"NAJBOLJI državnici na najzahtjevnije poslove dolaze u pravilu nespremni jer nisu svjesni što ih tamo čeka", izjavio je premijer Zoran Milanović u sinoćnjem intervjuu za RTL televiziju.
I tako uspio još jednom logiku okrenuti naglavce.
Sve što smo dosad znali i u što smo vjerovali poništio je jednom jedinom, ali zato pronicljivom rečenicom. Bacio je u vodu sve dosadašnje spoznaje o politici i obnašanju vlasti, poništio sve koncepte vladanja, izbrisao ustaljene obrasce.
I izveo samo sebi svojstven Kopernikanski obrat: samo su najbolji nespremni.
Pravilo bez iznimke
Nije Milanović izjavio da se "čak i najboljima" može dogoditi da budu nespremni na ono što ih čeka kad stupe na vlast. Da su ponekad nespremni. Da ni najbolji nisu imuni na greške. Da čak i idealan plan može ustupiti pred surovom realnošću.
Ne, on je rekao baš ovo: "Najbolji državnici u pravilu dolaze nespremni".
To, dakle, nije iznimka. To je pravilo.
On je najbolji
Ovu izreku Milanović je plasirao kako bi se opravdao pred kritikama javnosti u prvih šest mjeseci mandata. Priznaje da je možda bio "nespreman" na ono što ga je čekalo na vlasti, ali odmah dodaje da se to "u pravilu" događa "najboljim državnicima".
A on je najbolji. Zato što je nespreman.
Nije Milanović ovime učinio uslugu samo sebi - amnestirajući se i hvaleći u isto vrijeme - već ju je učinio i nama. Do ponedjeljka navečer živjeli smo u uvjerenju, očito pogrešnom, kako samo najlošiji "u pravilu" dolaze na vlast nespremni. Mislili smo da se najboljima daje glas na izborima upravo zato što se "u pravilu" očekuje da budu spremni.
Pa ako se pokažu nespremnima, to je onda ipak viša sila, izuzetak, prava smola, baksuz, maler. Bad luck.
Sve je bila zabluda
Sada je, međutim, Milanović okrenuo priču. Sve je to bila obična zabluda: upravo se od najboljih očekuje da budu nespremni. To je ona zlatna nit koja najbolje dijeli od najlošijih.
I njegova Kukuriku koalicija imala je plan, ali jedan se njegov dio izjalovio po dolasku na vlast. A sudeći po Milanovićevoj izjavi, i to je očito bio dio plana.
Ako si najbolji, onda si automatski nespreman. "U pravilu", je l' tako?
Svi su oni isti
Svojom neobičnom, ali zato kategoričkom izjavom Milanović je postigao još nešto: pojačao je ionako zavidno visoku dozu političkog relativizma. Kako ćemo na izborima razlikovati dobre od loših, kad ni oni najbolji u pravilu nisu spremni za ono što ih čeka?
Ali opet, čim su nespremni, znači da su najbolji.
Najbolje je najgore
Sve to valja imati na umu idući puta kad se izađe na izbore. Od najboljih treba očekivati najgore. Najgore treba smatrati najboljima. Nespremnima ne treba zamjerati ono što se od njih zapravo očekuje.
A zapravo, najbolje je ne očekivati ništa. Osim da ćemo od Milanović čuti još svašta.