NAKON što je američki predsjednik Joe Biden napokon prekinuo šutnju o rastućem kaosu u Afganistanu, europski saveznici, koji su polagali velike nade u resetiranje transatlantskog saveza, ostali su zbunjeni.
Nisu bili razočarani sadržajem Bidenova obraćanja, već u stajalištu "America First" vođe slobodnog svijeta koji pere ruke od globalnog problema. Čini se da je jednostrana odluka o povlačenju donekle u suprotnosti s Bidenovom tvrdnjom po ulasku u Bijelu kuću da se "Amerika vratila", piše CNN.
Mračna stvarnost
Kriza poput ove u Afganistanu nekima je osvijestila mračnu stvarnost da je bez Amerike ograničena neposredna sposobnost Europe da kontrolira svoju sudbinu. Od Londona do Pariza i Bruxellesa do Berlina, iznenadni pad Kabula razotkrio je ograničenu europsku diplomatsku snagu, vojne sposobnosti i političku stabilnost. Diplomati i dužnosnici diljem kontinenta privatno su izrazili svoje žaljenje zbog situacije, jer ako SAD kaže da je gotovo, onda je gotovo.
Britanski ministar obrane Ben Wallace iznio je mišljenje da je povlačenje pogreška te ocijenio da su talibani pobijedili. Dužnosnici britanske vlade rekli su za CNN da su pokušali potaknuti Trumpovu i Bidenovu administraciju da uspore povlačenje, ali ih nisu uspjeli uvjeriti. Wallace je u nedavnom intervjuu za Sky News rekao da je nakon američke odluke o povlačenju bilo jasno da i svi saveznici moraju otići.
Biden je šokirao europske dužnosnike
Više europskih dužnosnika i diplomata prenijelo je CNN-u svoj šok Bidenovom tvrdnjom da je jedini interes SAD-a u Afganistanu neutralizirati teroriste koji su napali SAD 2001. godine i spriječiti buduće napade na američko tlo. Oni strahuju od humanitarnih i političkih posljedica masovne migracije iz zemlje kojom upravljaju militanti koji su povijesno skrivali teroriste i koja je kopnom povezana s kontinentalnom Europom.
Bez američke kontrole nad situacijom, Europa je nedvojbeno izloženija. Kao što je rekao jedan EU dužnosnik: "Kad je Amerika okrenula kurs prema Siriji, izazvala je krizu u Europi, a ne u SAD-u." Bivši američki predsjednik Barack Obama okrenuo se protiv vlastite odluke o napadu na režim sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, nakon izvješća da je ovaj bojnim otrovima napao vlastite građane, a posljedice te odluke osjećaju se i danas.
Ne samo da su se milijuni Sirijaca slijevali u Europu tražeći utočište, već je vakuum koji je ostavila Amerika ponudio prostor terorističkim skupinama za izgradnju baza iz kojih mogu pokrenuti i nadahnuti napade diljem svijeta. Geografija i povijest sugeriraju da će, nakon što Amerika ode i talibani preuzmu potpunu kontrolu nad Afganistanom, ostati obični građani kojima će se u strahu od progona svaki pokušaj bijega iz zemlje učiniti privlačnim.
U Europu stižu izbjeglice
To znači da bi Europa uskoro mogla očekivati brojne ljude koji traže utočište, što samu Europu, a posebice EU, stavlja pred niz problema. Ako brojke izbjeglih iz Afganistana budu poput brojki izbjeglica iz ratom razorene Sirije 2015. godine, EU ima dvije mogućnosti - platiti regionalnim susjedima da zadrže izbjeglice ili se dogovoriti o kvotama u bloku od 27 zemalja.
Politički, EU nije u poziciji za postizanje takvog sporazuma pa se naginje prvom. Međutim, Bruxelles je to pokušao još 2015. godine, kada je turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu dao novac za zaustavljanje priliva migranata.
"Naučili su pogrešne lekcije iz 2015. godine, kad je dogovaranje s Turskom dramatično propalo jer je Erdogan odlučio da je politički zgodnije koristiti te ljude kao oružje, dopuštajući im da krenu prema Grčkoj", kaže Zoe Gardner, savjetnica u Vijeću za dobrobit useljenika.
Činjenica da je Erdogan uspio iskoristiti izbjeglice kao oružje bila je, smatra Gardner, simptom populističkih političara koji tretiraju ljude koji bježe iz ratnih zona kao opasne i nešto čega se trebaju bojati.
"To znači da su ljudi sami po sebi sumnjičavi prema njima, pa iz toga prema njima proizlaze negativni osjećaji. To često znači da se prema njima loše postupa i tjera vlade da poduzmu strože mjere da ih zaustave. Što, nažalost, znači da su oni koji odluče doći ranjivi prema krijumčarima i trgovcima ljudima", kaže Gardner.
