O DEMONTAŽI hrvatske države govorio je nedavno premijer Andrej Plenković.
>>Plenković: Neki akteri rade na demontaži države. Na tapeti su HNB, DORH, HRT...
Nije obrazložio tko to demontira državu, već je samo govorio o demontaži HNB-a, HRT-a, Vrhovnog suda... Ne, nije se tu radilo o nezgrapnoj rečenici, onome što se može objasniti sintagmom da se pogrešno izrazio.
Nije se pogrešno izrazio, premijer to misli, o čemu govori činjenica da je ponovio isto, razmaženo kazavši da je on svoje kazao pa neka se sad o tome priča.
Dakle, govoreći o tome, a ne iznijevši dokaze, šef države sveo se na teoretičara zavjere, nekoga tko se bavi usputnostima pored realnih izazova i problema.
A kakvi su drugi?
Ovakvo nešto nije govorio nijedan hrvatski premijer. Radili su neke druge stvari, možda bolje, možda gore, ali ovakve napadaje paranoje nisu imali.
No, koliko bolje, a koliko gore su se drugi ponašali?
Odlučili smo provjeriti tko je, uistinu, najgori hrvatski premijer.
Odlučili smo krenuti od 2000. godine, nakon smrti autokrata Franje Tuđmana, kad se prešlo na parlamentarni sustav, a premijeri su prestali biti glineni golubovi na Tuđmanovu okidaču.
Prije 2000. godine premijeri su bili Stipe Mesić, Josip Manolić, Franjo Gregurić, Hrvoje Šarinić, Nikica Valentić i Zlatko Mateša.
Račan - reformirani ljevičar
Prvi premijer sa stvarnom političkom težinom bio je Ivica Račan. On je vlast preuzeo 2000. godine te je premijer bio do 2003. godine.
Bivši komunist, zatim reformirani ljevičar, danas se opisuje kao onaj koji je svojom mirnoćom u zemlji političke strasti smirio te tada tuđmanovski izoliranoj Hrvatskoj otvorio vrata Europe i svijeta.
No, radi "mira u kući", dojam je kako se Račan ipak nije uspio dovoljno obračunati sa šovinizmom i nacionalizmom 1990-ih, uostalom on je taj koji je svima poslije u amanet ostavio i nesretni "za dom spremni" pozdrav.
Problem sa ZDS
Dakle, grb HOS-a legaliziran je za vrijeme vlade premijera Ivice Račana prilikom registracije Udruge bojovnika Hrvatskih obrambenih snaga. Zahtjev za registraciju grba HOS-a prihvaćen je rješenjem tadašnjeg Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave još 3. travnja 2001. godine.
Nije to Račanu bilo sporno, a što je bilo poslije, odnosno koliko sve druge političke opcije ZDS legitimiraju upravo zahvaljujući ovome, itekako znamo.
A Račan je i jedini koji generale nije izručio Haagu, očito zbog tada snažnih kritika desničara (pamtimo i protest 100.000 ljudi koji su se okupili na splitskoj rivi), a koji su Račanu upravo zamjerali njegovu komunističku prošlost.
Račan je tako odbio optužnicu protiv Ante Gotovine, misleći da je ona nepovoljna po Domovinski rat. Smatra se kako je taj potez Gotovini omogućio da pobjegne iz Hrvatske. Sličan scenarij bio je i kad je stigla optužnica haškog tribunala za Janka Bobetka. Račan ju je odbacio, a Bobetko je uskoro umro. Nakon njegove smrti, optužnica je odbačena.
No, Račanovo izbjegavanje haških optužnica, a sve kako bi se približio braniteljskoj populaciji, ugrozilo je i tadašnje pregovore Hrvatske oko ulaska u Europsku uniju.
