Foto: Arhiva
Županijski sud u Zadru nepravomoćno je oslobodio krivnje Dražena Slavicu, bivšeg šibenskog vatrogasnog zapovjednika. U vatrogasnim krugovima ionako je uvijek bilo rašireno mišljenje da je Slavica tek žrtveno janje.
To pokazuje i podrška skupine županijskih vatrogasnih zapovjednika koji su se na izricanju presude pojavili u sudnici u Zadru. No, ovakva sudska odluka neizbježno nameće pitanje - ako Slavica nije kriv, tko jest?
Stradali zbog nemara
O kornatskoj tragediji i njenim uzrocima postoje razne teorije. Špekuliralo se da je vatrogasce ubio eruptivni požar, da je došlo do eksplozije zaostale NATO-ove bombe, da su stradali jer je iz helikoptera curio benzin...
Najuvjerljivijom se, međutim, čini teorija Branka Šimare, vatrogasnog stručnjaka koji je bio član ekspertnog povjerenstva koje je istraživalo kornatsku tragediju. Šimara vjeruje da su vatrogasci na Kornatu stradali zbog eksplozivnog izgaranja plinske nehomogene smjese.
No, da bi se došlo do pravih krivaca i do uzroka tragedije, nije dovoljno odrediti način na koji su vatrogasci poginuli. Njihovoj smrti je, prema izlaganju kojeg je Šimara držao na jednom vatrogasnom simpoziju, a o čemu je Index pisao još u listopadu 2010. godine, prethodio niz amaterskih pogrešaka koje se teško mogu objasniti bilo kako osim nemarom odgovornih osoba.
Propusti nacionalnog parka i MORH-a
Primjerice, Nacionalni park Kornati imao je zakonsku obvezu da poduzme niz preventivnih mjera za zaštitu od požara. Morali su imati dežurstva od tri profesionalna vatrogasca po smjeni ili dva profesionalna vatrogasca i četiri dobrovoljca po smjeni. Morali su instalirati opremu za gašenje požara i zalihe vode, a jedan takav punkt trebao je biti postavljen i nedaleko od mjesta na kojem su stradali vatrogasci.
S obzirom da ništa od toga nije napravljeno, Šimara smatra da je kaznena prijava morala biti podignuta protiv odgovornih osoba u NP Kornati. Za tragediju Šimara je također okrivio i neodgovornost i neorganiziranost unutar vatrogasne zajednice. Zbog toga je, prema njegovom mišljenju, morao odgovarati Mladen Jurin, glavni vatrogasni zapovjednik u vrijeme kornatske tragedije.
Prema tada važećem zakonu Jurin je morao direktno upravljati operacijom gašenja požara na Kornatu, kao i svim ostalim operacijama u kojima sudjeluju zračne snage. Jurin je, međutim, naglašavao da na terenu tako nešto nije moguće provesti, s obzirom da se često iz zraka gasi po nekoliko požara.
Da bi u potpunosti razumjeli okolnosti u kojima se dogodila kornatska tragedija, nužno je navesti niz propusta koji su prethodili pogiblji vatrogasaca. Za početak, zbog nedostatka repetitora vatrogascima je bila otežana komunikacija, zbog čega je kanader gasio vatru na pogrešnoj lokaciji.
Što se događalo s kanaderima i helikopterima?
Nadalje, od ukupno četiri kanadera koje je Hrvatska 30. kolovoza 2007. imala na raspolaganju, dva su bila prizemljena zbog kvara, a jedan je dan ranije poslan u Grčku u humanitarnu misiju. Odluku o slanju kanadera u Grčku donijela je tadašnja vlada Ive Sanadera, u kojoj je ministar obrane bio Berislav Rončević.
Dva kanadera koja su zbog kvara bila prizemljena 27. kolovoza mogla su i ranije biti vraćeni u akciju. Neefikasna birokracija je, međutim, to onemogućila. "Novac nikad nije bio upitan. Upitna je samo administracija. Za održavanje zrakoplova i helikoptera zaduženo je Ministarstvo obrane. A nitko ne može kazati da se avion ne može popraviti za sedam dana!", tumačio je Šimara.
Propusti, nažalost, tu ne prestaju. Jedno od najvećih pitanja koje i dalje ostaje otvoreno tiče se helikoptera za gašenje koji je trebao doći na Kornat pomoći vatrogascima, ali nikad se nije pojavio. Gdje je točno bio taj helikopter ni danas se ne zna, kaže Šimara, ali ističe kako je kasnijom evidencijom utvrđeno da je isti u zraku bio duže od sedam sati. Što nikako nije moguće s obzirom da mu puni rezervoar dopušta pet sati leta! "Potpisana zapovijed je postojala, ali helikopter se na Kornatima nikad nije pojavio! Zašto? Kako su mogli biti u zraku sedam sati? Ja bih rekao da su stali negdje na gablec", tvrdio je Šimara.