Foto: Damjan Tadić/Cropix
OVA IZJAVA savršeno opisuje prve tri godine mandata Ive Josipovića.
"Bliži se polako vrijeme novih predsjedničkih izbora", izjavio je za Media Servis. "Sebi uvijek naravno postavljam pitanje i postavit ću ga kada dođe taj trenutak odluke hoću li se kandidirati ili neću. Uživam li dovoljnu potporu građana pa da ima smisla da se upustim u izbornu utakmicu".
"Evo, kako sada stvari stoje, izgleda da to ima smisla i prema sadašnjem stanju stvari, upustit ću se u tu izbornu utakmicu".
Tautologija i frazeologija
Bio je to tipičan beskrvni monolog prožet tautološkim frazetinama. Postavlja si pitanje, pa na njega odgovara, pita se ima li smisla, pa odgovara da ga svakako ima. Ali ono što zapravo najviše bode oči jest razlog koji Josipovića tjera u drugi mandat.
To nije želja da nešto postigne u drugih pet godina ili da dovrši nešto što je započeo prije tri godine. Nije rekao kako mu treba još vremena da pomogne u reformiranju Hrvatske, nije se spotaknuo čak ni o famoznu Novu pravednost.
Istaknuo je samo jedno: dovoljnu potporu građana.
Koja agenda?
Potpora za samo jednu stvar: ostanak na Pantovčaku. Nebitno zbog čega, s kojom agendom, programom, planovima. Nebitno s kojom ostavštinom iz prethodne tri godine. Josipoviću je bitno samo ostati na mjestu predsjednika Republike.
Ne zbog onoga što bi na toj poziciji mogao učiniti za državu. Već zbog onoga što će napraviti za sebe. Zbog rejtinga je vladao i samo zbog rejtinga će se opet kandidirati.
Pa ako građani to baš jako žele - a on u tri godine nije činio ništa drugo osim što ih je na to nagovarao, tako što im se dodvoravao - onda im on naprosto mora izaći u susret. Mora ispuniti njihove želje. Da bi oni ispunili njegovu.
Pitanje je samo zašto bi oni to učinili.
Tri gladne godine
Tri najgore godine u hrvatskoj postratnoj povijesti prohujale su pored predsjednika Republike, a da on nije ni trznuo. Raspad gospodarstva, ekonomska kriza, korupcija i rasulo političkog establišmenta, bujanje radikalne desnice, zaoštravanje fašističke retorike, jačanje antisrpskog sentimenta, rasizma i šovinizma, huškanje Crkve...
Ništa od toga nije ga dodirnulo. Ništa ga nije motiviralo da se jače angažira: u skladu s ustavnim ovlastima ili u javnosti, kao najviši državni dužnosnik. Ništa ga nije natjeralo da se oglasi u zaštitu svojih građana, ugroženih manjina, državnih institucija, Ustava i zakona. A kad se oglasio, kao nedavno u vezi prosvjeda protiv ćirilice u Vukovaru, svojim nemuštim i kompromiserskim izjavama samo je dolio ulje na vatru.
Da se ne govori o tome kako je osobno pridonio razbuktavanju antisrpskog raspoloženja i daljnjem suzbijanju slobode medija.
Afere i gafovi
Pritom se koprcao u aferama, valjao u gafovima, kršio zakon (pišući previše prekovremenih sati), trgovao s Vladom oko tajnih službi i ravnatelja javne televizije, lansirao frazetine koje ništa ne znače, dodvoravao se, ali i prijetio i vrijeđao.
Jedino oko čega se u proteklih godinu dana ozbiljno oglašavao bile su njegove ovlasti. Ne samo zadržavanje, nego čak i povećanje. To mu se u ovoj društvenoj, ekonomskoj i političkoj kataklizmi ipak učinilo najvažnijim.
Dobro je proučio cijelu materiju i zaključio kako bi najviše volio dobiti ovlast predlaganja glavnog državnog odvjetnika. Kako bi mogao vratiti zaštititi koga god treba i vratiti usluge onima koji brinu o njemu.
Sve u svemu, tako je u praksi izgledala Nova pravednost.
Čvrsta točka trulog sustava
I zašto bi onda netko opet glasao za Ivu Josipovića? Zato da ne glasa za onog drugog? Da ne pobijedi netko još gori? Da zadržimo iluziju o "čvrstoj točki sustava" na Pantovčaku, kao protutežu Vladi? Ili zato što nam je baš svejedno?
Oni koji misle da im je svejedno tko je predsjednik države, neka razmisle još jednom. Jer na Pantovčaku trenutno imamo čovjeka koji je obećavao svašta, ispunio nije ništa (osim što je natukao milijune kuna prekovremenih sati), čovjeka koji nije koristio ustavne ovlasti onda kad je trebao, a miješao se u ono u što uopće nije trebao.
Nije pomogao popraviti ono što se moglo, a dodatno je kvario ono što nije smio.
Ukratko, protratio je većinu prvog mandata. Logično je onda da ide na drugi.