Foto:Facebook (Srđ je naš)
Tko to sve ima platiti?
Prema idejnom projektu Muzej Domovinskog rata izmješta se iz centralnog dijela tvrđave, kojem po važnosti pripada, i smješta se u zapadno krilo tvrđave na česticu koja nije u Ugovoru o koncesiji. Hoće li se u takvim okolnostima Muzej Domovinskog rata uopće i realizirati?
Upozoravali smo da je najveća zamka projekta pitanje tko će platiti troškove infrastrukture. Gradonačelnik najavljuje da će izgradnju ceste od Bosanke do tvrđave Imperijal platiti Grad, bez obzira na cijenu ceste. Na sjednici Gradskog vijeća od 30. srpnja 2013. Gradsko je vijeće prihvatilo Gradonačelnikov Zaključak kojim cijena izgradnje infrastrukture ne smije premašiti iznos komunalnog doprinosa. Međutim, taj Zaključak nikad nije službeno objavljen, tako da u pravnom smislu ni ne postoji, što znači da će građani platiti infrastrukturu bez obzira na cijenu.
Pokrenuli postupak i na zemlji koja nije njihova
Idejni projekt obuhvaća čestice koje nisu predmet koncesije. Uvidom u stanje vlasništva na tvrđavi Imperijal utvrdili smo da se tvrđava sastoji od dviju čestica: čest. zgr. 2439/1 koja je vlasništvo Grada Dubrovnika i na kojoj je tvrtki Razvoj te čest. zgr. 2439/2 koja je vlasništvo tvrtke Odašiljača i veza d.o.o. iz Zagreba i koja Golf d.o.o. odobreno pravo koncesije temeljem Ugovora o koncesiji od 25. ožujka 2009. godine se nalazi u središnjem dijelu jednog krila tvrđave.
Nadalje, uvidom u zemljišno-knjižni izvadak utvrdili smo da Rješenje o prijenosu vlasništva čest. zgr. 2439/2 na tvrku Odašiljače i veze d.o.o. nije pravomoćno, budući da je Republika Hrvatska preko Državnog odvjetništva podigla žalbu na ovo Rješenje o uknjižbi (broj Z-6543/12) još 11. veljače 2013. (Z-748/13) i postupak još nije dovršen.
Činjenica da je tvrtka Razvoj Golf d.o.o. krenula u izradu idejnog projekta koji obuhvaća obje čestice, uključujući onu na koju nema koncesijsko pravo i koja je opterećena sudskim sporom, upućuje da se nezakonitosti i pogodovanja investitoru nastavljaju i nakon donošenja UPU-a.
Muzej Domovinskog rata kao i sportska dvorana?
Hoće li se Muzej Domovinskog uopće realizirati? Prema idejnom planu tvrtke Omega engineeringa d.o.o, odnosno glavnog projektanta dr. sc. Željka Pekovića, obnovljeni Muzej Domovinskog rata dijelom je smješten na čest. zgr. 2439/2 na kojoj ne postoji koncesijsko pravo. Stoga izražavamo ozbiljnu sumnju da će se s Muzejom Domovinskog rata dogoditi isto što i sa sportskom dvoranom predviđenom na Srđu. Naime, podsjećamo građane Dubrovnika da su tijekom javne rasprave prije donošenja UPU-a predstavnici investitora (u koje ubrajamo i Gradonačelnika) uvjeravali javnost da će novcem naplaćenim od komunalnih doprinosa biti izgrađeni brojni sportski sadržaji na Srđu namijenjenjeni građanima Dubrovnika, uključujući sportsku dvoranu.
Danas znamo da je to bila samo jedna u nizu laži, naime, ako budemo htjeli sportske sadržaje na Srđu, morat ćemo ih sami financirati.
Muzej Domovinskog rata, čak i u ovakvom katastrofalnom stanju u kojem se trenutno nalazi, bilježi ogroman interes domaćih i inozemnih posjetitelja, a od prihoda koje ostvaruje moglo bi se osigurati unaprjeđenje njegova rada. Moglo bi se razmišljati i o usmjeravanju sredstava u smislu neovisnog financiranja braniteljskih udruga i potreba dubrovačkih branitelja i njihovih obitelji.
Sve plaćaju građani
Ovim putem pozivamo sve branitelje i udruge proistekle iz Domovinskog rata da se informiraju i budno prate razvoj situacije s Muzejom Domovinskog rata.
