ČETIRI dana nakon što je doživio moždani udar, poznati hrvatski glumac Predrag Vušović preminuo je u zagrebačkoj Vinogradskoj bolnici, potvrdila je za Index glasnogovornica kazališta Gavella Martina Matota.
Vušović je moždani udar doživio u nedjelju navečer te je u vrlo teškom stanju prevezen u bolnicu. Bio je u komi i zdravstveno stanje nije mu se mijenjalo na bolje. Noćas je izgubio bitku za život.
Predrag Vušović bit će pokopan u Dubrovniku, a komemoracija će se održati u ponedjeljak, 21. veljače 2011. u 11.00 sati, u GDK "Gavella".
Poznati hrvatski glumac osvojio je gledatelje svojim šarmom i humorom, a posljednje vrijeme imali smo ga prilike gledati u serijama "Bitange i princeze", "Stipe u gostima" te "Odmori se, zaslužio si". Osim u serijama, Predrag se istaknuo brojnim predstavama te filmskih ulogama. Glumio je Škrinjara u filmu Ede Galića "Putovanje u Vučjak", studenta u Ogrestinom filmu "Dvije karte za grad", Murka u Brešanovom "Kako je počeo rat na mom otoku", Luigija u "Posljednjoj volji" Zorana Sudara, milicajca u "Bogorodici" Nevena Hitreca, Tonija u Brešanovom "Maršalu" te u filmu "Nebo, sateliti" Lukasa Nole.
Brešan: Izgubio sam prijatelja
"Predrag je apsolutno označio moj filmski život. Rijetko se dogodi da se redatelj i glumac nađu i na osobnom i na svjetonazorskom i na kreativnom planu na istoj liniji. Osjećam da je Pređo pripadao meni i da sam ja pripadao njemu. On je uzimao sve od života, ali je tom istom životu vraćao duplo više. To najbolje znaju oni koji su ga makar jednom vidjeli na sceni na televiziji ili na filmu. Danas sam izgubio prijatelja", rekao je za Index vrlo potreseni Vinko Brešan.
Zrinko Ogresta za Index je rekao kako je prije petnaestak minuta doznao za smrt Vušovića te da je šokiran. "Ne mogu reći da smo se jako dobro poznavali, ali smo surađivali. Radio sam s njim neke od svojih prvih televizijskih filmova, uvijek je bio profesionalan, vrlo darovit glumac. Ono što se možda ne govori u ovim trenucima, ali živio je očito preneuredno i time je naštetio sebi i cijeloj hrvatskoj kulturi. Tužno je da je otišao u najzrelijim glumačkim godinama, mogao je još puno toga dati", komentirao nam je Ogresta.
Amar Bukvić za Index je kazao kako je hrvatsko glumište izgubilo jednog od najboljih. "Bez obzira radilo se o kazalištu, filmu ili seriji on je bio stvarno jedan od najboljih hrvatskih glumaca", rekao nam je Bukvić koji dodaje kako je Vušović bio vrlo brižan prema njemu kao mladom glumcu dok su zajedno glumili u seriji "Bitange i princeze" u kojoj je Bukvić gostovao.
Lambaša: Pređo je bio Jacques Brel hrvatskog glumišta
"Duboko sam potresena i uznemirena, kao i svi kolege", kaže Dolores Lambaša i nastavlja: "Predraga trebamo pamtiti po plemenitosti kojom je zračio, a najviše po njegovim ulogama. Bio je, jest i ostati će jedan od ponajboljih hrvatskih glumaca. Pamtimo zadovoljstvo i katarzu koju je priskrbljivao publici manje nego iskustvene žrtve koje je činio sebi. To je bila njegova stvar".
Dolores su vjerojatno razljutili brojni natpisi o Predragovoj autodestrukciji jer ih u ovim trenucima smatra neumjesnima iako dodaje "da apsolutno razumije posljedičnu ljutnju kolega glumaca i redatelja koji su se trudili pomoći mu i koji svojom ljutnjom sada iskazuju nemoć što nisu uspjeli".
