"ONI KOJI se boje neka odu, a oni koji mogu odraditi svoj posao neka ostanu". Ovim riječima je Jadranka Kosor komentirala pojavljivanje Ive Sanadera pred Istražnim povjerenstvom za Inu. Ona se, kaže, ne boji Sanaderovih prijetnji. A mi se pitamo čega se Kosor i njeni suradnici uopće trebaju bojati ukoliko Sanader doista laže, kao što oni tvrde?
"Jadranka Kosor bila je moja najbliža savjetnica, o svemu sam je obavještavao", bila je rečenica kojom je Sanader svojoj dojučerašnjoj zapisničarki zapravo opalio pljusku posred lica. Jedna je stvar kada to ističu novinari (a isticali smo), a sasvim druga stvar kad pred cijelom nacijom "državni neprijatelj broj jedan" Ivo Sanader kaže da Jadranka Kosor nije baš tako nevina kao što se predstavlja.
Kosor je, tvrdi Sanader, jako dobro znala na koji se način Ina prodaje MOL-u. Štoviše, sudjelovala je u pregovorima i finalnim izmjenama ugovora. Premijerka je, tvrdi njen prethodnik, bila jedna od onih koja je Mađarima poslužila Industriju nafte na srebrnom pladnju. A sada se pravi kao da se to nje svojevremeno nije ticalo i da je "pravo stanje u državi utvrdila tek nakon što je došla na vlast" (kako je izjavila u srpnju 2009. godine).
Čega se Kosorica treba bojati?
Kome ćemo vjerovati? Kosor ili Sanaderu? Polančecu ili Šukeru? Otpisanima koji se vraćaju da bi povukli sa sobom svoje bivše kolege ili vladajućoj strukturi koju je obilježilo nizanje afera i punjenje remetinečkih ćelija. Je li moguće da je jedina razlika između Kosor i Sanadera ta što je bivši premijer znao svoje grijehe zadržati skrivene ispod tepiha? A Kosor, u što smo se uvjerili prilikom "chick fighta" s Biancom Matković, nije uspjela zadržati ni tepih.
Čega se to, dakle, Jadranka Kosor treba bojati? DORH je već zatražio transkripte svjedočenja (ili bolje rečeno igrokaza) pred saborskim povjerenstvom, što znači da bi se u budućnosti mogla istraživati i prodaja Ine mađarskom MOL-u. Ako se pokaže da je bilo nepravilnosti, a Sanader kaže da je Kosorica znala za sve, onda je i ona kriva.
Kosorica "nije znala" ni za trgovinu struje HEP-a i TLM-a
Ali daleko od toga da je to jedina premijerkina afera. Famoznu otimačinu stana od braće Drobac ovom ćemo prilikom staviti sa strane, s obzirom na to da je DORH (u ekspresnom roku) uspio razlučiti da je "heroina domovinskog kvadrata" (kako je Kosoricu još davnih dana opisao Feral Tribune) stan u kojem živi dobila po zakonu. No, što ćemo s HEP-om i TLM-om?
Prodaja struje šibenskoj firmi, koja je zatim prosljeđivana u Mostar, jedna je od najvećih afera hrvatskih državnih firmi. Na tom trgovanju HEP je "spržio" oko 600 milijuna kuna iz državnog proračuna (a neke su se procjene penjale i do milijardu kuna). Jadranka Kosor, naravno, o svemu nije imala pojma, a taj stav nije promijenila niti nakon što je Novi list objavio ugovor koji dokazuje da je ona u Sanaderovo ime potpisala privatizaciju TLM-a. Bila je to samo jedna u nizu afera koju su "nakalemili" Damiru Polančecu, na što je on poručio da je "kriv jednako kao i uži kabinet Vlade".
A kad smo se već dotaknuli Polančeca, ne treba zaboraviti niti njegovu poruku kako je pripremio popis od 42 afere u kojima su akteri upravo aktualni članovi Vlade. Ukoliko je Polančec pritom mislio isključivo na sami vrh (predsjednicu Vlade, četiri potpredsjednika i ministre), dolazimo do respektabilne brojke od 2,3 afere po glavi. Je li moguće da Kosorica nije bila uključena niti u jednu? Teško, ako se sjetimo da je aktualna premijerka u prvom sazivu Sanaderove vlade ponijela nimalo laskavu titulu ministrice uz koju se vezivalo najviše afera.