ANA MAGAŠ bila je samo jedna od stotina žena koje svakodnevno zlostavljaju njihovi muževi. No, jedna je od rijetkih koja je uzvratila. A ostat će upamćena kao jedina žena čija je obiteljska tragedija postala priča o hrvatskom društvu: o položaju žene u patrijarhalnom okruženju, o pristranom pravosuđu i nesposobnim odvjetnicima, o osveti moćne obitelji i oduzetom djetetu, o licemjernim novinarima i mužjačkom mentalitetu.
Njezinim izlaskom iz zatvora agonija nije okončana. Možda tek počinje. Obilježena kao ubojica svog supruga, diskreditirana kao laka žena sklona izvanbračnim avanturama kojoj su mediji podmetnuli da je u zatvoru postala čak i lezbijka, trebala bi izgraditi neki novi život, izboriti se za svoje dijete kojeg je ostavila bez oca, ponovno uklopiti u okolinu koja pravo muškarca još uvijek stavlja iznad prava žene i suočiti sa sustavom koji ju je u nebrojeno navrata iznevjerio.
Odvjetnik je bojkotirao njezinu obranu. Sud je dva puta donosio sramotnu presudu koju je Vrhovni sud rušio. Moćna obitelj oduzela joj je dijete i prikazala je kao beskrupuloznu manipulatoricu. Dio medija uporno ju je blatio. Na kraju je tek zahvaljujući Komisiji za pomilovanje predsjednika države odslužila tri i pol od ukupno pet godina zatvora.
Bila je kriva jer nije slušala supruga!?
Za nju se govorilo da je sama kriva što ju je muž tukao. Prekršila je dogovor da smije (!) izlaziti samo u ženskom društvu. Time što se u disku zatekla u muškom društvu pokazala je da "ne poštuje svog supruga, da ga vrijeđa i napada njegovu čast i dostojanstvo". Time što je željela ući u svoj dom, uporno zvonila, lupala na vrata i nazivala mobitelom, "provocirala je supruga i tražila sukob". Fizički napad Lucijana Magaša zadarski sud, zajedno s dobrim dijelom hrvatskog, naročlto muškog, društva smatrao je "sasvim razumljivim ponašanjem". Ona je bila kriva što nije pristala provesti nekoliko sati izvan kuće, dok se "uvrijeđeni" suprug ne smiri.
Kad ju je muž onako mužjački uhvatio za vrat i rekao da će "sad vidjeti što je muško", nije se predala kao što se od "poslušne i pripitomljene" supruge očekuje. Posegnula je u kuhinjsku ladicu, izvukla nož i, po riječima nagrađivanog hrvatskog novinara Ive Pukanića, "hladnokrvno, s leđa, ubila drugu osobu". Zatim je od hrvatskog suda za ubojstvo u samoobrani dobivala po devet i pol, pa osam godina zatvora, sve dok kazna napokon nije svedena na pet godina.
Odvjetnik Marko Marinović zbog sramotnog ponašanja u njezinu slučaju kažnjen je s devet godina zabrane bavljenja odvjetništvom. Golgoti tu nije bio kraj: obitelj ubijenog supruga prisvojila je njezina sina, godinama ga trovala mržnjom prema majci koja mu je ubila oca, da bi pred kraj odsluženja kazne, u još jednom naručenom napadu u Pukanićevu tjedniku, objavljeno kako je osuđena ubojica u zatvoru postala i - lezbijka. Dakle, kao takva sasvim neprimjerena za skrbništvo nad djetetom.
Kako se boriti protiv nepravde?
I sada, ta ista Ana Magaš, kao obilježena žena sa "sumnjivim" seksualnim sklonostima, mora stati pred isti sustav koji ju je toliko puta iznevjerio i zatražiti skrbništvo nad svojim sinom. Koji ju pod utjecajem obitelji Magaš navodno ne želi vidjeti.
Za razliku od stotina zlostavljanih žena Ana Magaš imala je sreću da je dobar dio novinara stao u njezinu obranu i branio njezin status žrtve obiteljskog zlostavljanja. Druge žene u dubokoj anonimnosti trpe zlostavljanje, tek rijetke uspiju pobjeći, malo koja se odluči oduprijeti. No, slučaj Ane Magaš savršeno oslikava što se od žena u ovom društvu očekuje i koju sudbinu doživljavaju kad prekrše pravila. Odnosno, iznevjere mužjački mentalitet. Ana je prekršila dozvolu muža da SMIJE izaći van samo u ženskom društvu. Nije dozvolila da joj muž pokaže "što je muško". Nije čekala da joj se uvrijeđeni muž "ohladi" već je sama "provocirala" sukob i tako sama izazvala muža da joj stisne vrat i pokuša je "kazniti kao ženu".
Zbog toga je i njezin vrli odvjetnik, pod utjecajem patrijarhalne okoline kakvoj i sam pripada, a još više zastrašen utjecajem obitelji Magaš, govorio da nikad nije vjerovao kako je njezina klijentica bila žrtva. A i Županijski sud u Zadru prema toj "razvratnici i provokatorici", ženi koja ne zna gdje joj je mjesto, niti zna kad mora šutjeti i trpjeti, postavio se kako se to očekuje: odrezao joj je kaznu kakvu ne dobivaju ni višestruki ubojice.
Novac liječi sve
Ana Magaš nije bila dobra supruga i trebala je biti kažnjena. Nije smjela pružiti otpor. Nije smjela uzvraćati uvrede. A najmanje od svega se smjela braniti. Na kraju, kažnjena je zbog ubojstva u samoobrani, a po izlasku iz zatvora morat će obitelji ubijenog supruga platiti dva milijuna kuna odštete. Jer novac ipak liječi sve. U ovakvom društvu pogotovo.
Ana Magaš službeno je proglašena ubojicom, ali u dijelu hrvatske javnosti ostat će upamćena kao žrtva, a možda i kao heroina. Žena koja je pružila otpor zlostavljaču, njegovoj obitelji, prevarantskom odvjetniku i pristranom sudu. Izdržala je kaznu i vratila se u svijet koji će sigurno biti jednako okrutan, ako ne i okrutniji, nego prije presude. Vratit će se u društvo u kojem se osuđeni otmičari djece nazivaju "dobrim prijateljima, šarmantnim i inteligentnim poduzetnicima", a žene koje su ubile u samoobrani "osobama koje su hladnokrvno, s leđa, ubile drugu osobu".
Nažalost, takvo razmišljanje nije ograničeno samo na Ivu Pukanića koji jednako beskrupulozno manipulira vlastitom suprugom i kćeri, već na tihu većinu kojoj ne trebaju navodnici. Na onu većinu koja, poput Pukanića, smatra da "brižne majke ne ostavljaju svoju nejaku djecu u gluho doba noći i odlaze u diskoteke očijukati s prvim koji naiđe na šanku, ne potežu nož i zabijaju ga do kraja ocu vlastitoga djeteta u leđa", već "razmišljaju o tome da će njihova djeca zbog toga cijeli život biti emocionalni invalidi".
Valjda ćemo jednom čuti i priču o "brižnim očevima": onima koji tuku i zlostavljaju svoje supruge, šalju ih u ludnicu, nazivaju narkomankama, kurvama, razvratnicama, objavljuju njihove medicinske kartone i nazivaju luđakinjama.
Foto: 057info.hr