Foto: FaH
ZAHVALJUJUĆI gotovo neprijateljskom nastupu predsjednika SAD-a Donalda Trumpa na summitu NATO u Bruxellesu, njemačka kancelarka Angela Merkel zauzela je neuobičajeno otvoren stav o budućnosti Europe i njenom mjestu u svijetu.
Trump je, podsjetimo, iskoristio svoj govor na summitu kako bi istaknuo da "23 od 28 članica NATO-a još uvijek ne plaćaju ono što bi trebale plaćati i za što se očekuje da plaćaju za svoju obranu" i dodao kako to "nije pošteno prema američkim poreznim obveznicima" te da "mnoge od ovih nacija duguju masivne svote novca iz prošlih godina". Implikacije ovih prozivki mnogo su ozbiljnije od nelagode prozvanih državnika. Trump je, još jednom, pokazao da NATO vidi kao svoj privatni Mar-a-Lago klub u kojem gosti plaćaju godišnju članarinu, kako je primijetila novinarka Anne Applebaum za Washington Post. Ili još gore, kao međunarodni reket u kojem ostale članice plaćaju SAD-u za zaštitu, pa im je potrebno zaprijetiti kada kasne s plaćanjem.
Trump ne shvaća da NATO članice nisu isto što i gosti u njegovu klubu
Naravno da to nema veze sa stvarnim ustrojem NATO-a. Članice tog vojnog saveza tek su se 2014. dogovorile da će u sljedećih deset godina povećati svoje proračun za obranu na 2% vlastitog BDP-a. Trenutno samo 5 od 28 članica zadovoljava taj standard (koji nije obvezujući) i Trump je u pravu kad kaže da SAD u apsolutnim iznosima troši više na obranu nego sve ostale članice NATO-a zajedno. Međutim, to ne znači da te članice imaju nekakve nepodmirene dugove prema Savezu, kamoli samom Washingtonu. Zapanjujuće je, ali i duboko uznemirujuće da Trump, kako se čini, ni nakon 4 mjeseca u Bijeloj kući to još uvijek ne shvaća.
No još više zabrinjava to što Trump u svom govoru nije potvrdio ono što su saveznici od njega najviše očekivali: da im SAD, usprkos njegovim uvijenim prijetnjama tijekom predizborno kampanje, i dalje bezuvjetno jamči zajedničku obranu u slučaju napada, predviđenu člankom 5 NATO povelje. Posebno je ironično to da je taj članak aktiviran samo jednom u povijesti saveza: 2001. kada je Al-Kaida napala New York i Washington. Svih 27 američkih NATO-saveznika sudjelovalo je ili još uvijek sudjeluje u vojnim operacijama u Afganistanu protiv Al-Kaide, talibana i Islamske države. Ti isti saveznici sada su u neizvjesnosti hoće li im solidarnost, ako do potrebe dođe, biti uzvraćena. Trump je u govoru Rusiju vođenu Vladimirom Putinom, koja je za neke članice postala gotovo egzistencijalna prijetnja, na listi prioriteta stavio iza terorizma i imigracije.
Razbijanje konsenzusa oko slobodne trgovine i klimatskih promjena
"Ovo je napokon bio jasan znak onoga što su mnogi već dugo sumnjali: Trump preferira društvo diktatora koji mu povlađuju nad demokratima koji ga tretiraju kao sebi jednakog", zaključila je Anne Applebaum, aludirajući na njegov prethodni posjet Saudijskoj Arabiji, prema čijoj islamističkoj monarhiji Trump nije bio ni izbliza ovako kritičan. Njegova optužba na račun "jako loših" Nijemaca "koji prodaju milijune automobila u SAD-u", kao da je to nešto loše, samo je potvrdila razmjere Trumpove neupućenosti u gospodarske odnose dvaju zemalja (njemačke tvrtke dio svojih automobila proizvode upravo u SAD-u) i u načelo slobodne trgovine, oko kojeg vlada konsenzus još od sporazuma u Bretton Woodsu 1944.
SAD je s Trumpom promijenio kurs po još jednom, možda i najvažnijem pitanju. Iako su ga čelnici ostalih zemalja G7 uzalud uvjeravali da podrži Pariški sporazum o klimatskim promjenama, ovaj klimatski "skeptik" koji je jednom prilikom nazvao globalno zatopljenje "kineskom prevarom", prema pisanju Telegrapha ipak se priprema za povlačenje SAD-a iz ovog povijesnog sporazuma o smanjenju emisija stakleničkih plinova.
