Kao i svakog prosječnog građanina ove planete, a osobito onoga koji još vjeruje da se ozbiljne državne stvari rješavaju u ozbiljnim institucijama, zatekla me vijest da se rat planira - u grupnom chatu.
Da, poštovani čitatelji, ne u kabinetima, ne u bunkeru, ne na sastanku s kartama i generalima, već u virtualnoj prostoriji "Houthi PC small group", aplikacije za komunikaciju Signal.
Da stvar bude ljepša, a kako život obično stvara priče kakve nikakav scenarist ne može ni zamisliti, u grupu je greškom dodan i jedan novinar. I to ne bilo kakav, već urednik The Atlantica, časopisa koji nije poznat po objavljivanju horoskopa i recepata za kolače, već časopis koji se bavi ozbiljnim temama na ozbiljan način. U "Houthi PC small group" dodan je Jeffrey Goldberg, glavni urednik The Atlantica.
I što on radi? Objavljuje poruke. Jer što drugo da radi novinar kad mu najviši dužnosnici nuklearne sile koja upravo ide u rat sami serviraju ekskluzivu? Jeffrey Goldberg radi svoj posao - za razliku od grupe budala koje je Trump ubacio u dio administracije zadužen za obranu Sjedinjenih Država.
Za ovako nešto - da skupina najviših državnih dužnosnika raspravlja o ratu kao da dogovara roštilj u vikendici - potrebno je imati dvije osobine koje se rijetko viđaju zajedno: iznimnu samouvjerenost i jednako iznimnu glupost.
Samo netko tko je do ušiju zaljubljen u vlastitu važnost, tko misli da zna sve jer je pročitao tri sažetka i dva tvita, može ozbiljno vjerovati da će vojna operacija ostati tajna ako se vodi u grupnom chatu. To nije nepažnja. To nije ni tehnička greška. To je - tip karaktera.
To je onaj tip karaktera koji ne zna držati tajnu, ali zna držati govor. Koji ne zna za diskreciju, ali zna za efekt. Koji ne zna za istinu, ali zna za lajkove, srčeka i pljesak svojih obožavatelja. To je karakter koji, kada ga uhvate - ne kaže "pogriješili smo", nego pita: "Tko je vas uopće pustio da čitate?"
U manje-više svim zanimanjima, a u politici posebno- postoji nešto strašnije od neznanja - a to je neznanje koje misli da zna sve. Takvi ljudi su opasni.
Čini se da ovi Trumpovi uopće nisu evoluirali iz predizbornog razdoblja kampanje na društvenim mrežama i instant dogovorima putem aplikacija za dopisivanje na razinu vođenja u mnogim stvarima prve države svijeta. Države koja ima jako puno neprijatelja i još više onih koje zanimaju informacije o planovima i radu te države - bilo radi sebe, bilo radi prodaje zainteresiranima.
Na temeljnoj razini - ovakve stvari se ne rješavaju putem komunikacijskih sredstava. Kada se nešto bitno rješava, onda se nađe fizički u istoj prostoriji.
Sjetimo se samo lekcija iz naše povijesti, partijsko glasilo Borba bi napisalo samo kratku vijest: "Na Brdu kod Kranja predsjednik Tito je primio delegaciju…" I to je bilo to. Domaći i stranci zaduženi za jugoslavensku politiku znali su da se događa nešto važno. Davno naučena lekcija Titovog boravka u Sovjetskom Savezu 30-ih je - nikada za važne stvari ne koristi telefon. Ako je nešto važno - treba se naći u dvorani. Nekada telefon, telegram - danas chat aplikacije. Nema velike razlike.
Na tehničkoj razini - stvarati grupu na javnoj platformi (Signal je softver otvorenog koda za slanje poruka, glasovnih i videopoziva), makar ta platforma bila navedena kao sigurna - jednostavno je nešto što se ne radi.
Osnovna je stvar - ako vam treba nešto za slanje povjerljivih informacija na razini vlade Sjedinjenih Američkih Država, onda posložite vlastiti server i upogonite aplikaciju. Ako ste svjetska sila, pa čak i manja država, za osjetljive stvari posložite svoj sustav (danas to nije čak ni skupo).
Drugo, ako je netko dodao glavnog urednika utjecajnog glasila - znači da je koristio telefon koji mu služi i za privatne pozive - a tako nešto je na visokoj razini sigurnosti neprihvatljivo.
Uređaji za takvu komunikaciju u pravilu su "zaključani" s točno određenim odobrenim aplikacijama i listama kontakata - a ne da hvatate sugovornike za grupu od popisa koji uključuje sve od ministra obrane do vodoinstalatera.
Neću vas ovdje gnjaviti sa sigurnosnim protokolima, ali osnova je, u ozbiljnim sigurnosnim sustavima - pogotovo na razini nacionalne sigurnosti - ovakvo je ponašanje potpuno neprihvatljivo.
Uređaji koji se koriste za klasificiranu ili operativno osjetljivu komunikaciju imaju fiksno određene komunikacijske kanale (npr. secure gov-only Signal, Silent Circle, SecuSUITE itd.), nemaju pristup slobodnim kontaktima s privatnih adresa, a komunikacija ide isključivo, ponavljam - isključivo - između prethodno autoriziranih korisnika. Urednik The Atlantica sigurno nije bio autorizirani korisnik.
U grupi su bili (među ostalima): Mike Waltz, nacionalni savjetnik za sigurnost u Trumpovoj administraciji, on je i tvorac grupe na Signalu. Tu je bio "Scott B", dakle Trumpov ministar financija Scott Bessent.
Tu je bio i Pete Hegseth, ministar obrane, on je entuzijastično i detaljno je opisivao vrijeme lansiranja, napade i korišteno oružje. Član je bio i John Ratcliffe, ravnatelj CIA-e. Tu je naravno i potpredsjednik J.D. Vance, koji je iznosio osobne komentare kako mrzi "opet spašavati Europljane".
Posebno je zanimljivo kako je član grupe bio i Steve Witkoff, posebni izaslanik Trumpove administracije koji sudjeluje u međunarodnim pregovorima i razmjenama zarobljenika. U vrijeme razmjene poruka bio je u Rusiji, što je posebno veselo - što mislite što su sve Putinove službe spremne napraviti da dođu do bilo kakvog podatka s njegovog mobitela?
I na kraju jedna zdravorazumska - ako imate chat sa skoro 20 ljudi, jednostavno će uvijek nešto procuriti, ne preko same aplikacije, ali netko će imati otključan mobitel, netko će ići skrolati dok ga hvata kamera (novinarska ili špijunska), netko će sutra nešto namjerno pustiti…
Sjedinjenje Američke Države su preuzeli - iznimno samouvjereni i iznimno glupi ljudi. Ljudi koji misle da je vođenje svjetske sile jednako vođenju profila na Fejsu ili X-u, s dogovorom za roštilj subotom.
To što ta ekipa radi nije diplomacija. To je improvizacija. To nije vođenje države. To je vođenje chata. I to ne običnog chata – nego onog koji počne kao: "Ej, ekipo, jeste za napad večeras, pa idemo na burgere i pivo?"
Ako ste SAD u bilo kom obliku gledali kao svjetionik slobode i razuma - možda je vrijeme da svjetionik proglasite ugašenim. A ako ste ih gledali ideološki, kao borbu ljevice i desnice, woke kulture i kulture "starih vrijednosti", moram vas također razočarati - ovi nemaju ideologiju. Imaju samo arogantno neznanje, upakirano u visoku funkciju i beskonačno samopouzdanje.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