"Također sam svjesna da pred Bogom svi na kraju više odgovaramo za svoje darove i ono što smo sa njima učinili, nego za svoje grijehe. Ali želim, kada se ljudi sjete Predraga za dvadeset godina, da ga isključivo vezuju s nekom od njegovih uloga, a nikako sa sporednim stvarima. Takvog vrsnog umjetnika, nadljudskog emotivca i čovjeka božanske dobrote treba ispratiti dostojanstveno i časno, jer je svojim doprinosom hrvatskoj kulturi to itekako zaslužio".
Dolores je, kao mlada kolegica, apsolutno oduševljena Pređinim talentom: "Dok su mnogi glumci godinama šmirali aznavurskim šarmom i bez ikakve težine uspješno gradili karijeru, Predrag je uvijek bio duboko promišljen scenski radnik, temeljit i detaljan, ulazio je u srž svake uloge i davao se nesebično svojoj publici. Iako se činilo da igra nevjerojatnom lakoćom, svako scensko iskustvo je nevjerojatno živopisno proživljavao u sebi, a znamo koliku žrtvu to traži od čovjeka. Bio je naivno dijete u životu i mudar starac na sceni; jednom riječju, Jacques Brel hrvatskog glumišta. Jer nema i nikada neće biti velike umjetnosti bez velikih boli. Dragi Pređo, počivao u miru. I neka se i zemlja i nebo večeras zatresu od božanskog pljeska upućenog tvom neosporivom talentu i nesebičnom radu", zaključuje Lambaša.
Obožavatelji se od Pređe opraštaju i na Facebooku
Od velikog glumca obožavatelji se danas opraštaju i na Facebooku. Grupa "Predrag Vušović R.I.P." skupila je više od 17.000 članova koji oplakuju Pređin prijevremeni odlazak. Na zidu grupe mogu se tako naći isječci iz popularnih filmova u kojima je glumio, ali i brojne dirljive poruke.
Po čemu ćemo ga pamtiti...
Vušović je rođen 29. kolovoza 1960. godine u Kotoru; osnovnu i srednju školu završio je u Dubrovniku. Tu je započeo i glumačku karijeru, već početkom '70-ih igrajući Toma Sawyera u istoimenoj predstavi. Od 1979. živi u Zagrebu, gdje je studirao na Akademiji dramskih umjetnosti. Do 1996. radi u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića, nakon čega prelazi u kazalište "Gavella" u Zagrebu. Izvan matičnog teatra pamte se njegove uloge u "Kralju Ubuju", "Mušici", u "Onaj koji govori da, onaj koji govori ne", "Lovu na bljedolikog"..., kao i mnogobrojni njegovi nastupi na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje je obilježio naslove kao što su Vojnovićeva "Dubrovačka trilogija" u režiji J. Juvančića, Goldonijeva "Kafeterija" u režiji T. Radića, te tri Držićeva "Dunda Maroja", u režiji K. Dolenčića, P. Magellija (gdje je za ulogu Pometa osvojio i nagradu "Orlando") i I. Kunčevića...
U teatru u Frankopanskoj, svojoj matičnoj kući, Predrag Vušović Pređo igrao je u Beaumarchaisovoj "Figarovoj ženidbi", Goldonijevim "Ribarskim svađama", Gogoljevoj "Ženidbi", Matišićevim "Anđelima Babilona", Jonsonovom "Volpone iliti Lisac", Shakespeareovom "Richardu III" te "Zimskoj priči", Kaiserovom "Od jutra do ponoći", Perišićevoj "Kulturi u predgrađu", Kljakovićevom "Teštamentu", u "Prije sna" Lade Kaštelan, Šovagovićevim "Ptičicama"..., obilježivši svojom pojavom noviju povijest ovoga kazališta.