TALIBANI su jučer izveli prvi napad na Qala-e-Naw, provincijski glavni grad na sjeverozapadu zemlje, otkako su početkom svibnja započeli sveopću ofenzivu protiv vladinih snaga.
Napad se dogodio samo dan nakon što je američka vojska objavila da je gotovo završila povlačenje svojih postrojbi iz Afganistana, gdje su afganistanske vlasti rasporedile stotine provladinih vojnika i policajaca kako bi se suprotstavile velikoj ofenzivi talibana na sjeveru zemlje.
Američki predsjednik Joe Biden najavio je u travnju da želi završiti to povlačenje do 20. obljetnice atentata 11. rujna. Više od dva mjeseca prije tog roka američka vojska je već provela "više od 90 posto" povlačenja iz zemlje.
Igor Tabak: Iznenađenja su moguća, još se ne može reći da je priča gotova
Igor Tabak, analitičar portala Obris - Obrana i sigurnost iz Zagreba, smatra da je unatoč dramatičnim vijestima iz Afganistana još uvijek prerano reći kako će se situacija razvijati.
"Još uvijek se dobrim djelom samo broje okruzi koji mijenjaju stranu, ali dobar dio tih okruga su ruralna bespuća čijim držanjem se ne dobiva mnogo. Afganistan je iznimno prostran, ima nekoliko velikih gradova i cestovni prsten koji ih povezuje. U više navrata onaj tko drži velike gradove i transport između njih uvelike može funkcionirati bez velikog dijela tih ruralnih okruga. Afganistan nije država europskog ili zapadnog tipa koja ima razvijenu industriju i nešto što bi stvaralo porezne prihode pa da se gleda u čijim rukama je koji dio države. Dobar dio rubnih područja ima vrlo malo resursa i traže vojsku i policiju za osiguravanje", kaže Tabak.
Ni nakon odlaska sovjetskih snaga devedesetih godina nije došlo do nagle promjene kakva se u tom trenutku očekivala, napominje.
"Afganistan u svojoj biti ratovanja obuhvaća i promjene strana, kupovanje protivnika, a tu su svakakva iznenađenja moguća. S druge strane, tu još nije situacija takva da bi se reklo da je priča gotova", kaže Tabak.
"Nije bilo samo pitanje kako pobijediti talibane nego i kako izaći na kraj s plemenskom strukturom"
Situaciju u Afganistanu često gledamo iz europske perspektive, ali Tabak napominje da je on jako daleko od naših uobičajenih dojmova sređene države.
"Tu nije bilo samo pitanje kako pobijediti talibane nego i kako izaći na kraj s plemenskom strukturom koja s talibanima ima samo uvjetne veze. Bilo je pitanje i kako postaviti Zapadu vjeran režim, ali i postaviti Afganistan na noge da barem izgleda samoodrživo. Puno truda se ulagalo u infrastrukturu, koja jedva da je postojala, i u vojsku, policiju i obavještajni sustav.
Gledalo se napraviti i neku ekonomiju kako bi, barem gledano izdaleka, izgledala donekle održivo. Kad na sve to dodamo i razne kulturološke aspekte... Zapad je želio postići prava žena, školovanje stanovnika, zdravstvenu zaštitu i čitav niz stvari koje ondje nisu postojale ili su postojale u tragovima iz nekih prošlih doba.
Zapad je sebi zadao ne jedan, nego niz monumentalnih zadataka od kojih su neki izvedeni malo bolje, neki malo lošije. S obzirom na revolucionarni karakter promjena, bilo bi jako teško od Afganistana da u dvadesetak godina postane država kakvu ljudi s našeg područja zamišljaju", rekao je Tabak.
"Afganistan je bio despocij jednog feudalnog tipa koji se sedamdesetih pokušao nasilno pretvoriti u socijalističku republiku, da bi se taj cijeli modernizacijski val uz intervenciju čitavog niza zemalja raspao u pedesetak godina neprekidnog rata. To niti u jednom razdoblju postojanja nije bila država kakvu ljudi iz naših europskih vizura zamišljaju ili mogu vidjeti u bližoj okolini. To je jedan od velikih problema Afganistana, koji većini postaje suštinski vidljiv tek kad nogom stupe na to tlo. A onda je obično već kasno za brzi izlazak iz te priče", dodao je.
"Ako padne Kabul, tada možemo govoriti o porazu SAD-a"
Iako se zapadne sile povlače, to ne znači da su neke buduće intervencije apsolutno nemoguće. Tabak podsjeća i da se za Irak govorilo da se Amerikanci nikad neće vratiti u njega sve dok Islamska Država nije preuzela velike dijelove na sjeverozapadu. Tada se SAD vratio ne samo u Irak nego i u okolne države.
