KAD SE dogodi prometna nesreća zbog velike brzine, pojave se i pitanja gdje su bile kamere koje se sve više smatraju idealnim preventivnim sredstvom na prometnicama.
Prije svega, treba razlikovati nadzorne kamere i kamere za utvrđivanje i snimanje prekršaja. Obično lokalci znaju gdje se te kamere nalaze pa na tim dionicama ne voze brzo. Loše je to za proračun, ali dobro za sigurnost na cestama, barem na tim dionicama.
MUP: Koristimo suvremene uređaje
Oko ove teme smo se obratili Ministarstvu unutarnjih poslova. Odgovorili su da za nadzor kretanja vozila MUP koristi suvremene uređaje koji po svojim tehničkim karakteristikama u potpunosti idu u korak s Europskom unijom i svijetom.
"Većina mjernih uređaja, osim funkcije mjerenja brzine, ima i funkciju automatskog očitavanja tablice vozila u prekršaju (ANPR), dok fiksni radari imaju višeciljni fotoradarski sustav (FRS) koji omogućuje mjerenje brzine kretanja za više vozila istovremeno.
Također, fiksni radarski uređaji imaju mogućnost premještanja s jedne lokacije na drugu, odnosno u drugo kućište, dok većina uređaja u realnom vremenu odašilje snimljene zapise na centralni server Ministarstva unutarnjih poslova.
Fiksni uređaji nabavljeni su kroz Nacionalni plan sigurnosti cestovnog prometa te su ravnomjerno raspoređeni i postavljeni na cjelokupnom teritoriju Republike Hrvatske, odnosno podjednako u svim policijskim upravama (županijama).
Motorno vozilo u prekršaju može se snimati u dolaznom ili odlaznom smjeru, to jest u oba smjera kretanja vozila, ovisno u kojem je smjeru okrenut sami fiksni uređaj. Snimanje se obavlja bez obzira na doba dana (dan, noć), kao i u uvjetima smanjene vidljivosti (kiša, snijeg).
Na području Republike Hrvatske trenutno posjedujemo 115 fiksnih uređaja, a kućišta za postavljanje uređaja 363 te su raspoređena po raznim lokacijama. Uređaji za mjerenje brzine vrlo se često premještaju na drugu lokaciju, to jest u drugo kućište.
Također posjedujemo oko 250 komada ručnih laserskih uređaja s i bez videozapisa, 40 osobnih automobila "PRESRETAČ" s ugrađenim uređajima za mjerenje brzine i oko 90 komada stacionarnih radarskih uređaja.
Tijekom tekuće i narednih godina Ministarstvo unutarnjih poslova će nastaviti s nabavom svih uređaja za mjerenje brzine kretanja te će biti raspodijeljeni po svim policijskim upravama, odnosno diljem Republike Hrvatske", odgovorili su.
Analiza pokazuje da je veća sigurnost tamo gdje su kamere
Tvrde da je veća sigurnost tamo gdje su kamere.
"Analizom stanja sigurnosti cestovnog prometa na dionicama javnih cesta na kojima su postavljeni fiksni uređaji i kućišta, nedvojbeno je utvrđeno da se bitno popravilo stanje sigurnosti u prometu na način da je postavljanje navedenih radarskih uređaja utjecalo na ujednačavanje srednjih brzina kretanja vozila.
Navedeno automatski rezultira i harmonizacijom prometnog toka u okvirima dopuštenih brzina, a to pridonosi smanjenju broja prometnih nesreća i općenito sigurnosti prometa na cestama.
Gledajući broj prekršaja prekoračenja brzine kretanja vozila u protekle tri godine, nedvojbeno možemo zaključiti da je broj evidentiranih prekršaja u opadanju. U 2020. godini evidentirali smo 296.499 prekršaja, 2021. godini 280.531 te u 2022. godini njih 250.192, dok u tekućoj 2023. godini u prva tri mjeseca bilježimo 61.873 prekršaja prekoračenja brzine kretanja vozila", poručuju.
Navode kako je uvidom u evidencije ovog ministarstva utvrđeno da najviše prekršaja prekoračenja brzine čine vozači starosne dobi od 35 do 44 godine života, a zatim oni od 45 do 54 godine starosti.
