DANAS je u 85. godini preminula bivša američka državna tajnica Madeleine Albright. Bolovala je od raka. Bila je prva žena na poziciji državne tajnice Sjedinjenih Američkih Država i ključna osoba u administraciji Billa Clintona. Vodila je vanjsku politiku SAD-a u razdoblju nakon Hladnog rata.
Malo je poznato da je Albright rođena u Pragu 15. svibnja 1937. godine kao Marie Jana Korbelová. Nakon što je bila američka ambasadorica pri UN-u, u drugom mandatu Billa Clintona bila je šefica diplomacije, zagovarala je širenje NATO-a i poticala na intervenciju na Balkanu kako bi se prekinuli genocid i etničko čišćenje.
Možda najzapaženiji bili su njezini napori u vezi sa stanjem na Balkanu. Imala je ključnu ulogu u intervenciji na Kosovu 1999. kako bi spriječila genocid bivšeg srpskog čelnika Slobodana Miloševića nad etničkim Muslimanima.
Pisala je memoare. U njima je spominjala Tuđmana, Miloševića, Plavšić...
Albright je u svojim memoarima zabilježila mnoga zanimljiva sjećanja. Nacional je prije tri godine donio njezin prikaz poznatog posjeta Zagrebu, Beogradu, Sarajevu, Brčkom i Banjoj Luci 1997., kada se sastala s Franjom Tuđmanom, Slobodanom Miloševićem i Biljanom Plavšić.
Evo što je Albright tada zapisala.
"Privući središnju i istočnu Europu bliže Zapadu bio je ključni dio našeg napora da izgradimo jedinstvenu i slobodnu Europu. Pitanje na koje smo hitno morali odgovoriti bilo je je li i Balkan spreman da bude privučen Zapadu. Odgovor na to pitanje, bila sam uvjerena, ovisit će o tome hoće li uspjeti provedba Daytonskog sporazuma.
Sporazum je prekinuo rat u Bosni i otvorio vrata mirovnim snagama NATO-a. Puške su utihnule, tenkovi su bili u spremištima, struja i voda su bile na raspolaganju građanima, tramvaji su ponovno vozili Sarajevom, djeca su se opet igrala na ulicama kojima su donedavno vladali snajperi, počela je obnova. No ozbiljni su problemi ostali. Dayton je afirmirao načelo jedinstvene Bosne, ali trebalo je mnogo više od običnog komada papira da taj cilj postane stvarnost."
Bila je u Vukovaru, ljudi su je nazivali kurvom i kučkom
"Sama sam osjetila dokaze napetosti kada sam posjetila to područje nekoliko mjeseci nakon potpisivanja sporazuma. Kao ondašnji američki ambasador u Ujedinjenim narodima, željela sam dati podršku naporima da se izbjeglice vrate kućama. U tom su smislu Ujedinjeni narodi nastojali pomoći Hrvatima da se vrate u područja koja su tijekom rata osvojili etnički Srbi, što se ovima nije sviđalo.
Dok je naša delegacija obilazila tržnicu u Vukovaru, koji je tada još bio pod srpskom kontrolom, nitko se sa mnom nije želio rukovati. Odjednom su oko nas počela letjeti jaja, a čuli su se i povici 'kurva' i 'kučka'. Dobro mi je tada došlo znanje srpskog jer sam znala što te riječi znače. Dok su se moji kolege pitali što se događa, svojim sam pratiocima rekla: 'Idimo odavde.' Dok su naši automobili odlazili, poletjelo je i prvo kamenje, jedan je kamen razbio prozor automobila u kojem su bili moji pratioci."
Majka joj je rekla: Zašto si nerazumna? Mogli su te ubiti
"Nekoliko sati kasnije nazvala me moja nervozna, ali oštra kći. 'Majko', rekla je Anne, 'CNN je upravo emitirao vijest da si bila opkoljena gomilom koja je na tebe bacala kamenje. Što ti misliš? Zašto se nerazumno ponašaš? Mogli su te ubiti.' Bio je to trenutak kada sam vidjela da su se uloge u našoj obitelji izmijenile. Moje kćeri sasvim su preuzele kontrolu nad obitelji, ne samo da su počele kontrolirati moje troškove i predbacivati mi da previše novca trošim na odjeću nego su se, eto, počele brinuti i za moju sigurnost na putovanjima. Kasnije sam im poklonila majice koje je dao napraviti jedan od ljudi iz moje pratnje, na kojima je pisalo: 'Kamenovan sam s Madeleine Albright u Vukovaru.'
Kad sam postala ministrica vanjskih poslova, odlučila sam više pozornosti posvećivati ovom prostoru. U to je vrijeme provedba Daytonskog sporazuma išla slabo. Međunarodne vojne snage u Bosni bile su neaktivne, nisu željele preuzeti bilo kakav rizik ni pomagati u ostvarenju civilnih ciljeva. Ni Jugoslavija ni Hrvatska nisu poštovale svoje obaveze. Naši europski saveznici bili su za tamošnje prilike nezainteresirani. Bilo je sve više kojekakvih političkih komentatora i analitičara koji su tvrdili da je podjela Bosne jedino realistično rješenje, pa neka jedan dio bude pripojen Srbiji, drugi Hrvatskoj, a treći neka postane međunarodni protektorat."
"Bosancima i njihovim susjedima sam dala da biraju"
"Meni se činilo da podjela ne bi donijela stabilnost, samo nove borbe oko granica. Mi smo insistirali da nova Europa bude sagrađena na načelima demokracije i poštovanja ljudskih prava, a ne na etničkom čišćenju i brutalnoj sili. Sjedinjene Države, NATO, Rusija, Partnerstvo za mir, OESS, Europska unija i Ujedinjeni narodi odlučili su pomoći Daytonu da uspije. Nije to bio lak zadatak.
