Foto: Marko Roknić/vesti-online.com
NAKON što su se upoznali i zavoljeli, Mišel Radaković (41), rođeni Puljanin, tada na "privremenom radu" u Podgorici i Zorica (36) iz Petrovaradina za odredište svog prvog, zajedničkog putovanja odabrali su njegovu rodnu Hrvatsku. Prošle su godine zajedno obišli obnovljenu kuću Mišelovih roditelja u idiličnom, ali pustom, ličkom selu Jošani. Očarani zelenim prostranstvom, mirom i tišinom, u srpnju su se, sa Zoričine tri djevojčice, ponovno vratili u Liku. Lokalni su čelnici tada majci troje djece velikodušno ponudili posao na Plitvicama, plaću od 800 eura i dječje doplatke, te je ona, iskreno ganuta dobrotom ličkih domaćina, dala otkaz na poslu u Novom Sadu i s djecom se preselila u Jošane. Iako svjetlosne godine daleko od civilizacije, u maloj kući bez struje i vode, djevojčice su bile presretne. U rujnu su krenule u školu sa svojim vršnjacima, a Mišel i Zorica su se u studenom vjenčali u Gospiću i sve je obećavalo bolji i sretniji život u zemlji članici EU. No, medeni mjesec brzo je prošao, a idila se pretvorila u noćnu moru.
"Kada smo mu se ponovo javili, zamjenik načelnika je "okrenuo ploču" te nam je rekao da od posla nema ništa jer je Zorica strankinja, a tri mjeseca nakon vjenčanja, poput lavine su nas zasuli i drugi problemi. Naime, u policiji su nam rekli da je sklapanjem braka sa mnom, kao hrvatskim državljaninom Zoričin status riješen te da više ništa, po tom pitanju, ne trebamo poduzimati, osim riješiti papire s biološkim ocem djece. No, ispostavilo se da stvari ni izbliza nisu tako jednostavne. Brak smo navodno sklopili prekasno, jer smo se vjenčali 15 dana nakon što je njoj istekla turistička viza. Rekli su mi da je, bez obzira na vjenčanje, Zorica i dalje stranac te da u Hrvatskoj nelegalno boravi sto i nešto dana, zbog čega sam dobio kaznu za prikrivanje stranaca od 23.000 kuna. Kako mogu prikrivati stranca, pa to je moja supruga, a djeca su prijavljena od prvog dana i idu u školu s drugom djecom, nisu skrivena u pećini. U petak je Zorica dobila poziv da se javi na policiju gdje joj je rečeno da do srijede, 17. lipnja, mora s djecom napustiti teritorij Republike Hrvatske. Ukoliko to ne učini dobrovoljno, djeca i ona će biti deportirani te će dobiti zabranu povratka u Hrvatsku na 3 do 5 godina", kaže nam Mišel Radaković.
Obitelj je u nemilosti policije i socijalne skrbi
Za njegovu smo potresnu priču saznali preko Facebooka, pročitavši apel za pomoć učiteljice iz Osnovne škole Kralja Tomislava u Udbini, koja je dvjema starijim djevojčicama predavala Hrvatski jezik.
"Dragi moji prijatelji u Novom Sadu, ....MOLIM VAS; POMOZITE; HITNO; NAJHITNIJE!
Dakle, luda priča iz naših državica. Žena je, s troje djece, ostavila posao u Novom Sadu, došla za ljubavlju u Liku, vjenčala se. Djeca vole očuha, on njih. Ali, problemi! Majci je obećan posao, ali se sve povuklo jer je strankinja. U nemilosti su socijalne skrbi, policije... Oazu mira djevojčice pronalaze u školi gdje im se pruža prijateljstvo i ljubav. Pomaže se koliko god se može, ali deportacija stalno visi nad glavom. U petak su roditelji pozvani u policijsku postaju i rečeno im je da ,majka i djevojčice, do srijede moraju napustiti RH. Moći će se vratiti oko 20. rujna. Ako ih isprati policija, u Hrvatsku će moći tek nakon nekoliko godina.
Najstarija, Teodora, završava 8. razred, moja Lidija je danas plakala i dugo me grlila na hodniku, ali bude li sreće ona će se na jesen vratiti k nama. Mala Maša je dijete s teškim zdravstvenim problemima, danas mi je rekla da se sutra nećemo vidjeti jer mora na put. Vraćaju se, samo ne znam kamo. Dio kuće, u kojem su živjeli pomažući nekoj baki, je nakon njihovog odlaska u bolji život (kako gorko), dodijeljen drugima. Kako sve djeluje na obitelj dokazuje da je mama imala spontani pobačaj. Oni nisu raspikuće, neradnici, veže ih ljubav - sve zajedno. Mama mi je poručila da će nabaviti neku karticu za mobitel kada dođe u Novi Sad i da će mi se javiti. A ja mili moji, molim vas.
Toliko ste puta pokazali svoje veliko srce. Možete li skupiti nešto hrane da imaju za početak - kruha, mlijeka, riže, tijesta- da se pokuša izbjeći glad. Naravno, dala sam im novca koliko god sam mogla, ali u ovim našim uvjetima znam da je to, vjerojatno, jedva dovoljno za put. Molim vas, molim vas, molim vas...ne okrećite glavu. Pokušajte skupiti nešto hrane, a ju ću vam javiti kome dostaviti.