"U nastavku dostavljamo neke od najvećih izmjerenih brzina tijekom 2022. godine:
- PU zadarska (autocesta A1, izmjerena brzina od 256 km/h; autocesta A1, izmjerena brzina od 255 km/h)
- PU ličko-senjska (autocesta A1, izmjerena brzina od 254 km/h; autocesta A1, izmjerena brzina od 253 km/h)
- PU šibensko-kninska (autocesta A1, izmjerena brzina od 237 km/h; autocesta A1, izmjerena brzina od 228 km/h)
- PU vukovarsko-srijemska (autocesta A3, izmjerena brzina od 240 km/h; autocesta A3, izmjerena brzina od 239 km/h)
- PU primorsko-goranska (Grad Rijeka, izmjerena brzina od 220 km/h; autocesta A6, izmjerena brzina od 221 km/h)
- PU splitsko-dalmatinska (autocesta A1, izmjerena brzina od 203 km/h; državna cesta D8, izmjerena brzina od 173 km/h)
- PU brodsko-posavska (autocesta A3, izmjerena brzina od 251 km/h; autocesta A3, izmjerena brzina od 238 km/h)
- PU sisačko-moslavačka (autocesta A3, izmjerena brzina od 244 km/h; autocesta A3, izmjerena brzina od 215 km/h)
- PU karlovačka (autocesta A1, izmjerena brzina od 207 km/h; autocesta A1, izmjerena brzina od 202 km/h)", naveli su.
HAC: Na autocestama imamo više od 1700 kamera, ali ne za brzinu
Pitali smo i Hrvatske autoceste više oko kamera postavljenih na autocestama.
"Na autocesti pod upravljanjem Hrvatskih autocesta d.o.o., u ulozi videonadzora i videodetekcije, postavljeno je više od 1700 kamera.
Glavni cilj sustava videonadzora i videodetekcije je povećanje sigurnosti svih korisnika autoceste te pravovremena detekcija potencijalno opasnih situacija, kao i samih izvanrednih događaja.
Analiza snimaka kamera u realnom vremenu omogućuje efikasnije upravljanje prometom na autocestama, a u slučaju izvanrednih situacija, pravovremena detekcija omogućuje brzu intervenciju nadležnih službi te ujedno pridonosi i pravovremenom informiranju svih korisnika o stanju u prometu. Na autocestama nije postavljen sustav kamera za nadzor brzine", odgovorili su.
Italija ima najviše kamera za nadzor brzine u EU
Prema podacima SCDB.info, Hrvatska ima 400 kamera za nadzor brzine. Austrija ih ima 1216, Belgija 1061, Finska 1038, Francuska 2686, Njemačka 3818, Švedska 2409, a Italija čak 8013. S druge strane, Rumunjska ima tek 57 kamera, Mađarska 280, Češka 222, Bugarska 98, Portugal 122...
Prema podacima Eurostata za 2022. godinu, najviše nesreća sa smrtno stradalim osobama događa se upravo u Rumunjskoj, Bugarskoj, Hrvatskoj i Portugalu. No znakovito je i da je Italija, zemlja s najviše kamera u Europi, relativno visoko na ovoj ljestvici.
Kamere za kontrolu brzine su učinkovite u urbanim područjima
Sigurnost vozača, putnika i pješaka očigledno ovisi o mnogo različitih čimbenika, od kvalitete cesta i automobila do učinkovitosti policije te kulture i obrazovanja vozača. Kamere za kontrolu brzine samo su jedan od tih čimbenika, ali vrlo važan.
Prema studijama Europske komisije iz 2018. godine, korištenje radara za kontrolu brzine smanjuje broj sudara i nesreća za 5 do 69 posto, a broj smrtnih slučajeva za 17 do 71 posto.
Zašto postoje tako velika odstupanja? Kako bi djelovala najučinkovitije, piše European Data Journalism, kamera za mjerenje brzine mora biti postavljena tamo gdje može biti najkorisnija u smislu utjecaja na ponašanje vozača, a ne nužno u smislu prihoda.
Kamere za kontrolu brzine posebno su učinkovite u urbanim područjima, a upravo u gradovima pješaci čine posebno visok udio svih smrtno stradalih na cestama - čak do 40 posto.
Zbir studija američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti pokazuje da korištenje kamera u SAD-u dovodi do smanjenja brzine do 15 posto, da je broj vozila koja jure velikim brzinama smanjen do oko 65 posto, a da je pritom smanjenje nesreća do 49 posto.
Međutim, kako donosi američki Autoblog, istraživanje koje je naručio Erie Insurance pokazalo je da je polovica ispitanika za veći broj kamera, dok im se trećina protivi. Polovica ispitanih misli da su kamere zadiranje u privatnost, a 61 posto smatra da se ne bi trebalo kažnjavati ako vozač ne prekorači postavljeno ograničenje za najmanje 16 km/h.
