Nokubonga Qampi postala je poznata u Južnoj Africi kao Lion Mama, nakon što je ubila jednog od trojice muškaraca koji su silovali njenu kćer i ranila ostalu dvojicu. Optužena je za ubojstvo, ali je postupak obustavljen nakon javnog protesta, a potom se ona mogla posvetiti oporavku svoje kćeri, objavio je nedavno BBC.
Što se dogodilo?
Telefonski je poziv probudio Nokubongu usred noći. Djevojka s druge strane linije bila je udaljena samo 500 metara i rekla je kako Nokubonginu kćer Siphokazi siluju trojica muškaraca koje su svi dobro poznavali. Nokubongina je prva reakcija bila poziv policiji, ali nije bilo odgovora. Ionako je znala da bi policiji trebalo dosta vremena da dođe do njena sela na zeleno-smeđim brežuljcima južnoafričke pokrajine Eastern Cape. Ona je bila jedina osoba koja je mogla pomoći.
Njena kćer Siphokazi je posjetila prijatelje u jednoj od četiri male kuće u istom selu, ali njeni su prijatelji izašli oko 1:30, a ona je ostala spavati sama. Tada su je napala trojica muškaraca koji su pili u jednoj od susjednih kuća.
”Bojala sam se, ali morala sam krenuti prema tamo, radilo se o mojoj kćeri. Mislila sam da bi mogla već biti mrtva dok dođem do nje. S obzirom na to da je poznavala počinitelje, oni bi mogli pomisliti da ju moraju ubiti kako ih ne prijavila”, objašnjava Nokubonga.
Nokubongina slabo namještena koliba ima dvije prostorije, spavaću sobu i kuhinju, u kojoj je uzela nož.
”Nož sam uzela zbog svoje sigurnosti, zbog udaljenosti do kuće u kojoj se sve događalo. Ovdje nije baš sigurno. Bio je mrak i morala sam upaliti svjetlo na svom mobitelu kako bih vidjela put”, govori Nokubonga.
Čula je vriskove i vidjela kako joj siluju kćer
Kad se približila kući, čula je vriskove svoje kćeri. Ušla je u spavaću sobu i pod svjetlom svoga mobitela razabrala užasan prizor silovanja svoje kćeri.
”Bojala sam se, samo sam stajala na vratima i pitala što to rade. Kad su me vidjeli, krenuli su na mene. I tad sam pomislila da se moram braniti, bila je to automatska reakcija”, kaže Nokubonga, odbivši otkriti detalje onoga što se potom događalo.
Sudac je razumio da je bila preplavljena ljutnjom
Sudac u postupku protiv napadača kaže kako je Nokubongino svjedočenje pokazalo da je ”postala vrlo emocionalna” kad je vidjela jednog od muškaraca kako joj siluje kćer, dok su ostala dvojica spuštenih hlača stajala sa strane i čekala svoj red. Sudac Mbulelo Jolwana rekao je kako ”razumije da je bila preplavljena ljutnjom”. No, prisjećajući se događaja, Nokubonga priznaje samo strah, za sebe i svoju kćer, a njeno lice pokazuje samo tugu i bol.
Jasno je, međutim, da se Nokubonga branila nožem kad su je muškarci napali i da ih je izbola dok su pokušavali pobjeći. Jedan je čak skočio kroz prozor. Dvojica su teško ozlijeđena, dok je jedan umro. Nokubonga nije ostala u kući, niti vidjela koliko su teške njihove ozljede bile. Uzela je svoju kćer i povela ju u obližnju prijateljevu kuću. Kad je stigla policija, Nokubonga je uhićena i odvedena u policijsku postaju, gdje su je držali u ćeliji.
"Mislila sam samo na svoje dijete"
”Mislila sam samo na svoje dijete. Nisam imala nikakve informacije o njoj dok sam bila u zatvoru. Bilo je to traumatično iskustvo”, govori Nokubonga.