Zaključila sam da je problemu potreban novi pristup, koji sam predočila javnosti u govoru koji sam 22. svibnja 1997. godine održala u Muzeju mora, zraka i svemira u New Yorku. U tom govoru obratila sam se četirima vrstama slušatelja. Željela sam da moji kolege u vladi znaju da ću se boriti da se produlji prisustvo američkih snaga u Bosni koliko to bude potrebno.
Željela sam objasniti Kongresu zašto moramo Bosnu održati mirnom i jedinstvenom i ne dopustiti da se raspadne i da se sukob obnovi. Poslala sam poruku Europi da od nje očekujem puno sudjelovanje u našim akcijama. A istodobno sam Bosancima, ali i njihovim susjedima Hrvatskoj i Jugoslaviji, dala da biraju. Oni mogu odbaciti Dayton, ali će tada biti podvrgnuti sankcijama, ili se mogu potruditi da ga ostvare, pa će tada dobiti našu pomoć i početi sudjelovati u radu zapadnih institucija."
"Okomila sam se na hrvatskog ministra obnove"
"Da bih im što dramatičnije predočila mogućnosti, nakon tog govora otputovala sam izravno u to područje, prvo u Hrvatsku. U blizini Zagreba vidjela sam kuće koje su bile spaljene kada su se srpske izbjeglice u njih željele vratiti. Susrela sam se s miješanim obiteljima koje su pretukli lokalni nasilnici.
Bile su to obitelji koje nisu osjećale pripadnost nijednoj etničkoj skupini. Bili su Jugoslaveni, ponosni na to, a premlatili su ih samo zato što im krv nije bila dovoljno 'čista'. Među njima je bila i jedna sjedokosa baka koju su fizički maltretirali. 'Kako se to uopće može događati', okomila sam se na hrvatskog ministra obnove, 'trebali biste se stidjeti'.
Ono što sam tražila od Hrvatske nije bilo lako. Serija ratova izmiješala je stanovništvo. Činilo mi se to kao groteskna igra muzičkih stolica, samo što su to bile muzičke kuće. Svatko je bio u kući nekog drugog, a nije ih bilo dovoljno za sve. Bilo je to konfuzno i teško, no smatrala sam da ćemo popustiti pred rezultatima etničkog čišćenja i ojačati pritiske za podjelama ako se ne izborimo za pravo izbjeglica na njihove kuće."
Našla se s Tuđmanom: "Sukobila sam se s njim kao ekstremnim nacionalistom"
"U Zagrebu, glavnom hrvatskom gradu, srela sam Franju Tuđmana, sjedokosog samoproglašenog oca domovine. Nekoliko godina prije, dok sam bila u UN-u, ugodno sam s njim ćaskala prisjećajući se ljetovanja na Brijunima u djetinjstvu. No sada sam se sukobila s Tuđmanom kao ekstremnim nacionalistom. Politički spretan, on je preuzeo u svojoj zemlji kontrolu nad svakom iole važnom institucijom, ali je istodobno izgubio svaku kontrolu nad vlastitim egom. On je pokušao Hrvatsku prikazati kao zapadnu demokraciju, ali je vladao njome željeznom šakom i korumpiranom dušom.
Rekla sam mu da Sjedinjene Države osjećaju toplo prijateljstvo prema hrvatskom narodu te žele dobre odnose, ali nam je potrebna suradnja. On je odgovorio da Hrvatska duboko cijeni odnose s nama i 'u potpunosti podržava Daytonski sporazum'. No tada je došlo 'ali'. Hrvatska ne može primiti više od malog postotka srpskih izbjeglica koji se imaju pravo vratiti, rekao je. Hrvatska ne može obećati da će surađivati sa sudom za ratne zločine ako to ne uradi i Srbija niti može podržati koncept jedinstvene Bosne jer će ona postati baza islamskog fundamentalizma. Usto nam je predbacio da Zapad ignorira Hrvatsku.
Podsjetila sam Tuđmana da su na mene bacali kamenje jer sam branila prava hrvatskih izbjeglica u Vukovaru. Rekla sam da na Zapadu neće biti mjesta za zemlju koja prakticira ili opravdava etničko čišćenje i upozorila sam ga da će američka podrška međunarodnim zajmovima ovisiti o njegovoj suradnji."
"Tuđman se složio, što je bio pozitivan korak"
"Tijekom razgovora Tuđman se očito nadao da će dugačkim govorancijama uspjeti spriječiti raspravu, pa je započeo priču o balkanskoj povijesti. Govorio je o potrebi katoličke Hrvatske da slomi muslimanski 'zeleni polumjesec', koji se proteže od Balkana do Bliskog istoka, te razbije slavenski 'pravoslavni križ' koji se prostro ovim područjem. Tradicionalne europske vrijednosti, rekao je, podrazumijevaju da ga mi moramo podržavati dok on stvara etnički čistu 'zapadnu' zemlju.
Bilo je besmisleno bilo što odgovoriti jer on i tako nije nikoga slušao. Ipak, na kraju sam postavila završni zahtjev. 'Bosna', rekla sam, 'treba trgovačke putove prema sjeveru. Posjetit ću sutra Brčko i željela bih objaviti da se vi slažete s otvaranjem tamošnjeg mosta. Je li to moguće?' Tuđman se složio, što je bio pozitivan korak", napisala je Albright u dijelu svojih memoara koje je objavio Nacional.