Foto: Marko Lukunić/ Pixsell
Kako su SDP-ovcima objasnili ustavni stručnjaci, pravi referendum nije moguć, srušio bi ga Ustavni sud, zato moraju tražiti savjetodavni referendum. Vatikanske ugovore potpisale su dvije države, samo bi sabor mogao tražiti izmjene i oko izmjena je potrebno postići konsenzus.
>> SDP traži reviziju Vatikanskih ugovora. Što mislite o tome?
Vatikanski ugovori su četiri međudržavna sporazuma koja su potpisana 1996. i 1998. godine. Točnije, tri su potpisana u prosincu 1996. godine, a zadnji je potpisan u listopadu 1998. godine. Sve ugovore je potpisao tadašnji potpredsjednik vlade Jure Radić. Ugovorima između dvije zemlje najviše je, jasno, profitirala Crkva. Osim izdašnih financijskih dobitaka, Crkva je ovim ugovorima dobila jako velik utjecaj i u drugim sferama civilnog društva, primjerice u obrazovanju.
Zbog prilično kompliciranih odnosa u ugovoru, kao i zbog nedostatka transparentnosti, teško je utvrditi točan iznos koji Crkva svake godine dobiva iz proračuna. Svakako, taj je iznos fleksibilan jer je obveza Hrvatske da Crkvi uplaćuje iznos prosječne dvije bruto plaće pomnožen sa župama u Hrvatskoj. Kako se plaće mijenjaju, a jednako tako i broj župa, jasno je da ovaj iznos varira, a što je bolji standard građana to i Crkva dobiva veći novac.
Također, ugovorom je određeno da će se iz proračuna isplaćivati plaće za vjeroučitelje kojih je oko 3000.
U tri godine Crkva je dobila oko 2 milijarde kuna. Barem znamo za toliko
Vlada je tako krajem prošle godine objavila koliko novaca i iz kojih izvora odlazi na financiranje vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj pa su tako otkrili da je u tri godine, 2014., 2015. i 2016., iz državnog proračuna Katoličkoj crkvi isplaćeno 1,066 milijardi kuna, dok je ukupno svim vjerskim zajednicama u RH isplaćeno 1,123 milijarde kuna.
No ono što su iz vlade tada bili zaboravili napomenuti, a što je otkrio Index, jest činjenica da vlada financira i plaće vjeroučitelja. Dakle, iz brojke od 1,066 milijardi kuna koliko je Crkva dobila u tri godine izostavljeno je barem 900 milijuna kuna.
Naime, posebno istražujući ovu temu prije tri godine otkrili smo kako je tada u osnovnim i srednjim školama bio zaposlen 3001 vjeroučitelj, a za njihove plaće izdvajalo se godišnje oko 218 milijuna kuna. Bio je to službeni podatak Ministarstva znanosti i obrazovanja.
U navedeni iznos od 218 milijuna kuna nisu bili ubrojeni prijevoz zaposlenika te dodaci na plaću kao što su prekovremeni rad, smjenski rad i slično, jubilarne nagrade, pomoći i druge naknade. Kada se doda i to, ispada da godišnji trošak iznosi barem 300 milijuna kuna.
Zašto se Crkva boji dobrovoljnog financiranja?
Da zaključimo, Katolička crkva je iz proračuna za 2014., 2015. i 2016. dobila oko dvije milijarde kuna. A pitanje je što još u tu cifru nije uračunato.
Ipak, svemu usprkos, Vatikanski ugovori u Hrvatskoj su već godinama tabu tema. HDZ iz jasnih razloga ovo pitanje nikada ne poteže jer bi se time zamjerili svom biračkom tijelu. Svi drugi koji se dirnu u ovo pitanje automatski postaju predmet napada te ih se etiketira Jugoslavenima i drugim epitetima iz repertoara hrvatske desnice. Samoj Crkvi, jasno, odgovara način na koji im je financiranje osigurano umjesto da, primjerice, vjernici donacijama financiraju Crkvu. To bi svakako bilo transparentnije i poštenije, no teško je zamisliti da će aktualno vodstvo Crkve u Hrvata na to pristati jer bi to značilo velike promjene u samoj organizaciji, a mnogima se to ne bi svidjelo. Ovako im je jednostavno dobro.
*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.