FOTO: Marko Lukunić/Pixsell
Svoje reakcije formulirao je u otvorenom pismu i u odgovoru SuZG-u.
Podsjetimo, Silobrčić je čelnik Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju koji bi uskoro trebao razmatrati 10-ak prijava za plagijat i druge prekršaje protiv nekih vodećih ljudi u akademskoj zajednici, među kojima su i one vezane uz novog ministra znanosti i obrazovanja Pave Barišića.
Nedugo nakon što je Odbor objavio da će uzeti u razmatranje sve prijave pristigle od 2011. godine do danas, koje nisu bile riješene zbog prekida u radu tog tijela, neki čelni ljudi SuZG-a najavili su upućivanje zahtjeva za ocjenom ustavnosti Ustavnom sudu u kojem se osporava nadležnost Odbora za takva pitanja.
U isto vrijeme iz SuZG-a na adresu akademika stižu anonimni, odnosno nepotpisani prigovori da se uključio u medijsku harangu na Barišića.
Otvoreno pismo
Silobrčićevo otvoreno pismo i odgovor na SuZG-ove optužbe prenosimo vam u cijelosti u ovom tekstu.
Dragi kolegice i kolege,
Mislim da se naša akademska zajednica, posebno njezin sveučilišni dio, nalazi pred velikim izazovom. Izazov je ukratko ovaj: Sveučilište, pozivajući se na autonomiju, želi osigurati da se može ponašati po svojim pravilima, bez društvene kontrole. Ako vam se takav stav, kao meni, čini opasnim, molim Vas da pokrenete i da se uključite u javnu raspravu o tome.
Nakon učestalijih napisa o plagijatima i plagiranju u hrvatskoj akademskoj zajednici, povezanih s dužnosnikom u Vladi i visokom sudskom tijelu u RH, pojavila se inicijativa za ispitivanje ustavnosti dopune Kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokome obrazovanju (dalje OEZVO). Ta dopuna svrstavala je OEZVO na stanovitu drugostupanjsku razinu za rješavanje etičkih pitanja. Dopunu je odobrio Sabor, nakon prošlogodišnjeg izvještaja o radu OEZVO-a. Temelj za osporavanje Kodeksa trebala bi biti protuustavnost dopune Kodeksa jer bi se njime narušavala autonomija Sveučilišta. Inicijativu su podržali Senat Sveučilišta u Zagrebu i Rektorski Zbor.
Indikativno je da inicijativa za preispitivanjem ustavnosti Kodeksa dolazi od Pravnog fakulteta, koji je javno deklarirao da ima svoje standarde pri pisanju disertacija. Standarde koji, za svakog upućenog, ne korespondiraju sa istovrsnim standardima u svijetu. Neću ovdje ulaziti u analizu implikacija da se odobri primjena standarda u znanstvenoj i stručnoj publicistici koji u akademskim zajednicama razvijenih zemalja ne postoje.
Inicijativa je upućena Ustavnom sudu RH. Taj sud, u bar jednoj svojoj odluci, nije pokazao nužno poznavanje sustava znanosti i visokoga obrazovanja. Bilo je to u povodu odluke o pravilniku o napredovanju u znanosti. Zato bi se moglo očekivati da će i ovaj put, bez pravoga poznavanja toga sustava, udovoljiti traženju u spomenutoj inicijativi i tako odobriti primjenu "lokalnih standarda" koji u razvijenim akademskih zajednicama ne vrijede.
Pozivam vas da bar inzistiramo da se o tako važnom pitanju otvori javna rasprava, jer bi odluke o tome mogle biti dugoročno pogubne za hrvatsku akademsku zajednicu.
Vlatko Silobrčić
Odgovor Sveučilištu u Zagrebu
Htio-nehtio, morao sam pratiti razvoj naglog interesa za mene na Sveučilištu u Zagrebu. Tako sam i danas (8.11.2016) našao tekst s više "argumentiranih" kritika. Pa da vidimo argumente!
U samome uvodnom dijelu, u više rečenica, govori se o "medijskom linču" i o "medijskom suđenju", "u kojem nije predviđeno uvažavanje činjenica ....." Zatim se tvrdi da se "neistiniti navodi javno demantiraju", što bi trebalo biti dostatno da ih se proglasi istinitima. Pitam se mogu li se objavljeni demantiji smatrati konačnom istinom, jer bi neki noviji tekstovi u javnosti mogli dovesti u pitanje istinitost nekih demantija. Dalje, svrha "medijskog linča" jest: "...da se medijski proizvede politički pritisak kojim će se nametnuti kadrovska rješenja po volji prepoznatljivim političkim i interesnim krugovima". Ne sjećam se, nažalost, da se u javnosti raspravljalo o mogućim kandidatima za ministra znanosti i obrazovanja, pa ne mogu dokučiti ni koji bi to bili kandidati ni koji interesni krugovi.
U središnjem odlomku pripisuje mi se i haranga, kao da sam jedini pisao i govorio o gospodinu P. Barišiću. Ne bi trebalo biti teško vidjeti koliki je moj stvarni udio u toj "harangi". Iz iskustva sa Sveučilištem, mislim da ih to ni ne zanima. Međutim, možda ipak moram biti zadovoljan što me nisu optužili da sam kriv za svih 70 problema koje je na Sveučilištu pronašla Državna revizija.
Tko god pisao Priopćenje očigledno nije svjestan da vrijeđa sve članice i članove Saborskog Odbora za etiku u znanosti i visokome obrazovanju. Naime, meni pripisuju sposobnost da osmero uglednih kolegica i kolega u njemu "prevedem žedne preko vode" i nametnem im "svoje" dopune Kodeksa. Bilo bi dobro da se najprije informiraju o Odboru, a zatim i o tome funkcionira li Odbor po takvom modelu, na koji je očito sastavljač/ica Priopćenja navikao. Nadalje, da je itko od sastavljača Priopćenja radio u Odboru i čitao mišljenja lokalnih etičkih povjerenstava, sigurno bi razumio našu dopunu Kodeksa. O tome koliko ta dopuna zadire u autonomiju Sveučilišta, bilo bi dobro razgovarati u Saboru.
I opet se ponavlja notorna glupost: da sam se ja poslužio metodom "vađenja iz ormara prema političkoj potrebi". Najprije bi trebalo dokazati da sam uopće znao za taj "ormar". Zatim, na primjer, objasniti kako sam ja mogao znati da ću 2014. (predmeti su iz 2011.) biti prvi put imenovan u Odbor i zatim predmete izvaditi za "političke potrebe". I kakve "političke potrebe"!?
U posljednjem ulomku Priopćenja stoji i "...apelira (misli se na Sveučilište) na sve sudionike da se u javnom djelovanju pridržavaju institucionalnog reda, zakonskih normi i etičkih načela". Znači li to da bi svaka kritika Sveučilišta mogla biti "neodgovorno medijsko istupanje"? Dobro je da je Sveučilište samozadovoljno jer je to iznimno važno za napredak našega visokog obrazovanja!
Zagreb, 9. studenog 2016.
Vlatko Silobrčić