"U Afganistanu je ostalo još nešto vojske, ali to je sitnica u odnosu na ono što je bilo. Sad ćemo vidjeti znači li ovo da je SAD izgubio rat, ovisno o tome kako će se vlasti u Kabulu nositi s novom situacijom. Ako dođe do općeg prevrata i ako i veći gradovi pođu padati u ruke opozicije, ako padne Kabul, tada možemo govoriti o porazu. To je još prilično neizvjesno. Taj odlazak ne znači odlazak iz regije. Ne bi bilo za čuditi se da SAD u slučaju krize može djelovati iz zraka i time radikalno pomoći vlastima u Kabulu. Ako baš sve krene krivo, SAD vrlo brzo može vratiti svoje snage, oni imaju te kapacitete", kaže Igor Tabak.
Tvrtko Jakovina: SAD nije poražen na bojištu, ali nije ostvario svoj cilj
Tvrtko Jakovina, profesor svjetske povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kaže da nema definitivnog odgovora predstavlja li ovo poraz SAD-a ili ne.
"Dvadesetgodišnja prisutnost zapadnih snaga je na 20 godina riješila pitanje talibana, ali to nije proizvelo trajnije rješenje. Ovo sve skupa zvuči dramatično i sasvim poznato iz afganske prošlosti i kad je riječ o Britancima i o Hindusima i o sovjetima", kaže Jakovina.
Može se reći da su Amerikanci izgubili rat protiv talibana, ali može se reći da su se naprosto povukli, kaže.
"Oni nisu trajno ostvarili cilj. Jesu li izgubili s obzirom na to da nisu poraženi na bojištu, to je sad druga situacija. O tome se može razgovarati, je li to poraz ili samo nezavršen posao. Amerikanci su pobjeđivali ili nisu gubili rat dok su bili tamo. To je stara stvar, vi ne možete izdržati jednak broj žrtava koji može druga strana i naprosto nemate vrijeme", rekao je Jakovina.
> Talibani zauzeli barem 28 okruga, američke snage nastavljaju s povlačenjem
Povlačenje je kraj priče o Američkom ratu u Afganistanu i nije za očekivati da će SAD u budućnosti promijeniti taktiku, smatra Jakovina.
"Odluka je donesena i to je kraj. Amerikanci se povlače, Afganistan je predan onima koji su tamo uspostavili demokratsku vlast. Ta vlast bi se, međutim, sad mogla rastočiti u nekoliko dana. To je cijela priča", kaže.
Jakovina napominje da se SAD i u ranijim ratovima nalazio u sličnim situacijama, poput onih u Vijetnamu i Iraku.
"Često se ne uči iz tuđih iskustava. Amerikanci su u Irak ulazili s iskustvom Vijetnama, koje nije bilo do kraja adekvatno. Zatim su ulazili u Afganistan s iskustvom Iraka, koje također nije bilo do kraja adekvatno. To uvijek predstavlja problem kod vođenja operacija. Njima se doista dogodila slična stvar, što pomalo zbunjuje. Imate vrlo slične situacije, vrlo slične neprijatelje i onda ponavljate jednake greške. Upravo se to dogodilo i u Afganistanu", rekao je.
"Osnovni cilj nije izvršen, talibani su u nekoliko sati zauzeli ogromne teritorije"
SAD nije postigao cilj zbog kojeg je ušao u rat s talibanima, kaže Jakovina, kao što ni strategija koju su primijenili u Vijetnamu ne funkcionira u Afganistanu, u kojem su talibani vrlo brzo zauzeli područja na sjeveru države.
"Amerikanci su poraženi u smislu da rat nije dobiven, da osnovni cilj nije izvršen. Odnosno, cilj su izvršavali dok su bili prisutni. U jednom trenutku kad njih nema, onda nema ni rezultata. Amerikanci su, kao i u Vijetnamu, u jednom trenutku odlučili izaći van, taj rat 'vijetnamizirati' i pustiti Vijetnamcima da se bore za vlastite ciljeve. Međutim, njihovi saveznici u Vijetnamu to nisu mogli. To je bio pokušaj SAD-a da pokuša izbjeći nepotreban poraz, da se maksimalno oduži kraj i da ga se pomakne što dalje od trenutka njihovog povlačenja iz Vijetnama. U Afganistanu se to vjerojatno neće dogoditi. Talibanima su bili potrebni sati da se zauzmu ogromni dijelovi teritorija koji su nekad držale vladine snage", rekao je.
Rat u Afganistanu je najduži rat u američkoj povijesti, a iako je već duže vrijeme jasno da talibanske snage neće biti uništene, SAD-u nije bilo jednostavno tek tako prekinuti misiju.