Piranski zaljev
Zamjera se Račanu i sporazum sa slovenskim mu kolegom Drnovšekom iz 2001. oko Piranskog zaljeva, a prema kojemu bi 80 posto Piranskog zaljeva pripalo Sloveniji, čime bi ona dobila pristup međunarodnim vodama, a Hrvatska bi zadržala morsku granicu s Italijom.
Hrvatski parlament je Sporazum odbio, a potpis opunomoćenice hrvatske vlade Olge Kresović-Rogulje je proglašen parafom bez pravnog značenja. Zbog ovog sporazuma političari na desnici su Račana optuživali za veleizdaju.
Sanader je lopov
Račana je na izborima 2003. porazio HDZ-ov Ivo Sanader. Sanader sad služi zatvorsku kaznu zbog izvlačenja novca iz državnih institucija i tvrtki u aferi Fimi media. Premijer je bio do 2009. godine.
Za vrijeme svoje vladavine, Sanadera se smatralo i onim koji je uspio "omekšati" hrvatsku desnicu koja, dojam je, nikad nije bila mirnija nego kad je premijer bio Ivo Sanader. Dakako, tu je bio i napredak koji se tiče pregovora oko ulaska u Europsku uniju, ali i glasovita rečenica "Hristos se rodi", riječi su to koje su trebale biti izrečene, a rekao ih je baš Sanader.
No presuda je dokazala - čovjek je bio lopov.
Dakle, njegova vlast bila je neupitna sve do 2009. godine, na pola drugog mandata, kada je sazvao konferenciju za novinare.
"Ja sam svoju dionicu odradio. Sad je vrijeme za druge. Hvala vam svima na suradnji", rekao je na konferenciji za medije na kojoj je obznanio svoju ostavku.
Nešto kasnije pobjegao je u Austriju, gdje je uhvaćen, pa je uz pratnju rotirki vraćen u Hrvatskoj, a optužnice su se redale.
Fimi Medija, MOL...
Preko agencije Fimi Media izvlačen je novac iz raznih državnih tvrtki. Završavao je ili u crnom fondu HDZ-a ili kod Ive Sanadera. Tako je na prenapuhanim i fiktivnim uslugama koje je Fimi Medija odrađivala za državu izvučeno 143 milijuna kuna, od čega je kod Sanadera završilo nešto manje od 30 milijuna.
>>Od Verone do BMW-a: Kako je Sanader ukrao Hrvatsku
Po državu štetnija, a po Sanadera unosnija bila je prodaja dionica Ine mađarskom MOL-u. Za mito od 10 milijuna eura, isplaćenih preko Roberta Ježića, Sanader je Mađarima prepustio da upravljaju nacionalnom naftnom tvrtkom, iako su u svojim rukama imali samo 47 posto dionica.
Sanaderu se na teret stavljalo i da je prisilio Hrvatsku elektroprivredu, odnosno njenog nekadašnjeg direktora Ivana Mravka, da ispod cijene prodaje struju tvrtkama koje je Sanader odabrao.
Bilanca je katastrofalna
Sanader je optužen i zbog kupovine zgrade za Ministarstvo regionalnog razvoja u zagrebačkoj Planinskoj ulici. Ona je po nalazima vještaka turopoljskom mesaru Stjepanu Fioliću preplaćena više od 26 milijuna kuna. Sam Fiolić priznao je da je Sanaderu u kartonskoj kutiji kući donio 10 milijuna kuna i milijun eura.
Uglavnom, bilanca njegove petogodišnje vladavine Hrvatskom je katastrofalna. Od 2003. do 2009. godine prema ekonomistu i publicistu Draženu Rajkoviću, odnosno njegovoj knjizi „Kako je Sanader ukrao Hrvatsku“, Sanaderova politika i kriminalna hobotnica Hrvatsku je oštetila za 80 milijardi kuna.
Pitanje Kosor i stana
Sanadera je 2009. godine naslijedila njegova najbliža suradnica Jadranka Kosor, žena koja ga je pratila u stopu. Glasovita je i njezina izjava: “Kud Ivo, tud i ja". Kasnije je rekla da je izvučena iz konteksta.
