Foto: Index/FAH
>> VIDEO Cerar Plenkoviću usred Zagreba zaprijetio tužbom: Mi poštujemo arbitražu, isto očekujemo od Hrvatske
Plenković je “po svojem starom običaju” predložio još jedno osnivanje povjerenstva koje bi dogovorilo razgraničenje između susjeda i još jednom pokazao da je oklijevanje osnovna osobina njegova političkog djelovanja, smatra Maštruko. “Svi u Hrvatskoj su svjesni da je arbitražna odluka za određivanje granice između Hrvatske i Slovenije i za 5 i za 10 i za 50 godina. Hrvatska strana zapravo i nema prigovore na to kako je arbitražom odlučeno razgraničenje i jedino što nas formalno sprječava u prihvaćanju arbitraže je saborska odluka da Hrvatska istupa iz tog procesa. No sabor može promijeniti odluku, pozivajući se na nove međunarodne okolnosti, ali za to nemaju interesa ni vladajući niti opozicija”, objašnjava Maštruko.
“Hrvatska zapravo odbija prihvatiti arbitražu koja je u našem interesu”, ističe Maštruko i kaže da se “za 50 ribara sigurno može naći rješenje”.
Najlakše je potaknuti incidente među ribarima
Pitali smo ga što bi se moglo dogoditi 29. prosinca, za kada Slovenija najavljuje da će početi implementirati arbitražu. Maštruko odgovara: “Slovenija bi mogla početi koristiti plovni koridor koji zapravo već i koristi. Najznačajnija gesta bi mogla biti napuštanje Svete Gere, a vjerojatno će se početi primjenjivati i zakoni koje su Slovenci izglasali. Neki će ljudi tako imati priliku dobiti 25 tisuća eura od slovenske države, kupiti stan u Kopru i zadržati svoje kuće koje po arbitraži sada ostaju na hrvatskom teritoriju. Joško Joras nam nakon 29. prosinca definitivno ostaje u Hrvatskoj, a jedini incident mogao bi biti vezan s ribarima. To je zapravo sukob dvaju susjednih sela.”
Iskusni diplomat Maštruko još konstatira da se cijela hrvatska politička scena u vezi arbitraže “odlučila ponašati kao noj i zabiti glavu u pijesak”, umjesto da jednostavno “prepišu ono što piše u arbitraži i to sa Slovenijom potpišu kao bilateralni sporazum”.
U svakom slučaju, vrijedi primijetiti da se premijer Plenković danas dosta potrudio oko diplomatske koreografije i odradio je većinom uvjerljivo: dočekivanje Cerara pred Banskim dvorima, oslovljavanje imenom na press konferenciji, koncilijantan ton, srdačan rastanak. Nedostajao je samo radni ručak ili malo duže zadržavanje u neformalnom razgovoru dvojice premijera koji je kod susreta te vrste važan signal prijateljskih odnosa.
Sloveniju javno podržavaju Njemačka, zemlje Beneluksa i Europska komisija
Ipak, činjenica je da Cerar u rukama ima jače adute: Slovenija prihvaća arbitražu i želi je provesti, a tome su javnu podršku izrazili i Njemačka i zemlje Beneluksa, kao i potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans. Svi oni prihvaćaju arbitražu za koju se Hrvatska i dalje pravi da ne postoji, što je prilično apsurdna situacija, odnosno zatvaranje očiju pred realnošću.
Hrvatsku poziciju u ovom slučaju nitko iz Europske unije nije pak javno podržao, a i Plenković je danas na presici priznao kako prijatelji Slovenije i Hrvatske u Europskoj uniji žele da se stvar što prije riješi. Zato je Cerar i spomenuo mogućnost tužbe na Sudu EU-a jer bi time dodatno pokazao kako Slovenija poštuje institucije Unije i traži rješenje problema u europskim pravnim i političkim okvirima. Sudski proces Hrvatska bi definitivno trebala pokušati izbjeći jer će se i u tom kontekstu naći u defenzivnoj poziciji.
Što ako Sveta Gera nakon 29. prosinca ostane zjapiti prazna?
Nema sumnje da je dobro što je do susreta Cerar-Plenković u Zagrebu došlo jer bi dodatno inaćenje izgledalo djetinjasto. Od susreta su koristi imala obojica premijera, iako Cerar više jer ima jače adute. No ključni problem nije zapravo riješen, a Hrvatska je u bizarnoj poziciji da odbija prihvatiti arbitražu koja joj u velikoj mjeri ide u korist, dok Slovenija inzistira na tome da poveća hrvatski teritorij na kopnenom dijelu, čemu se Hrvatska opire. Bit će definitivno zanimljivo ako se nakon 29. prosinca Slovenci povuku sa Svete Gere i tako elegantno bace rukavicu u pravcu službenog Zagreba, a hrvatska strana onda odbije doći na tu kotu, pa će tih par planinskih baraka oko kojih se u hrvatskoj javnosti trubi već 25 godina kao najvažnijem nacionalnom interesu ostati zjapiti prazne i svojevrsna ničija zemlja.
Hrvatska je zapravo dva koraka udaljena od konačnog rješenja četvrtstoljetnog graničnog spora, ali kroz Plenkovićevo oklijevanje i predlaganje osnivanja još jednog povjerenstva i još jednog plana čini sve da samu sebe saplete i padne na nos tik pred ciljem.