Vili Beroš je potrošio vlastiti ugled, moralni, ljudski, liječnički, sve ono što ide uz liječnički poziv - za proviziju ili omogućavanje provizije od koje možeš kupiti auto više srednje klase s kožnim paketom, ali bez panoramskog krova.
Najjadniji i najprimitivniji način uzimanja javnog novca - digni malo cijenu pa isplati razliku. Danas u ovo vrijeme umjetne inteligencije, otvorenih bankovnih računa (bankarska tajna ne vrijedi za državu), praćenja svih mogućih komunikacija, dignu cijenu na javnoj nabavi i uzmu proviziju… Koja beskonačna bahatost!
> IZ MINUTE U MINUTU Uhićen Beroš, Plenković ga je smijenio
Shvaćate li uopće koliko moraš biti samouvjeren, bahat, koliko moraš moralno pasti i biti kao ministar jednostavno glup da se uvučeš u muljažu oko nadzirane javne nabave uzevši mito za sebe ili ga omogućivši nekim drugima? Oko nečega što se javno objavljuje, oko nečega na čijoj realizaciji sudjeluje nekoliko desetaka, možda i stotina ljudi, oko nečega što od oglasa do objave treba potpisati brat-bratu 10-15 ljudi?
Ministar se prodao za jedno i pol godišnju plaću
Ministar, koji po novome ima preko 4000 eura plaće, uvukao se u primitivnu i jadnu igru oko provizija za koliko, ako je vjerovati EPPO-u, 75.000 eura (evo kaže Turudić da Beroš nije primio mito, samo je "trgovao utjecajem"). Sve što je u životu radio, sve što je u životu postigao, sve za što se zalagao – isprljao je, zamazao i uništio za 75.000 eura, nebitno uostalom za sebe ili kojeg svog pulena. Potpuno moralno posrnuće.
Kriminal, ovaj materijalni, ponekad možemo shvatiti, razumjeti (razlikujte ovo od opravdati, ne govorim o opravdavanju istog!). Netko radi za malu, minimalnu plaću, pa ide uzimati iz skladišta kako bi si podigao standard. Netko upadne u dugove u kladionici (da, to postane ovisnost!) pa uzme novce iz blagajne trgovine u kojoj radi. Znamo, treba ih procesuirati, znamo, trebaju biti kažnjeni, znamo, trebaju odležati svoje i, znamo – kada iziđu iz zatvora, neka nastave svoj život kao i drugi građani.
Ali kada ministar dobije ili trećemu osigura proviziju, kada ugled liječnika, ugled ministra, vlade, stranke, svega – stavite na vagu i sve to bacite da biste uzeli ili omogućili proviziju u iznosu plaće koju zaradite za godinu i pol, onda to ne znači samo da ste pohlepni za novcem i spremni na kriminal – to znači da ste moralna nula.
A dodatno, ako to radite s nabavom medicinske opreme – gdje izravno kupnjom nečeg skupljeg onemogućavate da se kupi nešto dodatno, neka druga oprema, jer sredstava nema beskonačno – onda ste prekršili i Hipokratovu zakletvu.
Beroš je Plenkovićev čovjek i Plenkovićeva odgovornost
Ovo hapšenje ministra na funkciji nešto je što se ne događa često – i naš premijer Andrej Plenković ne može ostati izvan toga. Ne može ostati samo na: "Zgrožen sam, ovo je čin izdaje. Neugodno je, najneugodnije", kako kaže Plenković.
Budimo jasni: ministrom se ne postaje po javnom natječaju. Ministrom se ne postaje ni po javnom pozivu. Ministrom se ne postaje tako da neka komisija, povjerenstvo, što li već, ispita kandidate i predloži najboljeg. Ministar se postaje tako da te premijer, konkretno Andrej Plenković, predstavi u saboru kao svog čovjeka. Čovjeka od povjerenja. Stoga ovo nije samo jedno profesionalno, ljudsko i liječničko posrnuće jednog čovjeka, već bivšeg ministra Vilija Beroša, ovo je i moralna odgovornost premijera Andreja Plenkovića.