Očita afera Jadranke Kosor jest pitanje stana.
Nekadašnja premijerka je, naime, pravo na stan u 1990-ima ostvarila unutar kategorije "osobe zaslužne za oružane snage RH i Republiku Hrvatsku sukladno odluci ministra obrane". Ministar obrane tada je bio Gojko Šušak.
>>Prošlo je 15 godina, a kosturi su i dalje u ormaru: Afera "Jadrankin stan" isplivala i treći put
To je bio stan tada maloljetne braće Drobac koji su neposredno prije rata izgubili oca, pukovnika JNA, a nedugo zatim i majku. Kako je Index pisao, braća Drobac dobila su izbor koji to zapravo i nije bio; ili će hrvatskom branitelju prepustiti stan, a zauzvrat uzeti njegov puno manji stan na Peščenici, ili će ih on jednostavno izbaciti i svejedno se useliti. Braća Drobac su, pogađate, završila na Peščenici.
Jadranka Kosor je kasnije pravo na kupnju stana u Šeferovoj 4 ostvarila u skladu s odredbom o stanarskom pravu. Odredbom koja u to vrijeme više uopće nije bila na snazi, a čak i da je i dalje vrijedila, Kosor nije zadovoljavala osnovne uvjete s obzirom na to da je u spornom stanu živjela tek koji mjesec. U svakom slučaju, kako je Index pisao, Jadranka Kosor je iskeširala 30.000 tadašnjih njemačkih maraka i postala vlasnica prostranog stana od 90 kvadrata na Ravnicama.
Afere imala kao ministrica
Inače, cijeli niz afera imala je ona kao ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti te potpredsjednica vlade RH.
Kako je pisao Index, Kosor je otpustila je dvoje svojih pomoćnika - Štefaniju Bortek Knešaurek i Marijana Križića, jer navodno "nije znala" da se protiv njih vodi istraga zbog financijskih malverzacija. Tu je i "slučaj Beštek", kada je napadala svoga prethodnika na ovoj poziciji koji je tvrdio kako je ratni invalid Beštek nezakonito primao tisuće kuna pomoći, što se kasnije potvrdilo kao istinito. Kosor je imala problema i sa sigurnosnom provjerom nevladinih organizacija.
Kao premijerku, kako smo naveli, najviše su je pratile optužbe o spornom stjecanju stana od 90 kvadrata u Zagrebu, ali i afere Ive Sanadera, od kojih je pokušala sebe amnestirati.
Milanović dokazao da su svi oni isti
Jadranku Kosor je uvjerljivo na izborima pobijedio Zoran Milanović. Premijer je bio do 2015. godine.
Djelovao je on kao potpuno osvježenje, čovjek koji je recitirao Majakovskog, dovoljno grlat i retorički jak, ali baš zato pokazao se i velikim razočaranjem, zato što je njegova vlada u simboličkom smislu zorno dočarala onu mantru o svima njima koji su isti, dok je u realno-političkom smislu također afere i skandalozne odluke nisu izbjegle.
>>Milanović želi biti predsjednik. Podsjećamo o kakvoj se štetočini radi
Predstečajne nagodbe
Kako je Index pisao, valja tu podsjetiti na predstečajni zakon, prema kojem su bogate poduzetnike otpisom duga spašavali mali dobavljači, a koji je nastao u Milanovićevo vrijeme.
Među spornim predstečajnim nagodbama su one za Varteks, TOZ Penkalu, EPH, Taxi Cammeo, Dalekovod, Ecooperativu, Vino Ilko, Sportinu, Bitechnique, Magmu, Vox, Kerum, Hotele Novi, VIAM...
Uvijek je on štitio, primjerice Milana Bandića zato što mu je garantirao vlast u Zagrebu. Štoviše, nikad ga nije izbacio iz stranke, već je to uradio sam Bandić kandidaturom za predsjedničke izbore 2009. godine.