Tineke Strik, članica odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta, pesimistična je u pogledu političke volje za postizanje sporazuma oko prihvaćanja izbjeglica. S druge strane, to vjerojatno znači još gore uvjete za ove ionako ranjive ljude.
Europske vodeće stranke koriste jezik desnice
"U mnogim članicama EU postoji anti-izbjeglički osjećaj, kako u vladi tako i u oporbi. To ne samo da okreće političke protivnike jedne protiv drugih, već i nacije koje vide politički kapital u zauzimanju tvrđeg stava. U pograničnim zemljama to bi moglo značiti ograde i suzavac protiv ljudi koji bježe iz najstrašnijih uvjeta", rekla je Strik za CNN.
Dužnosnici EU vrlo su svjesni brojnih rizika neprijateljskog stava prema migrantima. Nakon migrantske krize 2015. godine, ekstremna desnica i euroskeptične skupine ostvarile su značajnu političku dobit kroz retoriku protiv migranata i protiv EU. Neki od tih političara bili su toliko uspješni da su pomaknuli teren političkog centra.
U Francuskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj i Danskoj vodeće političke stranke sada koriste jezik krajnje desnice kako bi zaštitile svoju bazu.
To pomaže populističkom narativu da su kroz prošlost legalne i ilegalne rute u Europu iskorištavali ljudi koji su pokušavali izvesti napade u kontinentalnoj Europi, iako je očito da takvi ljudi predstavljaju vrlo malu manjinu. Kombinacija sigurnosnih problema, antimigrantskih osjećaja, retorike protiv EU i država članica koje žele stroži pristup zagorčava život Bruxellesu, koji se predstavlja kao vodeći globalni promicatelj ljudskih prava, sloboda i demokracije.
Poziv na buđenje EU
Dužnosnik Europske komisije objasnio je CNN-u da želi nastaviti financirati humanitarne projekte u Afganistanu koji podržavaju ljudska prava, ženska prava i razvoj demokracije, ali da će to biti teško "prodati" državama članicama sad kad se Amerika izvukla, a talibani preuzeli vlast. Ako se odjednom od članica EU zatraži da ugoste tisuće afganistanskih državljana, možda će imati još manje razumijevanja. Izvan EU, kriza je pokazala koliko su se Europljani oslanjali na moć američke sigurnosti kroz NATO.
"Bojim se da ćemo ohrabriti neprijateljske skupine i akcije protiv ujedinjene Europe, ako svijet shvati da se od SAD-a ili NATO-a više ne može očekivati ista razina sigurnosti i povjerenja. To znači da Europa mora shvatiti da teret svjetskog demokratskog i sigurnosnog poretka više leži na europskim plećima. To je poziv na buđenje koji smo previše puta odgodili", rekla je Roberta Metsola, članica odbora Europskog parlamenta koji radi na migracijama i sigurnosti granica.
Neki već pozivaju na hitne mjere kako bi se to riješilo. Tom Tugendhat, britanski zastupnik koji je službovao u Afganistanu, u dirljivom govoru u britanskom parlamentu naglasio je potrebu "ponovne uspostave suradnje s europskim i NATO-ovim partnerima, kako bismo bili sigurni da ne ovisimo o jednom savezniku, o odluci jednog vođe, te kako bismo se potrudili držati zajedničku liniju".
Dugačak je put...
Da bi Europa došla do točke koju opisuju Metsola i Tugendhat, dugačak je put. Velika Britanija, koja ima druge najveće vojne izdatke u NATO-u, smatrala je da nema druge nego slijediti SAD. EU već dugo priča o konsolidaciji svojih vojnih izdataka, ali problem je u tome što su zemlje članice toliko podijeljene oko toga da Bruxelles dobije moć zatvoriti rupu koju je Amerika ostavila u Afganistanu, da bi postizanje dogovora oko toga trajalo desetljećima.
Bidenova odluka i nedostatak kajanja kritizirani su iz mnogo razloga. No, možda je najzanimljiviji aspekt toga što si Amerika može priuštiti da napusti poprište događaja, a Europa i drugi regionalni susjedi - ne mogu.
Tugendhat je završio svoj govor u srijedu riječima: "Ovako izgleda poraz - kad više nemate izbora kako pomoći. Ovo ne mora biti poraz, ali u ovom trenutku doima se kao poraz."
Slobodni svijet bez svog vođe nije u stanju srediti ovaj nered i zauzeti se za vrijednosti do kojim mu je toliko stalo. I zasigurno mu ponestaje opcija za pomoć, zaključuje CNN.