Zanimljivo istraživanje u Velikoj Britaniji
Zanimljivo istraživanje je proveo Cheng Keat Tang, istraživač na Odjelu za geografiju i okoliš u Londonskoj školi ekonomije i političkih znanosti. Uz istraživanje analizirane su nesreće prije i nakon postavljanja kamera na 2500 lokacija u Engleskoj, Škotskoj i Walesu. Studija se oslanja na podatke prikupljene od Ministarstva prometa i lokalnih vijeća diljem Ujedinjenog Kraljevstva.
"Studija jasno pokazuje da kamere za kontrolu brzine smanjuju i broj i težinu prometnih nesreća. S obzirom na ogroman broj nesreća sa smrtnim ishodom koje se svake godine dogode na našim cestama, uvođenje više kamera moglo bi spasiti stotine života godišnje i učiniti naše ceste sigurnijima za korisnike", rekao je Tang.
Studija je otkrila da se učinci kamera čine vrlo lokaliziranim unutar 500 metara od mjesta na kojima su postavljene. Primjećuje se blagi porast sudara nakon 1.5 kilometara od postavljene kamere.
"Iako je studija otkrila blagi porast nesreća izvan područja s kamerama, ukupno smanjenje prometnih nesreća i smrtnih slučajeva oko kamere više nego nadoknađuje ovaj porast, zaključio je.
Ševrović: Različite kamere služe za različite svrhe
Index je kontaktirao Marka Ševrovića, predstojnika Zavoda za prometno planiranje Fakulteta prometnih znanosti. Ševrović je i ovlašteni revizor cestovne sigurnosti u Republici Hrvatskoj te suradnik Europskog instituta za ocjenu sigurnosti cesta.
On nam je objasnio razlike nadzornih kamera u odnosu na one koje mjere brzinu.
"Postoje dvije vrste kamera, kamere koje koristimo za nadzor prometa i kamere koje se koriste za utvrđivanje i snimanje prekršaja iz domene Zakona o sigurnosti cestovnog prometa.
Ova dva tipa kamera u bitnome se razlikuju jer, osim što služe za različite svrhe, imaju i sasvim drugačije zahtjeve u smislu tehničkih karakteristika. U Hrvatskoj je unazad nekoliko godina postavljen znatan broj kamera za utvrđivanje prekršaja prekoračenja najveće dopuštene brzine kretanja te u tom smislu možemo biti zadovoljni, ali mislim da nije dobro što nemamo više kamera kojima bi se mogli bilježiti i utvrđivati drugi prekršaji.
To su npr. nedržanje dovoljnog razmaka na autocestama, korištenje sigurnosnog pojasa ili mobitela. Takve kamere nisu nikakva novost u zapadnim europskim zemljama te vjerujem kako ih uskoro možemo očekivati i na našim cestama.
Uz to, kamere bi trebalo više koristiti i za utvrđivanje prekršaja u naseljenim mjestima, ali za to je potrebno izmijeniti zakonski okvir i dozvoliti jedinicama lokalne samouprave odnosno gradovima da samostalno uz prethodnu suglasnost policije mogu utvrđivati određene prekršaje iz domene Zakona o sigurnosti cestovnog prometa
Što se tiče kamera za nadzor prometa, njihova primarna svrha jest davanje mogućnosti upravitelju ceste da brzo i efikasno reagira u slučaju nastanka neke incidentne situacije, a isto tako one su vrlo korisne kod utvrđivanja okolnosti nastanka neke prometne nesreće", objasnio je Ševrović.
"Nekad noću nije moguće utvrditi tko je učinio prekršaj"
Pitamo ga pobliže o specifikacijama kamera koje su trenutno na prometnicama.
"Ako govorimo o kamerama za utvrđivanje prekršaja, njihove tehničke specifikacije su vrlo zahtjevne i sve kamere postavljene na hrvatskim cestama nužno moraju zadovoljavati te uvjete.
Kod kamera za nadzor prometa situacija je šarolika, dijelom zbog toga što postoje dionice cesta na kojima su kamere postavljane prije 20 i više godina s tehnologijom koja je tada bila dostupna, a dijelom i zbog toga što je vrlo teško upraviteljima cesta u praksi osigurati da se nabavlja najnovija tehnologija i najbolja kvaliteta uz Zakon o javnoj nabavi koji je u nekim segmentima, nažalost, vrlo krut.
