Trgovina ljudima ili humanitarno djelovanje? Istočna Njemačka je iskorištavala otkup političkih zatvorenika

Screenshot: YouTube

ODLUKA vlasti u nekadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj da od Istočne Njemačke otkupljuje slobodu političkih zatvorenika vjerojatno je potaknula vlasti na istoku na lažne zahtjeve za otkup i nova uhićenja, pokazuju najnovija istraživanja.

Između 1963. i 1989. Zapadna Njemačka dala je za slobodu više od 33.000 političkih zatvorenika u Demokratskoj Republici Njemačkoj (DDR) prijeko potrebnu robu, poput hrane i goriva, vrijednu oko tri milijarde maraka.

No, otkupnine nisu imale humanitarni učinak kojem se Zapad nadao, kaže autor studije "Trgovina ljudima ili humanitarno djelovanje. Plaćanje ucjena za političke zatvorenike iz DDR-a 1962./63.-1989." Jan Philipp Woelbern.

"Zapadna Njemačka s jedne je strane pomogla zatvorenicima, ali s druge je strane možda potaknula Stasi (tajnu policiju DDR-a) da otme još više ljudi da bi dobili više otkupnine", rekao je.

40 posto ljudi za koje je otkupnina plaćena nije nikada otišlo u Zapadnu Njemačku

Podatci koje je Woelbern prikupio iz njemačkih arhiva i razgovora sa svjedocima pokazuju da je Zapadna Njemačka imala samo imena zatvorenika, ne i podatke o kaznama, pa je plaćala i otkupnine za one koji su već bili pušteni iz zatvora.

Bilješke Stasija pokazuju da je DDR zahvaljujući takvim nepotpunim podacima 60-ih godina prošlog stoljeća zaradio nekoliko milijuna njemačkih maraka.

Zanimljivo je i to, pokazuje istraživanje, da 40 posto ljudi za koje je otkupnina plaćena nije nikada otišlo u Zapadnu Njemačku.

Woelbern je u razgovoru s bivšim zatvorenicima doznao da oni uopće nisu znali u kakvim su okolnostima oslobođeni te da mogu otići na Zapad. "Nisu imali pojma o tome", rekao je.

Agenti Stasija pitali bi zatvorenike što bi učinili kad bi nakon izlaska iz zatvora mogli otići iz zemlje, a ovi su, obično zbog straha od daljnjeg progona, odgovarali da bi ostali u DDR-u, rekao je Woelbern.

"To je na Zapadu pobudilo sumnju da DDR zatvara ljude samo da bi dobio otkupninu"

Premda su državljani Istočne Njemačke od kraja 70-ih mogli podnijeti zahtjev za trajno iseljenje u Zapadnu Njemačku, broj osoba koje su zatvorene nakon njegova podnošenja stalno je rastao, a 1984. bio je oko 1.500.

"To je na Zapadu pobudilo sumnju da DDR zatvara ljude samo da bi dobio otkupninu", rekao je Woelbern.

Suprotno vjerovanju da je roba kojom je plaćane otkupnina donekle popravila humanitarno stanje u DDR-u, vlasti u Istočnoj Njemačkoj zapravo su tu robu prodavale da bi dobile novac za otplatu duga - bankama u Zapadnoj Njemačkoj.

"Ne može se reći da je otkupnina bila korisna stanovništvu DDR-a", zaključio je Woelbern.