"Nije lako ući u rat, ali zemljama poput SAD-a je jako teško izaći iz rata. Naprosto napustiti teritorij nije jednostavno. To je razlog zašto je ovaj rat tako dugo trajao. Nije sad nekom palo na pamet da misija u Afganistanu ne donosi rezultate, to je i ranije bilo jasno. Međutim, kako izaći? Je li bolje ostati prisutan i održati ono u što smo uložili milijarde, ili je bolje izaći i zatvoriti jednu neuspjelu misiju, nastojeći da se ne izgubi obraz. Afganske snage očito ne mogu zadržati teritoriji koji su kontrolirale, ili se bar sad tako čini. Nisu ga mogle zadržati ni nekoliko sati", kaže Tvrtko Jakovina.
Savjetnik generala: Zašto smo izgubili? Već 12 godina pokušavam odgovoriti na to pitanje
Carter Malkasian služio je kao civilni savjetnik u Iraku i Afganistanu, a bio je i viši savjetnik generala Josepha Dunforda od 2015. do 2019. godine. Na portalu Politico je objavio tekst u kojem iz svoje perspektive objašnjava zašto je SAD izgubio svoj najduži rat.
"Dok Sjedinjene Države napuštaju Afganistan nakon 20 godina rata, nema sumnje da smo izgubili rat ili, točnije rečeno, nismo postigli svoje ciljeve. Posljednjih tjedana talibani su napredovali po cijelom sjeveru zemlje. Bez američke potpore afganistanska vojska i policija su u mjesec dana izgubili više od dvadesetak okruga, a sada se bore na periferiji ključnih gradova, poput Kandahara i Mazar-e-Sharifa", kaže Malkasian.
Kaže i da su visoki američki dužnosnici upozorili na građanski rat, ali i da navodno obavještajna izvješća predviđaju pad afganistanske vlade, na čijem je jačanju SAD radio dva desetljeća. Izvješća predviđaju da će se to dogoditi u roku od godinu dana.
"Zašto smo izgubili? Već 12 godina pokušavam odgovoriti na to pitanje. Ne postoji samo jedno objašnjenje, različita objašnjenja se odnose na različite dijelove slagalice. Ono što želim istaknuti možda se najjasnije može vidjeti u razgovorima koje sam vodio sa samim talibanima, često na njihovom jeziku.
Jedan njihov vjerski učenjak iz Kandahara mi je 2019. rekao: 'Talibani se bore za vjeru, za dženet (nebo) i ghazi (ubijanje nevjernika). Vojska i policija bore se za novac. Talibani su spremni izgubiti glavu da bi se borili. Kako se vojska i policija mogu natjecati s tim?'
"Talibanima je lakše potaknuti ljude na borbu nego vladi, koja surađuje s okupatorima"
Talibani su u prednosti jer mogu nadahnuti Afganistance za borbu. Njihov poziv na borbu protiv stranih okupatora, natopljen referencama na islamska učenja, odjeknuo je afganistanskim identitetom. Za Afganistance je džihad, koji je točnije shvatiti kao "otpor" ili "borbu", a ne kao "rat protiv nevjernika", kako to Amerikanci često misle, u povijesti bio sredstvo obrane od ugnjetavanja koje su provodili stranci. To je dio njihove izdržljivosti, kojom su se borili protiv niza okupatora koji su ih kroz povijest pokušali pokoriti", kaže Malkasian.
Iako islam propovijeda jedinstvo, pravdu i mir, talibani su se mogli povezati s religijom i afganistanskim identitetom na način kojem vlada udružena s nemuslimanskim stranim okupatorima nije mogla parirati, kaže.
Dvadeset godina sukoba: Kako se razvijao rat u Afganistanu?
Sve je počelo nakon što se 11. rujna 2001. godine dogodio najveći teroristički napad na američkom tlu. Teroristi su oteli dva putnička aviona i zabili ih u Svjetski trgovački centar (WTC) na Manhattanu u New Yorku, po jedan u svaki neboder. Poginulo je 3000 ljudi.
SAD je tada optužio islamističke talibane u Afganistanu da skrivaju Osamu bin Ladena i čelnike Al Qaide i pokrenuo američki "rat protiv terorizma". Za nekoliko tjedana snage pod vodstvom SAD-a svrgnule su talibane, koji su bili na vlasti od 1996. godine. Mjesec dana kasnije na terenu je bilo oko 1300 američkih vojnika. Ta se brojka sljedeće godine popela na gotovo 10 tisuća.
2004. godine Afganistan je usvojio novi ustav, a krajem te godine Hamid Karzai je postao predsjednik. Na funkciji je ostao dva mandata, deset godina.
Britanski vojnici su u Afganistan stigli u ožujku 2006. godine i ubrzo počeli sudjelovati u borbama u provinciji Helmand, tadašnjem uporištu talibana. U bitkama je živote izgubilo 450 britanskih vojnika.