U praksi je čest slučaj situacija da, iako postoji snimka dijela ceste na kojem se dogodio incident, u noćnim uvjetima nije moguće utvrditi čak ni tip vozila zbog velike brzine kretanja vozila i loših noćnih performansi kamere, a kamoli očitati registraciju vozila", objasnio je.
"Kod nas su kamere stacionarne, to je problem"
Odgovorio je na pitanje koliko kamere doista preveniraju prometne nesreće.
"Kamere za bilježenje prekršaja prekoračenja brzine vrlo su učinkovite u pogledu prevencije broja i težine posljedica prometnih nesreća. Njihova učinkovitost je i do 90-95 posto. Nažalost, problem kod tipa kamere kakve se koriste u Hrvatskoj je što su one stacionarne te pokrivaju vrlo mali segment prometne mreže.
Čest je slučaj da vozači znaju gdje su kamere ili se koriste raznim aplikacijama koje ih na vrijeme upozoravaju na lokaciju kamere, pa brzinu vožnje prilagode samo na tom dijelu ceste. Time je bitno ograničena učinkovitost ove mjere.
Puno bolja opcija bilo bi uvođenje takozvane sekcijske kontrole prekoračenja brzine kretanja jer bi se time djelovalo na smirenje prometa na puno većim dionicama cesta i značajnije utjecalo na sigurnost prometa u cjelini", objasnio je.
Kamere se najučinkovitije koriste u Velikoj Britaniji
Pitamo ga o praksi u Europskoj uniji.
"Europska unija u načelu potiče sve mjere koje dovode do smanjenja broja prometnih nesreća i povećanja sigurnosti prometa, to se odnosi i na kamere. Pri tome EU naglašava kako primarni cilj nikako ne smije biti prikupljanje novca kaznama, već upravo prevencija i smanjenje društvenih troškova koji nastaju zbog prometnih nesreća.
Kao dobar primjer istaknuo bih Veliku Britaniju, gdje se kamere vrlo učinkovito koriste u prevenciji raznih prekršaja i na autocestama, ali i u zonama 30, zonama radova i naseljenim mjestima, a kao loš istaknuo bih možda Austriju, gdje su, prema mojem mišljenju, lokacije kamera više odabrane radi maksimiziranja broja utvrđenih prekršaja nego opravdane prevencije i težnje povećanju sigurnosti prometa", napomenuo je.
Husinec: Kamere da, ali ne da se puni proračun
Pitali smo za mišljenje i prometnog stručnjaka i sudskog vještaka Goran Husinca, koji nam govori da nam treba više kamera, ali pod određenim uvjetima.
"Neka kamere budu kod škola, vrića, bolnica, opasnih raskrižja, mjesta na kojima postoji velika mogućnost da se dogodi prometna nesreća ili neka kriminalna radnja. Nisam za to da se kamere postavljaju na mjesta gdje se najlakše vozače lovi u prekršaju.
Tada se samo puni državni proračun, a ta mjesta često i nisu opasna, nego se radi o ravnim dionicama na kojima je dozvoljena manja brzina pa, logično, na takvim mjestima vozači najviše krše dozvoljenu brzinu", objasnio je.
Dodaje kako je Hrvatska prema ostalim europskim zemljama malo pokrivena s kamerama.
"Jasno da ljudi više paze kad ne znaju gdje ih čeka kamera, no mislim da to nije ključno. Moramo znati da mora postojati i izvjesnost kažnjavanja te svi moraju odgovarati pred zakonom, ne smije biti jednakih i jednakijih kao što je to desetljećima slučaj", govori Husinec.
Dadić: Kamere su rješenje kad su sofisticirane
Index je za mišljenje pitao i Ivana Dadića, umirovljenog profesora s Fakulteta prometnih znanosti.
"Kamere su rješenje kad su sofisticirane, ali pitanje je koliko su dobre. Ne mislim da će kamere riješiti sve probleme, ali hoće sigurno dio problema. Danas imate puno kamera, ali pitanje je kakva im je kvaliteta jer nisu sve jednake kvalitete. Postoje ipak neke bitnije stavke koje treba ispuniti.
To nisu strože kazne, one su dovoljno stroge, već izvjesnost kažnjavanja mora biti velika. Kad napravite prekršaj, da je moguće svakog počinitelja uhvatiti. Zato je budućnost u GPS trackingu, u satelitskoj navigaciji. Prometna znanost tu zna što treba napraviti, ali to nije uvijek jednostavno", objasnio je Dadić.