Premijer Milanović šutio je na sve ono na što je Index upozoravao u predstečajnim nagodbama, pa i kad je DORH intervenirao i zaustavio neke od predstečajnih nagodbi. Ništa za Milanovića nisu značila ni upozorenja Pravnog fakulteta koji je proglasio Zakon o predstečajnim nagodbama - koruptivnim.
SDP na čelu s Milanovićem držao je leđa najkontroverznijem ministru Slavku Liniću koji se nije libio javno izjavljivati da se od svojih korumpiranih prijatelja neće rastati. Kada je došlo do izravnog sukoba Milanovića i Linića, stradao je Linić, no predstečajne nagodbe nastavile su se i dalje.
Štitio Bandića, Sabu...
Tolerirao se i slučaj Željka Sabe kada je stranka govorila o tome da "pojavu treba osuditi, a Sabu spasiti". Ignorirao je do posljednjeg dana Marinu Lovrić Merzel. Pravio se da takve teme nisu dostojne njegova vremena.
Milanovićeva vlada u četiri godine nije provela gotovo nijednu reformu, a sve iluzije o SDP-ovoj vladi kao vladi ljevice raspršile su se nakon debakla s Obiteljskim zakonom kojim su ugrožena prava djeteta i bračnih partnera i Zakonom o socijalnoj skrbi.
Osim toga, Milanović je dio birača izdao i približavanjem desnici.
Mahao je on tako s djedom ustašom, godinama branio Tuđmana i divio mu se do razmjera odbijanja svake kritike tuđmanizma, do razine da je zagrebačkoj zračnoj luci dao ime Franje Tuđmana.
Kao iz helikoptera bačeni Orešković
A njega je 2015. godine naslijedio kao iz helikoptera bačeni Tim Orešković, inače - nepismen u hrvatskom jeziku. Njega su za kandidata predložili Most i Domoljubna koalicija, a potpredsjednici vlade bili su Tomislav Karamarko i Božo Petrov.
Javnost do tog dana kad je Orešković izabran za premijer nije imala pojma tko je taj kanadski državljanin s prebivalištem u Nizozemskoj, čovjek za kojeg nitko nije glasao.
Uglavnom, zbog događanja oko afere Konzultantica, odnosno činjenice da je firma Ane Karamarko poslovala s tvrtkom lobista MOL-a, vlada je pala te je Orešković napustio Banske dvore nakon točno 264 dana.
Ne može se reći da su neki njegovi potezi bili osobito negativni, već je jednostavno cijelo to razdoblje bilo kaotično uz povuci-potegni odnos HDZ-a i Mosta, domoljubno-nacionalističku matricu Karamarka koja je zemlju vratila u 90-e, stupanje na scenu Kolinde Grabar-Kitarović...
Plenkovićevi ministri uz bok Sanaderovim
I, naposljetku, eto nas na Plenkoviću, čiji su ministri po količini afera valjda uz bok onima Sanaderovima. Plenković je na dužnost premijera stupio 2016. godine.
Na prvom mjestu je afera Borg.
>>Plenkoviću ne trebaju Sanaderove afere kad ima vlastitu
Podsjetimo, iz dokumentacije, e-mailova, izjava te članaka koje je objavio Index od svibnja do srpnja 2018. godine jasno proizlazi kako su Andrej Plenković i Martina Dalić ne samo namjerno obmanjivali hrvatsku javnost govoreći neistine o stanju u Agrokoru, nego su i kao premijer i potpredsjednica vlade iskoristili svoje položaje kako bi posebna skupina koju su odabrali mogla zaraditi desetke, ako ne i stotine milijuna kuna na poslovima u Agrokoru. I to nakon stupanja na snagu Lex Agrokora i ulaska posebnog vladinog povjerenika Ante Ramljaka u središte bivše tvrtke Ivice Todorića.