Američki predsjednik Barack Obama je, po uzoru na američku taktiku u Iraku, povećao broj američkih vojnika na tlu Afganistana. Na svom vrhuncu taj broj će doseći 140 tisuća.
Nakon 10 godina potrage američki specijalci su ubili Osamu bin Ladena, koji se skrivao u Pakistanu, državi koju se često proziva zbog pomaganja terorističkih skupina. Dvije godine kasnije umire i Mullah Omar, osnivač talibana. Njegovu smrt su talibani držali tajnom dvije godine.
NATO je svoje operacije prekinuo 2014. godine, a već iduće godine talibani pokreću niz napada, a u zemlji se pojavljuje i ISIL.
SAD je sporazum s talibanima potpisao 29. veljače 2020. godine. SAD i NATO-saveznici su pristali povući sve svoje trupe u idućih 14 mjeseci. Krajnji datum do kojeg vojnici trebaju napustiti Afganistan je 11. rujna ove godine, ali će se, po svemu sudeći, to dogoditi i ranije.
Koliko je rat u Afganistanu koštao SAD?
Između 2010. i 2012. godine, kada je SAD znao u Afganistanu imati i više od 100 tisuća vojnika, troškovi rata su, prema podacima američke vlade, porasli na gotovo 100 milijardi dolara godišnje.
Do 2018. godišnji su rashodi iznosili oko 45 milijardi dolara.
Prema američkom Ministarstvu obrane, ukupni vojni izdaci u Afganistanu su od listopada 2001. do rujna 2019. godine dosegli 778 milijardi dolara.
Pored toga na projekte obnove u Afganistanu su potrošene 44 milijarde dolara.
Time je ukupan trošak, na temelju službenih podataka, 822 milijarde dolara za razdoblje između 2001. i 2019. godine. Ta brojka ne uključuje novac potrošen Pakistanu, koji SAD koristi kao bazu za operacije povezane s Afganistanom.
Prema studiji Sveučilišta Brown, koja je promatrala ratnu potrošnju i u Afganistanu i u Pakistanu, SAD je potrošio oko 978 milijardi dolara. Autori studije napominju da je teško procijeniti ukupne troškove, jer se računovodstvene metode razlikuju među odjelima, a mijenjaju se i tijekom vremena.
Deseci tisuća mrtvih
Od početka rata protiv talibana 2001. godine poginulo je više od 2300 američkih vojnika, a oko 20.660 ih je ozlijeđenih u bitkama.
Više od 45 tisuća pripadnika afganistanskih snaga sigurnosti ubijeno je od 2014. do 2019. godine, objavio je predsjednik Ghani.
Istraživanje Sveučilišta Brown iz 2019. godine je procijenilo da je više od 63.100 pripadnika afganistanske nacionalne vojske i policije izgubilo živote od početka rata.
UN je objavio da je gotovo 111 tisuća civila ubijeno ili ozlijeđeno otkako je 2009. godine započelo sustavno bilježenje broja civilnih žrtava.
Bivši afganistanski predsjednik: NATO nije porazio teroriste, ali je pomogao Afganistanu
NATO nije porazio teroriste, ali je pomogao Afganistanu, kaže bivši afganistanski predsjednik Hamid Karzai.
Prisutnost NATO-a u Afganistanu u posljednjih 20 godina polučila je mješovite rezultate, tvrdi.
Obnova infrastrukture, pomoć u obrazovanju i drugim područjima bila je vrlo dobrodošla i dala je dobre rezultate za zemlju, rekao je Hamid Karzai za BBC World News.
No, vojni planovi za borbu protiv ekstremizma i terorizma bili su neuspjeh jer nisu učinili ono što su trebali, dodao je.
Nasilje u Afganistanu poraslo je, a posljednjih tjedana talibani su napadali i zauzimali veći teritorij. Sve se to dogodilo na kraju NATO-ove dvadesetogodišnje vojne misije u zemlji.
SAD odlazi, Afganistanci ostaju
Dok Amerikanci najdulji rat u svojoj povijesti privode kraju, Afganistancima tek predstoji nastavak borbe.
Talibani, koji podržavaju javna pogubljenja, zabranu televizije, glazbe i kina, a protive se i školovanju djevojčica starijih od 10 godina, uvjereni su da je nakon odlaska SAD-a i NATO saveznika poraz demokratske vlade samo pitanje trenutka.
"Kad Amerikanci odu, vladine snage neće preživjeti ni pet dana. Kad su gospodari poraženi, robovi se ne mogu boriti protiv Islamskog Emirata", rekao je za agenciju AFP Misbah, koji sebe opisuje kao talibanskog ministra zdravstva u Gazniju.
Gotovo 40 milijuna ljudi u toj ratom razorenoj zemlji u svakom slučaju očekuju neizvjesna vremena.
Susjedne zemlje se već pripremaju za izbjegličke valove.