On ne smije postati popratni sadržaj turističko-ugostiteljskog objekta, nego mora biti centralni sadržaj tvrđave Imperijal dostojan hrabrosti i žrtve branitelja i svih građana našega grada. Treba uostalom biti ono što je Ugovorom dogovoreno. Branitelji više ne smiju dopustiti da ih se izigrava raznim smicalicama, kao u slučaju otimanja građevinskog zemljišta na Nuncijati koje im je još prije deset godina Gradsko vijeće konsenzusom dodijelilo za stambeno zbrinjavanje. Ako dopustimo da ih se vara kako bi se drugi bogatili, postavlja se pitanje za koga su obranili naš Grad i čemu onda uopće odluke prijašnjih vijećnika ako ih se tako lako može izigrati.
Infrastrukturu za Golfograd plaćaju građani Dubrovnika, Republike Hrvatske i Europe. Prema planu golfera, čestice zemlje kojima će prolaziti put od Bosanke do tvrđave Imperijal, tvrka Razvoj Golf d.o.o. poklonit će Gradu Dubrovniku. Ugovorom o koncesiji, predviđeno je da se Golf Razvoj oslobađa obveze plaćanja komunalnih doprinosa. Drugim riječima, građani Dubrovnika financirat će iz proračuna gradnju ceste širine 14 m za prolaz građevinske mehanizacije do središta Golfograda.
Javnim novcem privatni projekt
Gradska tvrtka Vodovod Dubrovnik d.o.o. planira iz europskih fondova financirati projekt zacjevljivanja vodoopskrbnog tunela ispod Srđa. Time bi se novac europskih fondova, umjesto da se utroši na poboljšanje vodovodne infrastrukture u Gradu i na ugradnju prijeko
potrebnog pročišćivača za vodu, utrošio na ono što je trebala biti obveza tzv. investitora i preduvjet za projekt na Srđu. S ovime će biti upoznata i Europska komisija.
Prema riječima predstavnika Odašiljača i veza d.o.o. izmještanje odašiljača s tvrđave Imperijal koštalo bi 80 milijuna kuna. Kako izmještanje nije predviđeno niti jednim planom niti strategijom RH, lako je zaključiti da se i u ovom slučaju novcem hrvatskih građana servisiraju želje tzv. investitora.
Na koncu, nepoznati iznos novca iz proračuna Republike Hrvatske već je utrošen za podzemnu trafostanicu na magistrali, sagrađenu isključivo radi potreba Golfograda za strujom. Famozni solomonski Gradonačelnikov Zaključak, koji je usvojilo Gradsko vijeće na sjednici 30. srpnja 2013., poslužio je Gradonačelniku kao izgovor da se odbace amandmani koje je predložila KLGB Srđ je Grad, a koji su trebali troškove izgradnje infrastrukture učiniti obvezom isključivo investitora. Činjenica da Zaključak nije nikada objavljen u Službenom glasniku Grada Dubrovnika, pa sukladno tome, pravno ni ne postoji, dokazuje da je namjera gradonačelnika na toj važnoj sjednici bila obmanuti gradske vijećnike i javnost i po tko zna koji put pogodovati tzv. investitoru. Zbog toga se događa upravo ono na što smo upozoravali – javnim novcem financiramo nelegalan i nelegitiman privatni poduhvat.
Zašto penali nisu naplaćeni?
Javnost je upoznata s činjenicom da se Ugovorom o koncesiji koncesionar obvezao završiti obnovu tvrđave Imperijal i time omogućiti funkcioniranje Muzeja Domovinskog rata u adekvatnom prostoru unutar tvrđave, 27 mjeseci od objave UPU- Srđa u Službenom glasniku
Grada Dubrovnika. Taj je rok počeo teći 9. kolovoza 2013. i ističe 9. studenog 2015.
Javnosti, međutim, nije poznata činjenica da je koncesionar već probio tri roka i prema Ugovoru o koncesiji mora platiti ugovornu kaznu! Naime, koncesionar je morao:do 8. prosinca 2013. izraditi idejni projekt obnove tvrđave Imperijal. Do 7. lipnja 2014. završiti glavni projekt obnove i ishoditi potvrdu na taj projekt, odnosno, dobiti građevinsku dozvolu. Do 8. kolovoza 2014. početi radove na rekonstrukciji tvrđave. Zahtijevamo da se aktiviraju pravni mehanizmi koji su na raspolaganju Gradu Dubrovniku i da u skladu s Ugovorom o koncesiji zbog „neurednog ispunjenja obveza“ Grad naplati ugovornu kaznu u vrijednosti od 1% ukupne vrijednosti investicija.
Konkretno, to je kazna u visini od 84.228,00 eura koji će se preliti u gradsku blagajnu. Ukoliko do toga ne dođe, stječu se pravni uvjeti da se Ugovor o koncesiji raskine.