Masakr u My Laiju, poznat i kao masakr u Son Myu, bio je jedan od najozloglašenijih ratnih zločina počinjenih tijekom Vijetnamskog rata. Dogodio se 16. ožujka 1968. godine u selima My Lai i My Khe, u provinciji Quang Ngai u Južnom Vijetnamu, kada su američki vojnici iz čete Charlie, 1. bataljuna, 20. pješačke pukovnije, 11. brigade Američke divizije ubili stotine nenaoružanih vijetnamskih civila, uključujući žene, djecu i starce.
Ovaj događaj šokirao je svjetsku javnost i postao simbol okrutnosti rata, značajno utječući na percepciju američkog angažmana u Vijetnamu.
U ožujku 1968. godine Vijetnamski rat bio je u punom zamahu, a američke snage suočavale su se s gerilskim napadima Vijetkonga, koji je podržavao Sjeverni Vijetnam. Četa Charlie bila je pod velikim pritiskom nakon što je pretrpjela gubitke od mina i zamki u prethodnim tjednima.
Zapovjednici su dobili informacije da se u selu My Lai nalazi značajna koncentracija Vijetkonga, što je dovelo do plana za "pretraživanje i uništavanje" tog područja. Međutim, kasnije istrage pokazale su da u selu nije bilo značajnih neprijateljskih snaga.
Ujutro, 16. ožujka 1968., četa pod zapovjedništvom poručnika Williama Calleyja stigla je u My Lai. Umjesto susreta s Vijetkongom, vojnici su zatekli samo civile, uglavnom žene, djecu i starije osobe jer su muškarci sposobni za borbu većinom bili odsutni. Unatoč tome, vojnici su dobili naredbu da unište selo.
Ono što je uslijedilo bilo je sistematsko ubijanje civila: stanovnici su strijeljani, silovani, mučeni i spaljivani. Kuće su uništene, a stoka pobijena. Prema procjenama, između 347 i 504 ljudi izgubilo je život, iako točan broj žrtava nikada nije potpuno utvrđen.
Jedan od ključnih trenutaka koji je spriječio još veći masakr bio je interveniranje Hugha Thompsona, pilota helikoptera američke vojske. Thompson je sa svojom posadom svjedočio pokolju iz zraka i spustio se kako bi zaštitio civile, prijetivši da će pucati na vlastite vojnike ako ne prestanu s ubijanjem. Njegova hrabrost spasila je nekoliko života i kasnije je postala simbol otpora unutar vojske.
Masakr je u početku prikrila američka vojska. Vojni izvještaji lažno su tvrdili da je operacija u My Laiju bila uspješna akcija protiv Vijetkonga, uz navodno 128 ubijenih neprijateljskih boraca.
Međutim istina je počela izlaziti na vidjelo 1969. godine zahvaljujući pismu Rona Ridenhoura, bivšeg vojnika koji je čuo priče o masakru od sudionika i zatražio istragu. Novinar Seymour Hersh objavio je detaljan izvještaj u studenom 1969., što je izazvalo bijes javnosti i globalnu osudu.
Američka vlada pokrenula je istragu, a 1971. godine poručnik William Calley osuđen je za ubojstvo 22 civila. Dobio je doživotnu kaznu, koja je kasnije smanjena na kućni pritvor od tri i pol godine nakon intervencije predsjednika Richarda Nixona. Calley je bio jedini vojnik osuđen za zločin, iako su mnogi svjedočili da su naredbe dolazile i od viših časnika, uključujući kapetana Ernesta Medinu, koji je na kraju oslobođen optužbi.
Masakr u My Laiju imao je dalekosežne posljedice. U Sjedinjenim Američkim Državama pojačao je antiratne prosvjede i doveo u pitanje moralnost američkog uplitanja u Vijetnam.
Fotografije snimljene tijekom masakra, poput onih koje je napravio vojni fotograf Ronald Haeberle, prikazuju užasne scene i postale su ikonični dokazi o zločinu. Događaj je također potaknuo rasprave o odgovornosti vojnika i zapovjednog lanca u ratnim zločinima.
Danas se masakr u My Laiju pamti kao mračna epizoda u povijesti, a u Vijetnamu je podignut memorijalni kompleks na mjestu zločina u čast žrtava. Ovaj događaj ostaje upozorenje o posljedicama dehumanizacije i nekontrolirane vojne moći u ratu.