Screenshot: HRT
Državu su radnici bivše Đakovštine tužili jer ih je, kako tvrde, izigrala vlada Ive Sanadera. Radi se o slučaju iz listopada 2007. godine, kada je država odlučila krenuti u dokapitalizaciju Đakovštine zbog duga te firme prema Ministarstvu financija, HZZO-u i HZMO-u.
Izigrala ih Sanaderova vlada, šteta nikad nije nadoknađena
Povećanjem temeljnog kapitala Đakovštine država, odnosno društva koja su s njom povezana (HFP, HZZO i HZMO) stekli su, navodi se u tužbi, 30,75 posto dionica. S obzirom da je država stekla kontrolni paket dionica, prema zakonu je bila dužna objaviti ponudu za preuzimanje Đakovštine. No, to nikada nije učinjeno.
Đakovština je u međuvremenu otišla u stečaj; iz sudskog registra odlukom Trgovačkog suda u Osijeku Đakovština je izbrisana 1. veljače 2012. godine. Radnici sada smatraju da ih je država nasamarila i traže nadoknadu štete - 83.233.300 kuna (koliko bi, tvrde, zaradili na dionicama da je država ispunila obvezu da objavi ponudu o preuzimanju) plus zatezne kamate po stopi od 12 posto.
Država ne upravlja javnim ustanovama?!
Sutkinja Vesna Sremar Šoštar 22. srpnja ove godine je, međutim, potpisala odluku kojom odbija njihovu tužbu. U obrazloženju je navela da država zapravo nije bila dužna objaviti ponudu za preuzimanje Đakovštine, dodavši da je u ovom slučaju ionako nastupila zastara.
Stav je suda da tužba nije osnovana, te da država nije morala objaviti ponudu za preuzimanje Đakovštine zato što HZZO, HZMO i HFP nisu pravne osobe povezane s Republikom Hrvatskom! Prema mišljenju sutkinje, ove tri javne ustanove nisu djelovale zajedno s državom da bi stekle dionice Đakovštine, iako se radi o ustanovama koje je država osnovala i njima upravlja, slijedom čega nije bilo nužno ni objaviti ponudu za preuzimanje.
Kada počinje zastara?
Nadalje, sutkinja tvrdi da je slučaj otišao u zastaru, koja na snagu stupa nakon tri godine, zato što su dioničari i radnici Đakovštine za nastalu štetu saznali još 27. prosinca 2007. godine, kada je održana skupština dioničara na kojoj je društvo dokapitalizirano. Tužbu su, međutim, podnijeli tek 2012. godine.
U žalbi na presudu koju je sastavio odvjetnik Ivan Matić, radnici Đakovštine odbacuju ove tvrdnje. Što se tiče zastare, radnici naglašavaju da ona nije počela teći od prosinca 2007. godine, već od veljače 2012. godine. Tada je, naime, Đakovština izbrisana iz sudskog registra, čime su njihove dionice postale bezvrijedne, te im je nanesena materijalna šteta.
"Presuda je protuzakonita"
Radnici u žalbi također poručuju da sud ignorira notorne činjenice, koje nije potrebno dokazivati. Poput činjenice da država uprava HFP-om, HZMO-om i HZZO-om. Tuženik, odnosno Republika Hrvatska, morao je dokazati da nije djelovao zajedno s tim osobama u preuzimanju kontrolnog paketa Đakovštine, što u procesu nije napravljeno pa je sutkinja u obrazloženju presude zapravo prekršila zakon, navodi se u žalbi.
"Ovakvi zaključci suda o nepostojanju kontrole tuženika nad ostalim pravnim osobama (a time i nepostojanja zajedničkog djelovanja) su u potpunoj suprotnosti sa svim notornim činjenicama, zakonima, statutima, dokazima u spisu i zakonskim presumpcijama, pa je zbog toga sud potpuno krivo utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je donio nezakonitu presudu", stoji u žalbi radnika Đakovštine.