Nedugo nakon što su HDZ i Domovinski pokret poručili da su postigli dogovor i da će potpisati koalicijski sporazum, Stjepo Bartulica iz DP-a je rekao da će tražiti uvrštavanje četiri točke u koalicijski sporazum HDZ-a i DP-a kojima će uvjetovati svoju podršku - zaustavljanje tzv. ideološke kolonizacije, otvaranje konzularnih ureda za iseljenike, istragu o pandemiji i osnivanje muzeja žrtava komunizma.
"Odnos prema prošlosti kao prema samoposluzi"
Bartuličin zahtjev povjesničar Hrvoje Klasić smatra tipičnim primjerom odnosa prema prošlosti kao prema samoposluzi.
"On ne zahtijeva raščišćavanje i suočavanje s cjelokupnom prošlošću, nego samo s onom koja je njemu ideološki strana. Komunisti i partizani doista su počinili zločine i ne vidim nikakav problem da se na temelju znanstvenih istraživanja organizira i muzej komunističkih zločina", rekao je za N1.
Međutim, Klasić podsjeća da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja, s obzirom na svoju mračnu prošlost, nema muzej Holokausta.
"Pritom su u drugim zemljama Holokaust uglavnom provodili nacistički okupatori, dok je u Hrvatskoj najveći dio stradalih Židova stradao od ustaškog režima. Jedan muzej Holokausta i genocida nad Srbima i Romima bi doista trebao postojati. Dakle - da, muzej žrtava komunizma trebao bi postojati, ali volio bih da gospodina Bartulicu pitaju slaže li se da onda bude i muzej žrtava ustaškog režima", napominje Klasić.
"Zašto ne predloži osnivanje muzeja Domovinskog rata"
Kaže kako mu je još zanimljivije što Bartulica nije predložio osnivanje nacionalnog muzeja Domovinskog rata.
"Očito mu manje znači Domovinski rat nego što mu znači obračun s komunizmom. Sve je to demokratski i opravdano, ali ako krenemo otvarati muzeje samo jednih žrtava, a ne odnositi se na jednak način prema svim žrtvama, to onda pokazuje da se ne radi ni o kakvom suočavanju s prošlošću, nego ideološki motiviranom činu", dodao je.
Klasić pritom podsjeća kako se ovih dana nije obilježavao Dan oslobođenja Zagreba (8. svibnja) i kraj Drugog svjetskog rata.
"Nema naroda i države u Europi koja se može ponositi i pohvaliti tako masovnim organiziranim i efikasnim antifašističkim pokretom otpora kakav je bio u Hrvatskoj, odnosno u bivšoj Jugoslaviji. I nema glavnog grada u Europi čiji su građani u tolikom broju sudjelovali u antifašističkom pokretu kao što je Zagreb. Svaki šesti stanovnik Zagreba, njih otprilike 50 tisuća, na ovaj ili onaj način je sudjelovalo u pokretu otpora. A otprilike 20 tisuća ih je ubijeno ili poginulo. Sramota je da u Zagrebu nemamo muzej antifašizma i pokreta otpora. Valjalo bi također pitati gospodina Bartulicu slaže li se s time ili smatra da Zagreb 1945. nije bio oslobođen, nego okupiran", kazao je Klasić.
"Barem jedan pano i o Franji Tuđmanu"
U simboličkom smislu i na tragu sličnih muzeja u Europi, poput Muzeja sjećanja na žrtve komunizma u Sigetu u Rumunjskoj ili Međunarodnog memorijalnog muzeja žrtava komunizma u Tallinnu u Estoniji (koji će biti otvoren 2026. godine), smještenih u nekadašnjim zatvorima, bivša kaznionica na Golom otoku bila bi možda najprimjerenije mjesto za takav muzej i u Hrvatskoj. No, Klasić napominje kako bi u tom slučaju problem bila činjenica da su na Golom otoku većinom stradavali sami komunisti.
"Ne znam gdje bi se gradio takav muzej, ali volio bih da barem jedan pano u tom muzeju bude posvećen čovjeku koji je u vrijeme zločina na Bleiburgu, hapšenja Stepinca i u svim najvećim poslijeratnim zločinima upravo napredovao u vojnoj i partijskoj hijerarhiji, a to je Franjo Tuđman. Nadam se da će i za njega kao nekadašnjeg partizana, komunista i generala JNA, koji ni iz Komunističke partije ni iz JNA nije izašao sam, tamo biti mjesta", zaključio je Klasić.
Slični muzeji postoje diljem Europe
Uz već spomenute, slični muzeji posvećeni komunističkim zločinima i žrtvama komunizma postoje u nizu postkomunističkih zemalja. U Pragu u Češkoj od 2001. postoji Muzej komunizma. U Košicama u Slovačkoj postoji multimedijalni Muzej žrtava komunizma. U Budimpešti u Mađarskoj 2002. otvorena je Kuća terora, muzej posvećen žrtvama nacizma, fašizma i komunizma. U Berlinu još od 1990. postoji Muzej Stasija, zloglasne tajne službe u Istočnoj Njemačkoj. A u Latviji je 1993. osnovan Muzej okupacije Latvije čiji postav se odnosi na razdoblje u kojemu je Latvija bila pod komunističkim režimom Moskve, a kratko i pod okupacijom nacističke Njemačke.