Općenito govoreći, prva Plenkovićeva vlada ona je s najviše korupcijskih afera.
Afere Josipe Rimac,Gabrijele Žalac...
Do kraja mandata, 15 ljudi smijenjeno je iz vlade, 35 ljudi bilo je na čelu ministarstava, dok je ukupnih rošada na čelu ministarstava bilo 38.
Svakako treba spomenuti i aferu Vjetroelektrane u kojoj je uhićena Josipa Rimac. Nekadašnju gradonačelnicu Knina i državnu tajnicu Ministarstva uprave sumnjiči se za kaznena djela trgovanja utjecajem, zloporabe položaja i ovlasti, davanje mita i davanje mita za trgovanje utjecajem te primanje mita. U pitanju je gradnja vjetroelektrana kod Knina koja se planirala u doba kada je Rimac bila na čelu Knina.
Vrijedi istaknuti aferu Softver u sklopu koje je uhićena Gabrijela Žalac zbog izrade softvera teškog oko 16.24 milijuna kuna, koji je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije u vrijeme dok mu je na čelu bila Gabrijela Žalac dodijelilo tvrtki Ampelos.
Ove dvije afere ne povezuju se s Plenkovićem, no radi se o ljudima koje je izabrao, a javnost je s pravom iziritirana s njegovim objašnjenjima.
Hvalospjevi nakon uhićenja Žalac
Tako, primjerice, nakon uhićenja Žalac, on je dotičnu - hvalio.
"Gabrijela Žalac je, dok nije postala ministrica, bila godinama ekspert, stručnjak i to dokazani za europske fondove na različitim instancama u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Moram priznati da nigdje drugdje nisam vidio nekoga tko je imao takvo znanje i entuzijazam, kvalitetu u pogledu poznavanja onoga što se zovu europski fondovi. Mislim da je bila sjajna", rekao je.
"Žalac je napravila u mandatu ogromne iskorake u apsorpciji sredstava", dodao je.
Katastrofalna obnova
No, pored ovih afera treba svakako izdvojiti i skandalozan pristup obnovi poslije potresa, što je sramotan fijasko ove vlade jer još nijedna kuća na Baniji nije obnovljena.
>>Prije godinu dana potresi su uništili Baniju i potpuno razotkrili Plenkovićevu vladu
Ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Darko Horvat ne prestaje davati nesuvisle izjave o obnovi nakon potresa, uporno odbacujući sve kritike na svoj račun.
>>Plenković je na Baniji dobio točno ono što je zaslužio
No, u svakom slučaju, građani su Plenkoviću pokazali što misle o njemu i njegovoj vladi po pitanju obnove. Zvižducima i povicima "hoćemo obnovu" te grudom snijega, kojom ga je pokušalo pogoditi, okupljeno mu je građanstvo dalo do znanja kako od njega i suradnika ne traži dubokoumnu analitiku i komentare, nego konkretne rezultate.
>>Plenković: Tuđman je postavio temelje hrvatskih institucija, hvala mu
Nije se odmaknuo od politike Tuđmana
Osim ovih svih realnih i očitih problema, možemo dodati da ni Plenković, ali niti ijedan njegov prethodnik se nije odmaknuo od politike Franje Tuđmana, a što je važno u duhovnom smislu svojevrsne katarze, odmaka od politike koja se zasniva na 200 bogatih obitelji, nacionalizmu i šovinizmu, a uz što valja podsjetiti i na presudu Međunarodnog kaznenog suda da je Tuđman bio poticatelj udruženog zločinačkog pothvata.
"Tuđman je postavio temelje hrvatskih institucija, hvala mu", rekao je nedavno Plenković, dodajući mantre o velikom državniku, čovjeku koji je preuzeo odgovornost i sličnome.
Tko je najgori hrvatski premijer?
*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa kako bismo smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost vlastitih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.