Kakve tektonske promjene u odnosima između Amerike i Europe Trumpov zaokret donosi, najbolje je izrazila upravo Angela Merkel. "Vremena u kojima smo se mogli u potpunosti osloniti na druge su dobrim dijelom iza nas. To sam sama doživjela posljednjih dana... Mi Europljani moramo svoju sudbinu zaista uzeti u vlastite ruke", rekla je neslužbena liderica Europe na političkom skupu u Muenchenu. Pritom se nameće pitanje: znači li ovo zaista kraj transatlantskog partnerstva koje je činilo okosnicu međunarodnog poretka od kraja Drugog svjetskog rata, odnosno osnivanja NATO-a 1949. i Europske zajednice za ugljen i čelik 1951. naovamo?
Definitivne zaključke ipak ne bi trebalo donositi prije vremena. Angela Merkel je, kako izvještava Reuters (pozivajući se na njemačke i europske dužnosnike), imala više od jednog razloga da zaoštri retoriku prema Trumpu. U predstojećoj predizbornoj kampanji mogla bi biti suočena s kritikama da je previše popustljiva prema konfliktnom američkom predsjedniku. Ovakvim distanciranjem može unaprijed suzbiti te kritike, ali i ponuditi argument da je njen plan povećanja troškova za obranu nužan - ne zbog Trumpova inzistiranja, nego zbog izgradnje zajedničke europske obrane koja neće ovisiti o dobroj volji SAD-a.
Drugi razlog koji Reuters navodi je novi saveznik Angele Merkel, francuski predsjednik Emmanuel Macron koji je kao i ona posvećen osnaživanju europskog projekta. Treći je razumljiva frustracija samim Trumpom koji je posjetom Europi potvrdio strahove koje je izazvao svojom mantrom "Amerika prva". Njegovo bizarno i bezobrazno ponašanje na summitu samo je pojačalo taj dojam.
U Trumpovoj slici svijeta, dobiti se može jedino na štetu druge strane
Naime, Trumpova izjava iz inauguracijskog govora da je Amerika "subvencionirala vojske drugih zemalja, dopuštajući vrlo tužno opadanje vlastite vojske", odražava glavnu misao vodilji u njegovoj vanjskoj politici: da su odnose s drugim zemljama, pogotovo saveznicama, igra u kojoj netko uvijek gubi, nagodbe u kojima jedna strana može biti na dobitku samo tako da prevesla drugu stranu.
Trump na ovaj način vidi sve, od zajedničke obrane NATO-a preko trgovinskog deficita s Njemačkom (ili Kinom) do Pariškog sporazuma. Zaustavljanje klimatskih promjena, kao i zaštita demokracije i ljudskih prava za njega su očito samo distrakcija ili obmana kojom ostatak svijeta na neki način iskorištava i slabi Ameriku. EU je "formiran da bi pobijedio SAD u trgovini", rekao je u siječnju u zajedničkom intervjuu za Bild i Times Of London. Ova retrogradna, merkantilističko-izolacionistička slika svijeta sušta je suprotnost viziji kojom se SAD i zapadna Europa vode zadnjih 70 godina.
Mogu li Merkel i Macron popuniti vakuum?
Hoće li jaz između dviju strana Atlantika postati nepremostiv, uvelike ovisi o tome koliko će štete Trump uspjeti napraviti u svom mandatu. Napuštanje Pariškog sporazuma bit će prvi konkretni čavao u tom lijesu. Ostavljanje na cjedilu NATO saveznika, u slučaju da Rusija ponovi ukrajinski scenarij, mogao bi biti posljednji. Globalizacija koja je, uza sve svoje negativne efekte, dramatično proširila demokraciju, dovela do kolapsa ili reforme totalitarnih režima i podigla životni standard diljem svijeta, ostala je bez svog ključnog predvodnika.
Samo vrijeme će pokazati može li EU, trenutno predvođen dvojcem Macron-Merkel, popuniti ovaj vakuum i održati relativnu globalnu stabilnost, mir i prosperitet koje često uzimamo zdravo za gotovo. No teško je ne složiti se s njemačkim ministrom vanjskih poslova Sigmarom Gabrielom kad kaže da je Trumpova nesmotrena politika "učinila Zapad manjim i slabijim". Barem u ovom slučaju, Trump je u pravu - njegova pobjeda zaista bi bila poraz Europe, i to ne samo briselske elite. Demagoga iz Bijele kuće možda je najbolje tretirati kao elementarnu nepogodu - pripremiti se na najgore i nadati se da će proći što prije.