AMERIČKI fizičari koji se bave česticama polako se približavaju zaključku o tome zašto svemir danas postoji u ovom obliku, sačinjen pretežito od materije.
Svaka poznata fundamentalna čestica ima antimaterijskog "blizanca", s istim svojstvima, ali suprotnim električnim nabojem. Kada se čestica susretne s antičesticom, one se međusobno uništavaju, i nestaju u visokoenergetskom bljesku svjetlosti. Ipak, i dalje ostaje pitane zašto se to nije dogodilo u ranoj fazi svemira s jednakim količinama materije i antimaterije, što bi rezultiralo svemirom koji bi bio lišen obje.
Nova fizika?
Rezultati Tevatrona se temelje na proizvodnji niza čestica dobivenih "sudaranjem" protona i antiprotona. Ta kolizija kreira niz različitih čestica, a tim koji upravlja Tevatronovim DZero detektorom prvo je uočio diskrepanciju u raspadanju čestica zvanih B mezoni. One su se pak raspale na čestice zvane muoni i njihove antimaterijske verzije zvane antimuoni. No, baš kako je tim predvidio prošle godine, postojao je značajan višak čestica materije od 1%.
Ipak, u čitavom nizu procesa koji se dešavaju u okviru ovih testova, ovi rezultati se mogu prije povezati s razinom vjerojatnosti, u smislu da je možda riječ o statističkom otklonu koji je stalan, nego da je riječ o novoj fizici.
Minimalni prostor za interpretaciju
Prema jučerašnjem izvještaju, istraživači su razinu nesigurnosti svog eksperimenta sad spustili na razinu 3.9 sigma, što je jednako 0.005 vjerojatnosti da je ovaj efekt slučajnost, piše BBC.
No u dijelu fizike koji se bavi česticama postoji jasna definicija onog što se može službeno nazvati otkrićem, a to je level sigma pet ili 0.00003% šanse da efekt nije realan. A upravo to tim mora pokazati prije nego ustvrde da zu riješili dugotrajnu misteriju odnosa materije i antimaterije.