ČITALI ste, pa makar nekoliko poglavlja, roman Na Drini ćuprija? Bijaše taj most ponos onog koji ga je financirao, ponos graditelja, ponos grada i ponos cijelog Carstva. Slično kao što je nekada još prije bio Dioklecijanov akvadukt. Slično i kako je otvoren most kopno-Krk. Lukovi koji se izdižu iznad mora, iznad rijeke ili duboke nizine uvijek su predstavljali uspjeh čovjeka, uspjeh inženjerskog umijeća, uspjeh tehnološke civilizacije.
Čak i u ovoj sivoj i depresivnoj Hrvatskoj, mostovi i vijadukti na kojima leži autocesta A1 govore kako se može bolje i više. Govore kako je moguća i jedna ponosita i gorda Hrvatska. A onda, kada u glavnom gradu ove države, Zagrebu, počnu otpadati dijelovi s mostova, onda to nije samo tehnološki problem jednog grada. Onda je to civilizacijski problem, odnosno problem propadanja civilizacijskih vrijednosti unutar ove države.
Najmanji je problem popraviti mostove. Morati će ih popraviti kako god znaju jer eto, rupa je previše vidljiva pa je došla do novina i portala i potom do nadležnih inspekcija, pitanje je kako to da su mostovi u takvom stanju. Kako se moglo dogoditi da su neodržavani toliko godina?
Beč u 21. stoljeću, u Zagrebu se urušava napravljeno prošlom
Nekoliko stotina kilometara od Zagreba, u Beču, gradu koji je izgubio svoje carstvo prije više od 100 godina, u isto vrijeme saznajemo da počinju voziti autobusi bez vozača. Nakon dvije godine ispitivanja, počele su prve autonomne vožnje električnih autobusa, a prijevoz je za putnike još i besplatan. Dva grada udaljena svega nekoliko stotina kilometara, dva grada koja su stotinama godina bila u istoj državi – i dvije totalno različite sudbine. Beč uvelike ušao u 21. stoljeće. U Zagrebu se ruši ono što je napravljeno u prošlom stoljeću.
Zašto je to tako? Prva stvar – Beč cijeni pamet. Dva nova autonomna autobusa bez vozača na električni pogon dio su projekta u koji su bili uključeni Austrijsko ministarstvo prometa, Wiener Linien, Austrijski tehnološki institut, Kuratorij za sigurnost u prometu, Organizacija za kontrolu kvalitete TÜV Austria, Siemens AG Österreich te francuski proizvođač autobusa Navya. Dakle, oni su angažirali svu pamet koju su imali, pa još i malo pameti iz Francuske i nakon ova dva autobusa doći će ih 20, pa će ih onda prodavati 200. Možda i 2000. A kod nas?
Bandić stručnjaka usporedio sa svojom bakom i njenim znanjem o Mount Everestu
Zagrebački gradonačelnik je najbolje pokazao kako je kod nas sa stručnjacima i strukom. Nakon što je državni tajnik Željko Uhlir izrazio ozbiljnu zabrinutost zbog stanja zagrebačkih mostova Milan Bandić, politolog po struci, komentira u trećem licu: „Pozovete gospodina Uhlira da govori o mostovima, pravnik, to je isto kao da moja baba govori o Mount Everestu. Jeste vidjeli što gradonačelnik Bandić radi?”. A državni tajnik Željko Uhlir je četiri godine studirao na Građevinskom fakultetu, pa je onda radio kao pripravnik da može položiti stručni ispit jer bez toga diploma građevinara malo vrijedi, pa je s vremenom i još polagao te postao sudski vještak za građevinu. Usput je predavač na Tehničkom veleučilištu i ima i objavljenih radova. I onda ga „gradonačelnik Hrvatske“ koji je završio faks nakon kojeg je radio kao „stručno-politički radnik za ONO i DSZ“ uspoređuje sa svojom babom. A dovoljno je vidjeti po prometnim gužvama kako gradonačelnik uspješno „radi“.
Srećom, državni tajnik je neovisan o gradonačelniku, no zamislite kako bi bilo da Željko Uhlir danas radi u gradskoj upravi, gdje je radio prije 15-ak godina. Bi li ga itko kao stručnjaka poslušao ili bi stanje mostova procjenjivao politolog Milan Bandić? Kako je onda u drugim razvojnim segmentima, poštuje li se struka ili je bitno što gradonačelnik kaže? Tko živi u Zagrebu – procijenite sami.
A kakvo je stanje mostova možete i sami pogledati, vjerujem da za zaključak čak i ne treba biti sudski vještak za građevinu.
Austriju vodi struka, a Hrvatsku jeftina politika
Beč i Zagreb u istom tjednu. Jedan uvodi samovozeće autobuse, drugome propadaju mostovi, propada ono u što su generacije ulagale i što su generacije gradile. Zašto? Upravo zato što Beč vodi struka, a Zagreb prazna priča i narodne doskočice. Jeftina politika i populizam koji se ismijava sa strukom i stručnjacima. Ima naravno u nas takva politika ismijavanja struke i stručnjaka prilično pristalica, ali upravo i radi takve politike koja negira struku nam je ovako kako je.
Oni u Beču su svjesni kakav mora biti velik grad u ovom stoljeću, a u Zagrebu, satima stojite u prometnim gužvama, gubite dragocjene sate i usput plaćate najveći prirez u državi. Niste li, dragi građani Zagreba, ipak sami krivi i za gužve i za mostove i za sve drugo što ne funkcionira?
Svojim glasovima doveli ste sadašnju vlast i svojim glasovima držite tu istu vlast – pa slobodno slušajte priče o babama i Mount Everestu. Kada se bira lokalna samouprava, postoji jedna velika razlika u odnosu na državne izbore. Umjesto hrpe anonimusa sa stranačkih lista koje su tamo postavili šefovi stranaka, imate svoje poznate ljude, imate i biranje gradonačelnika imenom i prezimenom. I upravo kako ste odabrali – tako vam je. Nisu Austrijanci nešto posebno pametniji, niti više obrazovani niti puno radišniji od nas. Razlika je samo jedna, oni daju glasove onima koji znaju, a ne onima koji pričaju o svojim uspjesima u trećem licu.
Hoćete još jedan savjet? Nikada na izborima nemojte zaokružiti onoga tko o sebi priča u trećem licu, bit će bolje i vama i Hrvatskoj.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala