Američki zatvori pretvaraju se u ludnice

Psihički bolesni i ljudi s problemima zlouporabe droga sve su prisutniji u američkim zatvorima, upozoravaju američki stručnjaci, studije i osoblje zatvora.

Ti poremećaji uključuju širok spektar dijagnoza, od anksioznih poremećaja i poremećaja raspoloženja do bipolarnog poremećaja i shizofrenije.

3 do 12 puta više mentalnih poremećaja kod zatvorenika

Istraživanja su pokazala da je stopa mentalnih poremećaja kod američkih zatvorenika između 3 i 12 puta veća nego u općoj populaciji.

Stopa teških mentalnih bolesti među odraslima u SAD-u kreće se između 4% i 5.0%, a među zatvorenicima između 16% i 24%.

Visoke stope samoubojstava u zatvorima

Stopa samoubojstava među američkim zatvorenicima također je znatno veća nego u općoj populaciji.

U zatvorskoj populaciji, od 2001. do 2019. godine, broj samoubojstava povećao se za 85% u državnim zatvorima, za 61% u federalnim zatvorima te za 13% u lokalnim zatvorima. Muškarci u zatvorima tri puta su skloniji samoubojstvu od ostalih muškaraca, dok su žene u zatvorima devet puta sklonije samoubojstvu.

Problem u velikim zatvorima urbanih područja

Izvješća o velikom broju mentalno bolesnih osoba u zatvorima počela su se pojavljivati 1970-ih. No, brojevi su dramatično porasli 1990-ih i 2000-tih, što je trend koji je posebno očit u urbanim središtima poput Chicaga i New Yorka.

Primjerice, 1990. godine 1 od 15 zatvorenika u zatvoru okruga Cook u američkoj državi Illinois, drugom najmnogoljudnijem okrugu u SAD-u, imao je neki oblik mentalne bolesti. Već 2015. procijenjena prevalencija porasla je na 3.3 zatvorenika.

Na otoku Rikers u New Yorku prosječna dnevna populacija zatvorenika pala je za 12% od 2005. do 2012., no prevalencija mentalnih bolesti kod zatvorenika istovremeno je porasla za 32%.

Više od trećine američkih zatvorenika ima mentalne bolesti

Prema izvješću američkog ministarstva pravosuđa u 2017. godini oko 37% zatvorenika imalo je neku povijest mentalnih zdravstvenih problema.

Kod više od 24% prethodno je dijagnosticiran teški depresivni poremećaj, kod 17% bipolarni poremećaj, kod 13% poremećaj ličnosti, a kod 12% posttraumatski stresni poremećaj.

Unatoč nekim poboljšanjima koja su provedena u posljednjih 30-ak godina, američki zatvorski sustav i dalje se bori da zadovolji velike potrebe sve većeg broja zatvorenika s mentalnim zdravstvenim stanjima.

"Zatvaramo ljude s mentalnim zdravstvenim problemima, dok bismo ih zapravo trebali liječiti u zajednici", rekao je Thomas Fagan, bivši administrator Federalne zatvorske službe, profesor emeritus na Sveučilištu Nova Southeastern na Floridi.

Zatvaranje mentalnih ustanova

Jedan od ključnih uzroka tog trenda je zatvaranje državnih mentalnih ustanova koje je počelo sredinom 20. stoljeća. Mnogi oboljeli zbog toga su završili na ulicama, gdje su, neliječeni, postali ranjiviji na nezaposlenost, zlouporabu droga i kriminal.

Tako su se našli u svojevrsnom začaranom krugu. Brojni oboljeli završili bi u zatvorima zbog sitnih prijestupa, kao što je primjerice krađa hrane, da bi nakon neadekvatnog tretmana ponovno završili na ulicama.

Više bolesnih u zatvorima nego u bolnicama

Procjene pokazuju da je 2000. godine u zatvorima bilo najmanje 310.000 teško mentalno bolesnih zatvorenika.

Godine 2003. broj osoba s teškim mentalnim bolestima u američkim zatvorima bio je čak 3 puta veći od broja bolesnih u psihijatrijskim bolnicama.

Zatvori postaju psihijatrijske ustanove

Zatvori su tako postali zamjena za psihijatrijske ustanove.

Tri najveća zatvorska sustava u zemlji - u okrugu Cook u Illinoisu, okrugu Los Angeles i u New York Cityju - u tom pogledu prednjače. S više od 11.000 zatvorenika na liječenju svakog dana, oni predstavljaju daleko najveće ustanove za liječenje mentalnih bolesti u zemlji. Za usporedbu, tri najveće državne psihijatrijske bolnice zajedno imaju samo 4000 kreveta.

Prema Nacionalnoj udruzi državnih direktora programa za mentalno zdravlje Research Institute Inc, broj mentalno bolesnih zatvorenika s kojima se te tri ustanove svakodnevno bave jednak je 28% svih kreveta u svih 213 američkih državnih psihijatrijskih bolnica.

Uzroci takvog trenda

Povećane stope mentalne bolesti i zlouporabe droga u američkim zatvorima proizlaze iz niza čimbenika.

Jedan od njih je ograničena dostupnost mentalnog zdravstvenog liječenja. Naime, većina ljudi u SAD-u s teškim mentalnim bolestima, uključujući poremećaje zloupotrebe droga, ne prima nikakvo liječenje. Stalno smanjenje broja psihijatrijskih bolničkih kreveta od sredine 20. stoljeća dramatično je smanjilo dostupnost bolničkih usluga (grafikon dolje).

Primjerice, tijekom prošle godine Chicago je radi ušteda zatvorio čak šest od 12 gradskih klinika za mentalno zdravlje. Ovo zatvaranje ostavilo je južnu stranu grada bez odgovarajućih državnih ustanova.

"U svakom gradu i državi koje sam posjetio, zatvori su de facto postali mentalne ustanove", rekao je nedavno za Wall Street Journal Esteban Gonzalez, predsjednik Američke zatvorske udruge, organizacije zatvorskih zaposlenika.

Veliko opterećenje za zatvorski sustav

Briga o zatvorenicima s mentalnim bolestima predstavlja veliko financijsko opterećenje za zatvorski sustav SAD-a. National Alliance on Mental Illness, jedna od vodećih istraživačkih skupina za podršku psihičkim bolesnicima, procjenjuje da zatvorenici s mentalnim bolestima naciju koštaju oko 9 milijardi dolara godišnje.

Problem kršenja građanskih prava

Jedna od posljedica takve situacije, među ostalim, jest i kršenje prava zatvorenika. Primjerice, ministarstvo pravosuđa SAD-a otkrilo je 1997. da su mentalno bolesni zatvorenici u Los Angelesu bili zlostavljani te da su trpjeli uvjete koji su kršili njihova federalna građanska prava.

Neke zatvorske ustanove pokušale su se nositi s ovim problemom zapošljavanjem psihijatrijskog osoblja i prekvalifikacijom zatvorskih službenika. Međutim, mnogi ističu da nisu adekvatno obučeni i opremljeni da se nose s najteže ugroženim zatvorenicima.

Tužna priča o recidivizmu

Psihički bolesni zatvorenici najčešći su recidivisti, odnosno ponavljači kaznenih djela.

Jednu tužnu priču o tom problemu prenio je Wall Street Journal.

Prema njoj, Thomasu Dartu, šerifu okruga Cook koji redovito posjećuje zatvore, nedavno je tijekom obilaska prišlo nekoliko zatvorenika koji su trebali biti pušteni.

Željeli su njegovu pomoć u pronalaženju mjesta u kojem bi se mogli liječiti od svojih bolesti.

