BORIS DVORNIK i Bata Živojinović, jedni od najvećih glumaca s prostora bivše Jugoslavije, u Temi dana Dnevnika Nove TV razgovarali su putem video linka, te su kazali kako je njihova pomirba simbolična, jer se odnosi na cjelokupni hrvatski i srpski narod.
Bata Živojinović javio se iz bolnice u Beogradu, a Boris Dvornik iz studija splitskog dopisništva Nove TV.
Voditelji u studiju prvo su se obratili Bati Živojinoviću, koji je na upit kako je, odgovorio "Dobro sam, ne može biti gore". Boris je na isto pitanje kazao kako je dobro, ali da mora govoriti kao i Bata jer je tako navikao u životu, pa je dodao "Ne može biti gore".
"Dragi moj Borise, slušaj ti mene. Ja bih ti srce dao da ono nešto vrijedi. Nadam se da ćemo imati vremena ispričati se kad dođeš. Ja tebe samo vidim i opet mi je puno srce" - rekao je Bata na početku razgovora obraćajući se Borisu.
"Nije tako tragično i strašno kao što se priča. Mnogi su bili na takvim operacijama. Ja želim tebe vidjeti, da dođeš uoči operacije, pa da sve dobro prođe i da se nastavimo družiti kao i prije 50 godina." - nastavio je Bata pozdravljajući sve gledatelje Nove TV i čitav hrvatski narod "od sveg svojeg srca ovakvog kakvo je".
Nakon što su voditelji Borisa pitali što on ima za reći, kazao je "Svašta", a Bata se nadovezao "... Ali nije za televiziju".
"Proteklih godina nije bilo mržnje između nas" - rekao je Bata, a Boris je dodao "Samo nesporazuma".
Bata je pojasnio i kako je oporavak uz Borisa zaželio jer nema boljeg prijatelja od njega, unatoč tome što dugo godina nisu razgovarali.
"Prvi put smo se čuli prije par godina, za vrijeme rata nismo razgovarali. Ali to nije naša greška, to što se dogodilo. Naše prijateljstvo je opstalo i ja se nadam da će trajati još vrlo dugo" - rekao je Bata.
Tada je Boris počeo opisivati kako je došlo do tog prvog razgovora nakon dugogodišnje šutnje: "Prije tri godine smo se prvi put čuli. Ja sam ga zvao iz Crne Gore, gdje sam nešto snimao, a tamo sam upoznao jednog mladića koji je imao njegov broj mobitela. Razgovarali smo sigurno oko pola sata, o svemu, dugo, iako s obzirom na to što si imamo reći bio je to kratak razgovor. Kad bi mi živjeli jedan do drugog nikad se ne bi rastavljali. No, ono što smo rekli nikad neće proći pored nas".
"Prekjučer kad smo razgovarali shvatio sam tek da je stvar s Batinom bolešću malo ozbiljnija. Ja sam ga zvao i mislio sam da je otišao u mjesto svojih roditelja, nisam znao da je u bolnici. Kad mi se javio i kad mi je rekao što mu je, tu večer nisam mogao spavati. Cijelo vrijeme smo moja supruga i ja mislili na njega" - opisao je Boris kako se osjećao kad je saznao što se dogodilo s Batom.
"Svašta smo mi skupa preživjeli i puno filmova snimili. Najduže smo radili Bitku na Neretvi. Film se snimao godinu i pol, a kako je filmska ekipa bila velika Bata i ja smo uvijek spavali u istoj sobi. I Ljubiša Samardžić je tada bio s nama." - prisjetio se Boris, te kazao Bati kako ima puno poruka i pozdrava od kolega i prijatelja iz Hrvatske, te da svi pozdravljaju njihovu pomirbu.
"Ta podrška našem druženju i prijateljstvu je simbolična, mislim da se odnosi na cjelokupni hrvatski i srpski narod. Ne postoji biće u Hrvatskoj i Srbiji da se protivi našem prijateljstvu. Mene nije iznenadilo toliko poziva. Ovom svijetu je dosta svega što se događalo" - rekao je Bata.
"Kad ga vidim prvi put uživo ja ću njega prepoznati, ali će on mene teško prepoznati. Bojim se jakih emocija pri prvom susretu, one ovog trenutka nisu poželjne, čovjek u našim godinama sklon je suzama, ali ću pokušati da ne dižem tenzije jer mi to u ovakvom stanju nije potrebno." - odgovorio je Bata na upit što će učini kada prvi put vidi Borisa.
"Ja bih svašta napravio kad prvi put vidim svog prijatelja Batu. Ono što je on rekao je potpuno točno, mi ne nosimo prijateljstvo samo sebi, već svima. Ono što mi Bata kaže ja ću napraviti. Ja ću ga posjetiti prije operacije, i čekati da bude operiran. Za nekoliko dana ćemo se čuti pa ćemo se dogovoriti kada stižem u Beograd" - zaključio je Boris Dvornik.
A.H.