Više od 1000 dana rata ruski predsjednik Vladimir Putin opetovano je upozoravao zapadne saveznike Kijeva na strašne – potencijalno nuklearne – posljedice ako "eskaliraju" rat davanjem Ukrajini oružja potrebnog za obranu, piše CNN u svojoj analizi.
Putinove prijetnje postale su još žešće ovaj mjesec nakon što je administracija predsjednika Bidena konačno dala Kijevu dozvolu za lansiranje dalekometnog američkog oružja na ciljeve duboko unutar Rusije.
Kao odgovor Putin je ažurirao rusku nuklearnu doktrinu i lansirao novu balističku raketu s nuklearnim kapacitetima na Ukrajinu. Poruka je shvaćena kao jasna prijetnja ukrajinskim saveznicima - ne iskušavajte nas.
Poznati obrazac
Međutim, gotovo tri godine nakon početka rata ovi su događaji poprimili poznati obrazac. Svaki put kad bi Ukrajina zatražila nešto – prvo tenkove, zatim borbene avione, kazetnu municiju, a sada dalekometno oružje – saveznici su oklijevali bojeći se da će to eskalirati sukob i izazvati ruski odgovor.
Ipak, svaki put kad bi Zapad napokon prihvatio ukrajinske zahtjeve, najkatastrofalnije ruske prijetnje nisu se ostvarile. Ono što je jedno vrijeme bilo tabu, ubrzo je postalo normalno.
Unatoč Putinovim pojačanim prijetnjama nakon što je posljednji tabu srušen, analitičari za CNN ističu kako nemaju mnogo razloga vjerovati da će ovog puta biti drugačije.
Umjesto toga, kažu da je zabrinuta reakcija na nove ovlasti koje je Ukrajina dobila još jedan primjer uspješne strategije Kremlja da prisili Zapad da promatra sukob kroz ruske oči, prikazujući svaki novi pokušaj Ukrajine da se odupre ruskoj agresiji kao veliku "eskalaciju".
Osim borbi na bojišnicama, Kremlj vodi i bitku kako bi prisilio Zapad da donosi odluke unutar "alternativne stvarnosti" koju generira Moskva, čime bi Rusija stekla prednost u stvarnom svijetu, navodi Institut za proučavanje rata (ISW) u izvješću iz ožujka.
"Trajne rasprave i kašnjenja su primjer koliko ruska strategija djeluje"
Katerina Stepanenko, suautorica tog izvješća, izjavila je za CNN da je ova strategija oživljavanje sovjetskog koncepta "refleksivne kontrole", kojim država nameće lažni skup izbora svom protivniku prisiljavajući ga da donosi odluke protiv vlastitih interesa.
"Trajne rasprave i kašnjenja Zapada u pružanju vojne pomoći Ukrajini jasan su primjer uspješne strategije refleksivne kontrole Kremlja, koja je Zapad prisilila na samoodvraćanje unatoč rutinskoj ruskoj eskalaciji rata", rekla je Stepanenko.
Ova je strategija bila očita i u četvrtak nakon što je Rusija pokrenula velik napad na ukrajinsku elektroenergetsku mrežu. Iako je Putin rekao da je napad "odgovor s naše strane" na odluku Bidenove administracije o dalekometnom oružju, Rusiji u prošlosti nije trebao povod za takve udare.
Nedavne promjene politike zapadnih saveznika Ukrajine – koje su uslijedile nakon što je Rusija uključila oko 11.000 sjevernokorejskih vojnika u svoje ratne napore – "nisu eskalacija kako to Kremlj pokušava prikazati", rekla je Stepanenko.
"Rusija je pokrenula neizazvanu invaziju punog razmjera na Ukrajinu i rutinski eskalirala rat kako bi održala inicijativu na bojišnici. Dopuštanje Ukrajini da koristi sustave za dalekometne napade protiv Rusije napokon joj omogućuje da izjednači svoje sposobnosti", rekla je.
"Besmislene" politike
Administracija predsjednika Bidena ranije ove godine poslala je Ukrajini američke taktičke raketne sustave ATACMS, ali uz stroge uvjete o tome kako se mogu koristiti - smjeli su se lansirati na ruske ciljeve u okupiranoj Ukrajini, ali ne na ruski teritorij.
William Alberque, bivši direktor NATO-ovog Centra za kontrolu naoružanja, razoružanje i sprječavanje širenja oružja za masovno uništenje, rekao je da ta politika nema smisla i da je bila od velike koristi Rusiji.
"Dajući Ukrajini ATACMS, ali dopuštajući njihovu upotrebu samo u okupiranim dijelovima Ukrajine, poslali smo Rusiji poruku: ‘Znate što? Ako samo prijeđete par metara preko granice, sigurni ste.’ Sigurno ruski zapovjednici nisu mogli vjerovati svojoj sreći", rekao je Alberque za CNN.
"Učinak toga je ideja da Rusija može ubijati bilo koga bilo gdje u Ukrajini, dok Ukrajina ne može napasti vojnike koji ih napadaju ako su s druge strane granice. To je besmislica", rekao je Alberque.
Ukrajinske akcije ostaju u okviru zakona oružanih sukoba. Kako je poljski ministar vanjskih poslova Radek Sikorski izjavio za CNN u rujnu, "žrtva agresije ima pravo braniti se i na teritoriju agresora".
Promjenjive "crvene linije"
Usred zabrinutih reakcija na najnovije događaje, lako je zaboraviti da Ukrajina već dugo koristi domaće dronove za napade na ciljeve duboko u Rusiji te da je već koristila zapadno oružje za napade na teritorije koje Kremlj smatra svojima. Odluka o upotrebi nešto dalekometnijeg zapadnog oružja razlika je u stupnju, a ne u vrsti.
Više od godinu dana Kijev koristi britanske rakete Storm Shadow za napade na Krim, koji Rusija okupira od 2014. Mjesecima Kijev koristi ATACMS za napade na ruske ciljeve u okupiranoj Ukrajini. Prema zakonu, Rusija te teritorije smatra svojima i upozorila je na strašne posljedice ako ih Ukrajina napadne zapadnim oružjem.
Od svibnja Washington je također dopustio Kijevu da koristi američke rakete manjeg dometa za napade na ciljeve u Rusiji preko granice s ukrajinskom regijom Harkiv. Prije nego što je predsjednik Joe Biden odobrio tu odluku, Putin je izdao slične nuklearne prijetnje upozoravajući da bi taj potez mogao imati "ozbiljne posljedice" za "male i gusto naseljene zemlje". To se nije dogodilo.
"Iznova dokazujemo da kad prijeđete lažnu crvenu liniju – ništa se zapravo ne dogodi", rekao je Alberque. Ipak, dodao je kako su prijetnje bile dovoljne da spriječe Zapad da Ukrajini da ono što joj je potrebno za obranu.
Unatoč intenziviranju prijetnji nakon prošlotjednih događaja, Alberque kaže da nema mnogo razloga vjerovati da će ovog puta biti drugačije. Perspektiva dolaska administracije Donalda Trumpa – što se dugo pretpostavljalo da je Putinov željeni ishod – čini manje vjerojatnim da će Rusija ispuniti svoje prijetnje.
"(Rizik) da će odjednom učiniti nešto što bi moglo izazvati stvarnu intervenciju Sjedinjenih Država ili NATO saveznika – ili fundamentalno promijeniti globalni stav prema sukobu – relativno je nizak", zaključio je Alberque.