Tomislav Dragun i Hrvatska uljudba mole slovenski parlament da ne dopusti ulazak Hrvatske u EU

DESNIČARSKA udruga Hrvatski uljudbeni pokret, koja se deklarira kao udruga za zaštitu ljudskih prava, priopćila je kako je poslala prvo u nizu pisama koje će uputiti Državnom Zboru, odnosno slovenskom parlamentu, u kojem se na slovenske zastupnike apelira da ne ratificiraju Ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji.

Pismo je sročeno na hrvatskom, slovenskom i engleskom jeziku, a poslano je svakom zastupniku u Državnom zboru kao i svakom zastupniku u  Hrvatskom Saboru, zatim delegaciji EK u RH te "brojnim uglednicima u zemlji i i svijetu." Na kraju pisma je i detaljno naveden popis tih uglednika, pa saznajemo kako je riječ o Janezu Janši, Danilu Turku, zatim nekolicini slovenskih ministara, predsjedniku Jospipoviću, premijeru Milanoviću, ministru Miljeniću, veleposlanstvima SAD-a, Njemačke i Velike Britanije u Zagrebu te, naravno, Apostolskoj nuncijaturi u Zagrebu.

Kako je već rečeno, HUP pismom pokušava osporiti valjanost Ugovora o pristupanju EU te moli nadležna slovenska tijela da ga ne potvrde i to iz tri razloga. Prvi se odnosi na legitimnost i moralnost referenduma o pristupanju EU drugi je "pljačka imovine Ljubljanske banke", a treći "privatizacijska pljačka i progon Dr. Tomislava Draguna, predsjednika Hrvatskog uljudbenog pokreta".

Neka čudna matematika

U HUP-ovom pismu, kojeg potpisuje sam Dragun, navodi se kako je referendum nemoralan jer je na njemu sudjelovalo 701.711 nepostojećih birača. Za njih je sporno to što je Ministarstvo uprave objavilo kako je registrirano 4,5 milijuna birača, a po HUP-u je stvaran broj birača, 3,39 milijuna. Prema zanimljivoj matematici, HUP je od 1,299 milijuna birača koji su glasali za ulazak Hrvatske u EU automatski oduzeo onih 701 tisući "nepostojećih birača", jer eto, baš su svi oni glasali za ulazak u EU. Iz te "logike" proizlazi kako je za ulazak u EU glasalo svega 597 tisuća birača, što je manje od 649 tisuća birača koji su bili protiv.

Samim time, po HUP-u je referendum nelegalan, baš kao i zadnji predsjednički i parlamentarni izbori, jer su na njima korišteni isti birački popisi. Kada je u pitanju Ljubljanska banka, HUP navodi kako je "stara Ljubljanska banka 2007. godine tužila Hrvatsku Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu zbog nemogućnosti da naplati dugovanja IPK Osijek. Ta šteta po prijašnjim izjavama u jednom postupku vezanom na ovrhu protiv IPK iznosi, zajedno sa zateznim kamatama, 49,3 milijuna eura, a u drugom 9,2 milijuna eura."

Tomislav Dragun je nakon "pomnog istraživanja" ovog pitanja konstatirao kako su obveze IPK Osijek prema Ljubljanskoj banci jednostavno nestale i da Ljubljanske banke nema među dioničarima IPK Osijek. Tvrdi kako raspolaže kompletnom dokumentacijom o pretvorbi IPK Osijek, "koju će stručno obraditi i predočiti javnosti".

Kad zavlada paranoja

Nadalje Dragun navodi kako je on "od 17. veljače 2003., stjecajem okolnosti, a ne svojom voljom, postao je svjedokom najveće pljačke nacionalne imovine u hrvatskoj povijesti, a koju je izvela hrvatska politička vrhuška, inače raspoređena u dvije neokomunističke stranke: HDZ i SDP. Tu Dragun tvrdi kako je raskrinkao sve muljaže u privatizaciji i pretvorbi, zbog čega je 2005. godine "zaradio" optužni prijedlog DORH-a, jer je "bezrazložno optuživao časne i ugledne građane Republike Hrvatske (među njima: Dr. Ivu Sanadera, Damira Polančeca, Ivicu Todorića, Prof. Dr. Andriju Hebranga, Šimu Krasić, Miroslava Kutlu, Milana Kovača, Damira Ostovića, Krešimira Starčevića, Mladena Bajića i druge)".

Dragun je 2006. godine proglašen neubrojivim, a poslije je osuđen na četiri godine zatvora zbog malverzacija s dionicama. Na koncu je 2010. godine zatražio azil u Sloveniji, te navodi kako se boji povratka u Hrvatsku jer se plaši da će "biti likvidiran na prirodan način". Na kraju Dragun zaključuje kako ga "progonitelji iz Hrvatske, stari jugo-komunistički kadrovi i njihovi sljedbenici, nastoje progoniti i u Republici Sloveniji, gdje u državnim tijelima imaju svoje suradnike (uz mnogo love)".