Istodobno je Siphokazi u bolnici bila zabrinuta za svoju majku, zamišljajući ju u ćeliji, slomljena srca zbog mogućnosti da u zatvoru ostane godinama. ”Tada sam priželjkivala da ja odslužim zatvorsku kaznu umjesto nje”. Budući da je još bila u šoku, slabo se sjećala napada. Sve što je znala o napadu, ispričala joj je majka kad je nakon dva dana puštena uz jamčevinu. Od tog trenutka majka i kći međusobno su si pružale emocionalnu podršku.
”Nisam dobila nikakvu stručnu pomoć, ali moja majka mi je pomogla. Oporavljam se”, rekla je Siphokazi.
Nokubongini napori usmjereni su na to da se njihov život nastavi onako kakav je bio prije napada. ”Ja sam i dalje majka, a ona je i dalje kći”. Danas se šale zbog međusobne bliskosti, govoreći kako se Siphokazi ne može udati zato što Nokubonga ne bi imala nikoga o kome bi mogla brinuti. Prošle su mnogo toga 18 mjeseci nakon napada.
"Pravosudni sustav postoji za one koji imaju novca. Ovaj put je bilo drugačije"
Buhle Tonise, Nokubongina odvjetnica, sjeća se kako su obje djelovale izgubljeno kad je prvi put razgovarala s njima tjedan dana nakon napada.
”Majka je bila uzrujana. Kad se sastajete s ljudima na toj razini siromaštva, onda uglavnom znate da će oni misliti kako će majka ići u zatvor zato što nema nikoga tko bi se zauzeo za nju. Pravosudni sustav postoji za one koji imaju novca”, kaže Tonise.
Dok je Buhle razgovarala s Nokubongom, Siphokazi ih je gledala bez riječi, kao da je u napadu izgubila moć govora. Iako je Buhle bila uvjerena da se Nokubonga može uvjerljivo braniti da je djelovala u samoobrani, strahovala je zbog ogromnog pesimizma svoje klijentice. Nijedna od njih dvije nije mogla predvidjeti pomoć koju su im pružili mediji, a koja je stvorila legendu o Mami Lavici.
110 silovanja svakog dana
U Južnoj Africi silovanja obično ne dobivaju puno prostora u medijima. Razlog tome ponajviše je velik broj silovanja u zemlji, otprilike 110 svakog dana, što je predsjednik Cyril Ramaphosa nedavno nazvao nacionalnom krizom. Pokrajina Eastern Cape, najsiromašnija u zemlji s 45 posto nezaposlenih, ima najveću stopu silovanja po glavi stanovnika. U selu Lady Frere, u kojem žive Nokubonga i Siphokazi, samo u jednoj godini bilo je 74 silovanja, zapanjujuće veliki broj s obzirom na to da ima manje od 5000 stanovnika.
Među brojnim strašnim pričama o silovanjima u Južnoj Africi, Nokubongina i Siphokazina priča se izdvaja. Mediji su ubrzo prihvatili priču o majci koja je štitila svoju kćer. U nemogućnosti da objave Nokubongino ime, kako bi zaštitili anonimnost njene kćeri, jedne su je novine nazvale Mamom Lavicom. Uz tekst je objavljena fotografija lavice i njene mladunčadi. Ime se zadržalo.
”Isprva mi to nije bilo drago, jer nisam mogla razumjeti o čemu se radi. Na kraju sam shvatila da to znači kako sam heroina”, kaže Nokubonga koja je oslobođena krivnje.
U prosincu 2018. dvojica napadača, 30-godišnji Xolisa Siyeka i 25-godišnji Mncedisi Vuba, pripadnici istog klana kao i Nokubonga i Siphokazi, osuđeni su na 30 godina zatvora.
“Bila sam sretna zbog toga. Osjećala sam se malo sigurnije, a dio mene smatrao je da zaslužuju doživotni zatvor”, rekla je 27-godišnja Siphokazi, koja je nakon završetka suđenja odlučila izaći u javnost kako bi ohrabrila ostale žrtve silovanja.
”Želim svima reći kako čak i nakon takvog napada ima života i još uvijek se možeš vratiti u društvo. Možeš i dalje živjeti svoj život”, kaže Siphokazi.