Vjerujte, opet će se učiniti djelo za dušu.
Meni ostaje da, odavde, pokušam slati pisma i mailove svim, j*****, političarima koji, valjda, nikada ne gledaju djeci u oči. POMOĆ, MOLIM VAS, za moje drage djevojčice i jednu nesretnu, divnu ženu!", napisala je na svom Facebook profilu učiteljica Đurđica s kojom smo nakon toga i razgovarali.
Učiteljica: Očajna sam
"Po Hrvatskoj nam hodaju mafijaši i lopovi, dijele im se domovnice, a ovu mladu obitelj, s malom djecom, se protjeruje kao da su kriminalci. Za njih nema mjesta ni u kućici bez struje i vode, u ovom, gotovo pustom, ličkom selu u kojem još živi samo šačica starih ljudi. Ako bude sreće i ako se majka s djecom u rujnu i vrati natrag u Hrvatsku, najstarija djevojčica Teodora morat će u srednju školu. No, ako do tada ne dobije hrvatsko državljanstvo, školarinu će morati plaćati, što znači da će biti prisiljena prekinuti školovanje, a riječ je o iznimno talentiranoj 14-godišnjakinji koja već piše i svoju prvu knjigu. Očajna sam, poslala sam na desetine e-mailova, obratila sam se i g. Pupovcu i pravobraniteljici za djecu, ali nikoga za ovu nesretnu obitelj nije briga", kaže učiteljica Đurđica koja je s ravnateljem škole iz svog džepa mjesecima plaća djevojčicama obroke u školskoj kuhinji. Škola, koja je djevojčicama širom otvorila vrata, sada je pod lupom i stoga što je malim strankinjama omogućila da redovno pohađaju nastavu.
Od omiljenih su se učenica djeca iz škole i učiteljica oprostili u suzama, ali i s nadom da Teodora (14), Lidija (12) i Maša (8) ne odlaze iz njihovih života s kartom u jednom smjeru.
Mišel Radaković mora naći posao s plaćom od 4700 kuna
No, da bi se majka i djevojčice vratile u Liku, koju su u ovih nekoliko mjeseci zavoljele svim srcem, potrebno je, u samo 90 dana, ispuniti čitav niz uvjeta.
Kako bi mogao garantirati da ih može uzdržavati, Mišelu su rekli da mora bar dva mjeseca biti zaposlen te primati plaću od najmanje 4 700 kuna, što je u tom slabo razvijenom kraju nemoguća misija. Riješiti treba i zdravstveno osiguranje, dobiti suglasnost oca djevojčica da mogu živjeti s majkom u drugoj državi te suglasnost Mišelove majke da mogu stanovati u kući koja je dijelom u njenom vlasništvu.
"Ovdje radi samo par firmi, plaća je od 3 do 3500 kn, no stalan je posao gotovo nemoguće dobiti pa se snalazim radeći za dnevnicu. Socijalnu pomoć ne primam, jer je pola kuće na meni, kao i komad zemlje koji sam ponudio, umjesto tih 4700 kn mjesečno, kao garanciju da se nećemo baviti kriminalom. No, rekli su mi da to ne ide tako i da mi se na račun mora slijevati redovan mjesečni prihod, ili da na računu moram imati 12 prosječnih osobnih dohodaka, što bi nam osiguralo godinu dana mira. Stoga sam dao oglas da prodajem zemlju kako bih došao do tih sredstava, a istovremeno tražim i bilo kakav posao", kaže Mišel koji je po struci prodavač.
Čekamo odgovore nadležnih službi
Gdje su, u čitavoj ovoj proceduralnoj zavrzlami, ovi ljudi pogriješili, hoće li ih to zauvijek razdvojiti, ima li ikakvog rješenja za ovu obitelj koja se spremno uhvatila s izazovom života u selu na kraju svijeta, pitali smo nadležne u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, Ministarstvu unutarnjih poslova i Ministarstvu socijalne politike i mladih, a upit smo uputili i pravobraniteljici za djecu.
> Odgovore pravobraniteljice i MUP-a možete pronaći ovdje.
Dobili smo odgovor iz Ministarstva socijalne, politike i skrbi:
"Mi bismo vrlo rado pomogli kada bismo znali kako s obzirom da je sve vezano uz postupanje MUP-a. O samom slučaju se ne možemo očitovati jer je to pitanje Zakona o strancima koji nije naša ingerencija. Nadam se da se ipak može pronaći nekakav kompromis u ovom slučaju jer propust nije učinjen s namjerom i obitelj u Hrvatskoj ne ostvaruje nezakoniti dobit i slično, došli su tu samo živjeti. Birokracija je neumoljiva, no ono što možemo učiniti jest obratiti se direktno ministru policije te zamoliti da se u ovom slučaju stvari malo "olabave", a svakako ćemo kontaktirati i ravnatelja tamošnjeg Centra za socijalnu skrb", rekao nam je, vidno dirnut ovim slučajem, Tihomir Ivka iz kabineta ministrice Opačić u Ministarstvu socijalne politike i mladih.