Dok je u Europi vladala vatrena atmosfera zbog Prvog svjetskog rata, u SAD-u su postojale brojne organizacije koje su se bavile domaćim društvenim pitanjima. Neka od gorućih pitanja tog vremena bila su ženska prava i borba za stjecanje prava glasa. Premda je u svojoj vanjskoj politici američki predsjednik Woodrow Wilson bio sklon samoodređenju, doma baš nije bio tako progresivan. Na današnji dan 1917. godine uhićeno je deset sufražetkinja zato što su prosvjedovale ispred Bijele kuće.
Žene u SAD-u na prijelazu stoljeća
Američko društvo vrlo se rapidno industrijaliziralo u drugoj polovici 19. stoljeća, a nove tehnologije otvorile su mnoga nova radna mjesta koja su tada popunjavale i žene. Nakon što su desetljećima radile u svakakvim uvjetima, mnoge su se žene u SAD-u upitale postoji li opravdan razlog zašto samo muškarci mogu glasati u slobodnoj Americi. Početkom 20. stoljeća počele su se formirati prve feminističke organizacije s ciljem da to promijene.
Grupa aktivistica pod nazivom Silent Sentinels organizirala je prosvjede protiv Wilsonove vlade kako bi ukazala na problem ženskog prava glasa. Američki se predsjednik time nije htio baviti, a pitanje ženskih prava smatrao je nevažnim. Njega je brinulo osvajanje novog mandata, a da je napravio nešto tako radikalno, izgubio bi podršku velikog dijela birača.
Kontradiktornost američkog predsjednika
Međutim, žene iz Silent Sentinelsa bile su uporne. Došle su pred Bijelu kuću s transparentima na kojima su bili ispisani dijelovi Wilsonovih govora. Smatrale su da je on predsjednik s dvostrukim mjerilima: kada su u pitanju Europa i konstantne razmirice oko njenih teritorija, onda predlaže progresivne politike, a kad su u pitanju domaći problemi, skreće pogled kako se njima ne bi bavio.
Wilsonova vlada odgovorila je kao i većina vlasti tog vremena, uhitila je prosvjednice i bacila ih u zatvor. Ali postignut je kontraefekt: nakon što je u novinama izašla vijest o hapšenju članica Sentinelsa, mnoge druge organizacije osudile su taj potez, a pritisak na Wilsonovu vladu postajao je sve veći. U to vrijeme većina izabranih političara podržavala je borbu za ženska prava.
Pravo na biranje zastupnika žene su ostvarile već iduće godine. 26. kolovoza 1920. ratificiran je 19. amandman. Za njega je glasalo 99% zastupnika, a jedini koji nije, promijenio je svoju odluku nakon što mu je majka poslala telegram u kojem ga opominje da je na krivoj strani povijesti.