HOĆE LI još jedna katastrofa, ovoga puta prirodna, odrediti pobjednika američkih predsjedničkih izbora?
Prije četiri godine to je uspjela financijska katastrofa. Do rujna 2008. godine republikanski kandidat John McCain bio je izjednačen s Barackom Obamom, u nekim anketama čak i nadmoćan, sve do sloma Lehmann Brothersa, jedne od pet najvećih investicijskih banaka u SAD-u. U tom trenutku dogodilo se ono što se i danas kolokvijalno naziva "McCainovim trenutkom".
Financijska propast
Dok je Obama propast banke nazvao "najozbiljnijom financijskom krizom od Velike Depresije", okrivivši za to administraciju Georgea W. Busha, McCain se u potpunosti pogubio. Umjesto da se politički distancira od Busha, on je čak prekinuo kampanju kako bi se odazvao njegovu pozivu na konzultacije u Bijeloj kući, otkazavši pritom gostovanja u utjecajnim tv emisijama, da bi potom izjavio ono za što mnogi smatraju da ga je koštalo pobjede: "Temelji naše ekonomije još uvijek su snažni".
Četiri godine kasnije, nikad slabija ekonomija opet je bila glavna tema američkih izbora. Sve dok se nije pojavila nova katastrofa, ovoga puta ona prirodna.
Tjedan dana prije izlaska na birališta uragan je promijenio uvjete igre.
Bruce Willis u Bijeloj kući
Predizborna kampanja praktički je suspendirana. Dok republikanski kandidat Mitt Romney panično smišlja način kako da katastrofu preokrene u svoju korist, Barack Obama se u Bijeloj kući bori protiv uragana. U očima nacije on je Bruce Willis. On je taj koji izgleda i ponaša se kao predsjednik, njemu ne trebaju skupovi ni spotovi. U usporedbi s njim "onaj drugi" izgleda potpuno nevažno.
Premda taj drugi u mnogim anketama bilježi prednost.
Obamin hendikep
Dok se bori s uraganom, Obama se bori s jednim krupnim hendikepom: nipošto ne smije podsjetiti ljude na Bushevu katastrofalnu reakciju na uragan Katrina, koji je postao simbol predsjedničke neposobnosti.
U isto vrijeme, uragan koji hara istočnom obalom SAD-a, po mnogima najvećom izbornom bazom Demokrata, mogao bi nanijeti najveću materijalnu štetu upravo Obaminu biračkom tijelu, koje će zbog toga u manjem broju izaći na birališta. Također, analitičari se pribojavaju i psihološke reakcije na uragan.
Amerikanci su toliko umorni od četverogodišnje ekonomske krize da bi razaranje uragana Sandy mogao probuditi novu dozu ljutnje i apatičnosti koja bi mnoge udaljila od birališta.
Koga briga za izbore
Pored toga, u situaciji elementarne nepogode i izvanrednog stanja nitko više ne obraća pažnju na izbore. Pitanje je kome će to ići na ruku: aktualnom predsjedniku koji bi tako skrenuo pažnju s ekonomskih problema i iskoristio činjenicu da u vremenima izvanrednih kriza narod nije pretjerano sklon promjenama vlasti ili njegovu izazivaču koji se nada da bi mogao zadržati postojeću prednost barem u nekim ključnim državama?
Ipak, mnogi su skloni zaključiti kako bi uragan Sandy mogao spasiti Ameriku i svijet, od Romneya i njegova radikalnog potpredsjednika Paula Ryana, baš kao što ih je financijska katastrofa spasila od McCaina i Sarah Palin.
Odgovor prirode
I dok je financijski slom bio posljedica Busheve politike, superoluja nad Amerikom može se shvatiti i kao vrlo konkretan odgovor prirode na podrugljivu izjavu Mitta Romneya s govora na Republikanskoj konvenciji, kada je rekao ovo: "Predsjednik Obama obećao je da će usporiti dizanje oceana i ozdraviti planet (grize usnicu i čeka smijeh publike). Ja obećajem da ću pomoći vama i vašim obiteljima".
Sada bi taj isti ocean mogao doslovno i simbolički potopiti sve njegove nade u pobjedu idućeg utorka.