Nakon što ih je saslušao Dart je rekao da ga najviše muči slučaj Stevena Dorseyja (48). Dorsey je bio honorarni radnik u tvrtki za opskrbu domara, no posljednjih mjeseci njegovi su poslovi presušili pa je izgubio posao. Dorsey, koji je rekao da su mu dijagnosticirane bipolarnost i shizofrenija, osjećao se sretnim što je po izlasku iz zatvora bio smješten u grupni dom. No, ubrzo je morao otići iz njega jer mu je Medicaid odbio nastaviti plaćati skrb.

Konačno je završio na ulici, povremeno tražeći ostatke hrane po kontejnerima.

Njegov bivši poslodavac Daniel Marquez rekao je da je pokušao pomoći Dorseyju barem za neko vrijeme. Njegovu situaciju, uključujući probleme s mentalnim zdravljem, opisao je kao tragične.

Dorsey kaže da često nije znao što će jesti ni gdje će spavati. Glasovi su mu govorili "ukradi ono što ti je neophodno".

Završio je u zatvoru nakon što je navodno u trgovini ukrao sendvič i četkicu za zube. Šerifov glasnogovornik rekao je da je optužen za krađu u maloprodaji manju od 300 dolara.

Šerif Dart potvrdio je Dorseyjev iskaz.

"To nije zločin kriminalnog uma", rekao je Dart.

Završavaju u zatvorima zbog sitnog kriminala

Zatvorenici ponekad počine ono što se ne smatra ozbiljnim zločinima, no budući da to čine opetovano, završavaju u zatvoru. Ondje dobiju liječenje da bi konačno bili otpušteni s ograničenom količinom lijekova. Tih lijekova često im ponestaje prije nego što ih uspiju smjestiti u neku ustanovu na liječenje.

Zbog svega toga često počine iste prijestupe zbog kojih su prvi put završili u zatvoru, objasnio je Dart.

Situacija u Hrvatskoj je bolja iako nije sjajna

Psihologinja Helena Rašić, koja ima devet godina radnog iskustva u zatvorskom sustavu, kaže da je situacija u Hrvatskoj po tom pitanju značajno bolja nego u SAD-u, iako nije sjajna.

Smatra da je mala šansa da se scenarij sličan američkom dogodi u Hrvatskoj zbog većeg broja psihijatrijskih ustanova po glavi stanovnika te zbog činjenice da se oboljeli mogu relativno uspješno liječiti u zatvorskom sustavu u Zatvorskoj bolnici ili na forenzičkim odjelima psihijatrijskih bolnica, ovisno o sudski određenoj kazni za počinjena kaznena djela.

"Istovremeno, postoji problem neadekvatnih smještajnih uvjeta za osobe kojima je potrebno liječenje, jer su i kapaciteti Zatvorske bolnice vrlo mali i zatvorenici se češće vraćaju u svoja matična kaznena tijela koja se onda moraju nekako nositi s njima. Ako netko misli da su uvjeti rada liječnika u tzv. običnim bolnicama loši, treba znati da su u kaznenim institucijama još puno gori, tako da je i skrb za zatvorenike manje dostupna. Drugim riječima, kod nas nije tako kao u SAD-u i vjerojatno neće biti tako, no daleko je od idealnog. Zatvorski sustav svima je zadnja rupa na svirali, iako time značajno narušavamo šansu za resocijalizaciju i naravno i otežavamo pad kriminaliteta u populaciji", kaže Rašić.

I kod nas bolesni završavaju u zatvorima

Rašić napominje da se i kod nas zna dogoditi da psihički bolesni ljudi greškom sustava završe u zatvoru.

"Primjer američkog recidivista iz WSJ-a podsjetio me je na slučaj jednog našeg zatvorenika koji je dobio šest mjeseci zatvora zbog krađe cigareta; radilo se o psihičkom bolesniku i to je baš bio propust", rekla je Rašić.

Istaknula je da je u Hrvatskoj veći problem to što nedostaje sustav podrške ljudima sa psihičkim bolestima nakon izdržavanja kazne.

"Recidiv se kod osoba koje su ovisne o alkoholu ili koje su psihički oboljele događa primarno zbog nedostatka podrške u zajednici", poručila je Rašić.