Ovo je moralno posrnuće cijele vlade, jer vlada je kolektivno tijelo u kojem se očekuje da ministri stoje jedan uz drugog. Sjećate se kada je upravo Plenković zatražio razrješenje Mostovih ministara jer nisu prihvatili nešto što je trebalo biti prijedlog vlade? To je zatražio zato što se očekuje da vlada radi kao tim.
Pa, evo kakav vam je tim. Hapse vam članove tima rano ujutro, ono, neobrijane, krmeljave i u šlafroku.
Još jučer je u ime vlade bahato pregovarao sa štrajkašima
Još je jučer ministar Beroš (u ime vlade, koeficijente na plaće potpisuje premijer!) pregovarao sa štrajkašima iz sustava zdravstva. Pregovarao je gledajući s visine, bahato. Vikao je: "Neću pristati na ucjene!" Danas je već bivši ministar i u istražnom zatvoru.
Zamislite uopće te razine bahatosti, s visine govoriti o štrajkašima koji traže parsto eura veću plaću, a s druge strane zamračiti ili omogućiti zamračivanje 75.000 eura, i to, ako je vjerovati EPPO-u, dignuti cijene kako bi se isplatila provizija. Uzeti od novca za medicinsku opremu!
Ministar Beroš je prodao sve što kao čovjek ima za cijenu boljeg auta, za cijenu pola jednosobnog stana u Zagrebu. Kaže Hipokratova zakletva u onom starom, izvornom tekstu: "Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno." Ugled je danas za Beroša nepovratno nestao. Hipokratova zakletva postade Hipokritovo prokletstvo.
Turudić zaboravio da nije Berošev odvjetnik
Na kraju, kako bi cirkus državnih institucija bio zaokružen – javi se osobno glavni državni odvjetnik Ivan Turudić. Održi tiskovnu, onako smjelo i oštro – i napadne ne korupciju oko javne nabave, nego napadne europske tužitelje! One koji su pokrenuli akciju. Napao je europske tužitelje što nisu obavijestili USKOK i DORH da istražuju Beroša te je rekao da će on odlučiti o tome tko je nadležan za cijeli predmet.
Umjesto da se poklopi po ušima jer domaća tijela nisu pronašla ništa problematično – Turudića jako nervira to što su europska tijela pronašla nešto kriminalno. Ili možda imaju drugačije standarde što je zakonito, a što nije?
Dodatno, iz EPPO-a su u priopćenju napisali kako terete Beroša i još sedam osoba te su napisali jasno i nedvosmisleno kako postoji sumnja da je Beroš primio mito, a Turudić nam je lijepo razjasnio da već bivši ministar nije primio mito, već netko drugi, a "Beroš je osumnjičen za trgovinu utjecajem". Realno, ovako biste postupali da ste Berošev odvjetnik, ne glavni državni odvjetnik…
Po kojim cijenama su onda oni s niže razine?
Nama ostaje na razmišljanje – sve ovo za 75.000 eura. Ako za te realno nevelike novce možete kupiti ministra, ako za te novce ulazi u rizično muljanje onaj na vrhu ljestvice kojega nadzire hrpa ljudi i tijela kao što je EPPO, za koliko možete kupiti one na nižim razinama? Postali smo država gotovo pa javnih cjenika kriminala.
Evo, prije par dana – za progurati auto na tehničkom pregledu, 20-50 eura. Za uvaliti medicinsku opremu – 75.000 eura ministru. Ostali cjenici su valjda tu negdje između.
Čini se da je glavni problem u Hrvatskoj ipak Ured europskog javnog tužitelja, jer eto stranci nemaju osjećaja za naše specifičnosti, za normalu da se nekome poslovno "pomogne" namještanjem natječaja i da se podijeli koja provizijica. No, ne brinite, ako stvari zapnu, pa EPPO ne shvati naše kulturne specifičnosti, tu je ipak Turudić koji će odmah smisliti dobru obranu bivšeg ministra. Zaboravi čovjek tko ga plaća i na čijoj strani treba biti…
Što na kraju reći nego se sjetiti stihova legendarnog A. G. Matoša, pisanih prije više od sto godina:
Izbori su srećno prošli,
Novi ljudi su nam došli,
Ja sam već posijedio,
A Hrvatu, siromaku,
Još je veći mrak u mraku,
Otkad je pobijedio.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala