budi mi teško" još sam jednom otišao do šaltera kako bih dodatno provjerio informaciju koju mi je sat vremena ranije dala "šefica" iz sobe 107. Malo mi je nevjerojatno zvučalo da će svi ti službenici na šalterima u komadu odraditi 15 sati.
"Naravno da nećemo", rekla mi je MUP-ova službenica i počela se smijati. "Recite toj šefici neka ona dođe i zamijeni nas. Mi svi idemo doma točno kada nam završi smjena, a to je u 15:00h", dodala je i zaključila da me se šefica htjela samo riješiti, a da ja sigurno neću danas predati zahtjev za osobnu.
"Dođite sutra oko 06:00h ujutro. Stanite u red ispred zgrade sa stotinama ljudi. Kada se vrata u 08:00h otvore, uđite, uzmite broj i nadajte se da ćete sutra biti na redu."
Tada sam pukao. Potpuno sam izgubio živce i počeo sam urlati vrijeđajući MUP-ove službenike koji objektivno s ovakvim kaosom nemaju veze. Oni koji se hlade po klimatiziranim uredima su oni koji trebaju odgovarati za ovakvu sramotu. Vidjevši da više nisam normalan i uračunljiv, druga službenica sa susjednog šaltera me pozvala do sebe i na nekom papiriću je našvrljala "PREKO REDA", uz svoj potpis.
"Dođite sutra oko 8.15h i riješit ćemo vas preko reda jer vidim da ste cijeli dan danas tu proveli bez veze", rekla mi je korektna gospođa.
Kada sam u četvrtak oko 08:00h stigao u Petrinjsku imao sam što vidjeti. Teško je procijeniti, no više stotina, a možda čak i blizu tisuću ljudi je stajalo u redu ispred ulaska u Policijsku postaju. Svi su oni čekali već od 06:00h kako bi stisnuli tipku i nadali se da se sutra opet neće morati ustati u cik zore.
Ja sam preko reda ušao i riješio sve u 10-tak minuta. Na hrvatski način. Jedino kako se u Hrvatskoj sve rješava - preko veze i preko reda. Osobnu ću čekati oko mjesec dana. Tako barem kažu. Eto, to vam je Hrvatska u EU. Da parafraziram jednu izjavu od ovih dana. Hrvatska je ušla u EU, ali je pitanje kada će i hoće li ikada EU ući u Hrvatsku.