Antun Vrančić bio je biskup, učenjak i diplomat u 16. stoljeću, a pamtimo ga po djelima koja su nam i dan-danas prozor u događanja ranog novog vijeka. Rodio se na današnji dan u Šibeniku 1504., u vrijeme venecijanske uprave, a tijekom svog života izgradio je bogatu karijeru koja ga je dovela na najviše funkcije u Ugarskoj.
Vrančić je svoju mladost uglavnom proveo studirajući na europskim sveučilištima. Boravio je u Padovi i u Beču, no i u Krakovu, gdje je učio o filozofiji, pravu i teologiji. Njegovo široko znanje uskoro je zamijetio i Ivan Zapolja, pretendent za ugarsko prijestolje.
U prvoj polovici 16. stoljeća Ugarska se našla u problemu kada je na Mohaču umro posljednji kralj Jagelović. 1526. zemlja ostaje bez kralja, a plemstvo je podijelilo svoje simpatije između ugarskog plemića Ivana Zapolje i austrijskog kralja Ferdinanda Habsburškog. Antun Vrančić bio je u službi ugarskog kandidata i već je obavljao diplomatske dužnosti premda je imao tek nešto više od 20 godina.
Nakon što Ferdinand preuzima krunu sv. Stjepana, Vrančić prelazi u njegovu službu i tada preuzima bitne diplomatske misije. Odlazi u Carigrad 1553. godine, gdje se bavi humanističkom djelatnošću pored one diplomatske. U kombinaciji s ostalim učenjacima u Carigradu, Vrančić pronalazi biografski spis prvog rimskog cara Augusta koji ostaje važan dio historiografije rimskog razdoblja.
Osim toga, bio je jedan od glavnih sudionika sklapanja mira s Osmanskim Carstvom, što je Ferdinand vidio kao veliki uspjeh. Nagradio ga je pozicijom jegarskog biskupa, što je Vrančiću dalo velike ovlasti u uređenju biskupije, ali mu je i omogućilo da se nastavi baviti istraživanjem i skupljanjem spisa.
Antun Vrančić nije bio istaknuti političar ili revolucionarni umjetnik, no njegovo poznavanje klasične filologije omogućilo mu je da napiše spise koji će do dan-danas ostati važni izvori za 16. stoljeće u Europi.
Pisao je o rumunjskim zemljama u kojima je opisao geografiju i kulturu te regije, a isto tako puno je informacija ostavio o Ivanu Zapolji. Zbog Vrančića bolje razumijemo diplomaciju ovog vremena. Većina stvari koje znamo o banu Petru Berislaviću također dolazi iz njegovih spisa. Sačuvana su i brojna pisma u kojima se dopisuje s Nikolom Zrinskim i Erazmom Roterdamskim.
Danas mnoge filološke institucije nose njegovo ime, kao i brojne škole u Hrvatskoj. O Antunu Vrančiću najviše uče Šibenčani, koji su osnovali 1909. gimnaziju posvećenu njegovom liku i djelu.